Isključivo moralne nakaze zarađuju na nečijoj tragediji

Korupcija je u Hrvatskoj sveprisutna i duboko ukorijenjena. Ona nije neki novi fenomen, s njom i uz nju gradili su se nova hrvatska država, njena ekonomija i društvo. Dosad ste pročitali tisuće tekstova o raznoraznim aferama u kojima su glavne role igrali državni dužnosnici, birokrati svih razina, poznati ili manje poznati poduzetnici...

Neke priče su vas čak i nasmijale zbog svojih bizarnih detaljčića, a mnoge teško uznemirile, jer intuitivno osjećate da je upravo korupcija jedan od glavnih razloga zašto se u Hrvatskoj ne živi bolje, zašto se ljudi iseljavaju i zašto najbolji od vas nisu na najboljim pozicijama u javnim službama, komunalnim tvrtkama, na fakultetima, pa čak i u školama.

Ipak, teško se sjetiti ijedne ranije afere, ičega što je u nama izazvalo veću erupciju bijesa od TV snimki i novinskih fotografija nastalih u danima nakon razornog potresa kod Petrinje. Jer u potresu su teško oštećene i brojne kuće starije tek nešto više od 20 godina, koje su našim novcima podizane od 1995. do 2000. na mjestima onih porušenih u Domovinskom ratu. Bijes izaziva pomisao na to koliko bešćutan, pohlepan i bezobziran, kolika moralna nakaza moraš biti da ideš dodatno zaraditi na ratnoj tragediji tih ljudi?

Fotografije, kao i svjedočanstva vlasnika tih kuća izgrađenih u projektu poslijeratne obnove sugeriraju da nekima očito nije bilo dovoljno to što su njihove firme dobile unosne poslove s državom, nego su išli dodatno zaraditi tako što su gradili substandardne kuće, "štedjeli" na armaturi i betonu. A sugeriraju i to da je netko tko je taj posao u ime države organizirao i nadgledao morao "zažmiriti" na oba oka.

"Kuća je obnovljena nakon rata 1996., ali temelji nisu dobro napravljeni. Oni su derutni, osipaju se kad ih se rukom primi. Ljudi su prevareni, to je onda bila pljačka, a ne obnova. Obnavljalo se stihijski, šarlatanski, samo je cigla na ciglu naslagana", kaže Milan Škornjak iz sela Strašnik kod Gline kojemu su od potresa popucali zidovi kuće, crijep popadao s krova, a dimnjak se urušio.

No, kako g. Škornjak nije jedini koji ovih dana javno svjedoči o lopovskoj obnovi kuća nakon rata, i kako fotografije i snimke uvjerljivo prate svjedočanstva, vrh vladajuće stranke morao je promptno reagirati. "Sve treba ispitati, ako je bilo nepravilnosti u obnovi, onda krivci trebaju odgovarati", poručuju premijer i ministri.

Bijes javnosti, kao i poruke visoke politike čuli su se i u drugim institucijama ove korupcijom otrovane zemlje.

Pravdu sada, samo dvadeset i nešto godina nakon što su te falične kuće izgrađene, traži i Državno odvjetništvo.

I sada će policija krenuti u posao. A dok policija utvrđuje je li tijekom poslijeratne obnove netko (i tko) počinio kazneno djelo, državni dužnosnici na svako pitanje o tom mutnom procesu moći će odgovoriti famoznom hrvatskom poštapalicom: "Neka institucije rade svoj posao".

Ovako na prvu s priličnom sigurnošću možemo prognozirati da od svih tih istraga neće biti puno kruha. Jednostavno je prošlo previše vremena. Čak i da policija nađe krivce, a tužitelji krenu u progon, pitanje je koliko bi bilo nastradalih.

Ako nitko i ništa drugo, mnoge će od zaslužene kazne spasiti - zastara.