INFOGRAFIKA Tri mjeseca prodaje kuću na periferiji. Vrlo jeftino. Nitko još nije ni nazvao

ZAGREB - U jednoj agenciji za nekretnine nedavno su priredili pravo malo slavlje nakon što su uspjeli prodati stan na nekad prestižnoj zagrebačkoj adresi. Stan je prodan upola jeftinije nego da je prodan prije dvije ili tri godine.

Kriza nikad veća

Jedan je nasljednik prije tri mjeseca oglasio prodaju pristojne kuće na zagrebačkoj periferiji po izuzetno povoljnoj cijeni. U ta tri mjeseca telefon mu niti jednom nije zazvonio. Nitko ga ne zove čak niti iz znatiželje.

Zagrebačko Lanište, naselje blizu Arene i novog šoping-centra, je “kvart duhova”, premda se stanovi tamo prodaju za od 1400 do 1600 eura po kvadratu. Ti su stanovi samo dio gomile od oko 11 tisuća neprodanih stanova u Zagrebu, premda im je cijena, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani pala za 12,6 posto u odnosu na 2009. U kunama, zagrebački je kvadrat lani stajao 12.322, a preklani 14.100 kuna.

Unatoč padu cijena, lani je u Zagrebu prodano gotovo 12 posto manje novih stanova nego u 2009., a u drugim mjestima pad je 25,6 posto. Sve to dokazuje i statistika: u veljači ove godine u građevinarstvu je bilo 11,5 posto manje zaposlenih nego lani u veljači, a u poslovanju nekretninama bilo ih je 15,4 posto manje. Tržište nekretnina nikad nije bilo u ovakvoj krizi.

- Razlog slaboj prodaji nisu samo visoke cijene kvadrata nego i loša kvaliteta stanova - kaže Boro Vujović iz agencije za nekretnine Opereta. Spas vidi u Vladinim mjerama subvencioniranja stambenih kredita.

Američka spirala

Neki smatraju da bi problem riješio sukcesivni otpis kredita danih investitorima, koji ionako nemaju novca za njihovu oplatu. No, banke time dolaze u posjed velikog broja stanova s kojima, realno, ne mogu ništa učiniti. Odluče li namiriti barem dio potraživanja pa drastično spuste cijene, tržište će preplaviti jeftini stanovi, no banke će zbog toga morati knjižiti gubitke, jer za sva neosigurana potraživanja - a u tom bi slučaju bilo puno neosiguranih, moraju izdvajati rezervacije, što im je trošak. Krenu li banke u takvu akciju, mogle bi se suočiti s američkom “spiralom užasa”. Na početku krize tamo su investitori, da bi prodali gomilu praznih stanova, drastično smanjili cijene, pa su u istoj zgradi, na istom katu, živjeli ljudi koji su kvadrat platili 2000 dolara i oni koji su ga platili tisuću dolara. Ovi koji su plaćali skupe kvadrate jednostavno su prestali plaćati hipotekarne kredite i otišli živjeti u neke druge, jeftinije nekretnine, a bankama je ostala gomila stanova za koje nisu mogle naplatiti svoja potraživanja.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg