INFOGRAFIKA Pred bankrotom: 2003. država je trošila 75, a danas 122 milijarde

ZAGREB - Kada je HDZ preuzeo vlast krajem 2003., ministar financija Ivan Šuker godinama se žalio da mu je koalicijska Vlada ostavila proračunski deficit mnogo veći nego što su formalno prikazivali. I MMF je u konačnici presudio da je Vlada Ivice Račana ostavila manjak u državnoj blagajni od 6,3 posto BDP-a, a ne 4,5 posto kako je tvrdila.

Slična situacija

Slično bi se, dođe li do smjene vlasti, moglo dogoditi i Šukerovu nasljedniku. Premda se u međuvremenu mijenjala metodologija izrade proračuna, a bilo je i godina u kojima je deficit znatno smanjen, ukupni proračunski manjak u 2011. godini mogao bi biti gotovo isti kao i 2003. Naime, Vlada predviđa manjak od 4,3 posto BDP-a, ili 14,9 milijardi kuna, a MMF istodobno u svoim zaključcima s nedavnog boravka u Hrvatskoj procjenjuje da će deficit iznositi 6 posto BDP-a.

- Na simboličnoj razini može se reći da je situacija slična, premda su struktura i uzroci deficita ponešto različiti. Međutim, ta sličnost implicira zaključak koji je vrlo upitan: da Hrvatska nije spremna živjeti bez deficita i da je nemoguće bilo što napraviti. Ne bih se s tim složio - kaže Danijel Nestić, ekonomist sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

On smatra da je fiskalna konsolidacija u Hrvatskoj moguća, samo građanima treba dobro objasniti zašto je nužno poduzeti mjere štednje, dokad će one trajati i koji je njihov cilj.

Povrat duga

- S ekonomskog aspekta, smatram da bi bilo najbolje kada bi proračun bio potpuno uravnotežen, pri čemu se mogu javiti umjerene oscilacije tako da se u dobrim vremenima ostvaruje suficit, a deficit bi se mogao javljati samo u razdobljima recesije - ističe Nestić.

Ako bismo se držali te ekonomske logike, sada bi bilo više opravdano imati deficit nego prethodnih godina kada je ekonomija bila u ekspanziji. Međutim, hrvatski su političari uvijek vodili više računa o kratkoročnim političkim ciljevima. Početkom 2000-ih to su bile državne investicije, a otkad je HDZ na vlasti, u prvom su planu razna socijalna prava. Od 2003. do 2011. proračun je povećan sa 77 na 122,3 milijarde kuna.

- Rashodi su u međuvremenu znatno rasli, ali uglavnom za tekuću potrošnju: zaposlene, mirovine, socijalu, subvencije,... Pitanje je koliko je to odgovaralo ekonomskoj snazi zemlje, a koliko političkim ciljevima - pita se Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Kao primjer navodi javnu upravu kod koje je vidljiv osjetan rast plaća i broj zaposlenih, “ali to se nije odrazilo kroz rast produktivnosti”.

Ono što se izdvaja kao trošak za koji je najteže izdvajati novac su kamate. One su u međuvremenu više nego udvostručene: 2003. izdaci za kamate iznosili su 3,4 milijarde kuna, a iduće godine bit će 7,4 milijarde kuna.

- Početkom desetljeća Hrvatska je bila jedno od najbrže rastućih gospodarstava u Europi. To je bilo razdoblje optimizma i rast se uvelike temeljio na državnim investicijama. Sada je hrvatska ekonomija jedna od rijetkih u Europi koja i dalje bilježi pad, a okruženje je takvo da svugdje vlada pritisak na smanjenje javne potrošnje - objašnjava Šantić.

Tom pritisku okruženja Hrvatska se “uspjela” othrvati, pa je potrošnja tek ove godine “zamrznuta”, što teško može biti dovoljno ako se uzme u obzir stanje hrvatske ekonomije.

Sve međunarodne institucije, od MMF-a i Svjetske banke do EBRD-a, ovih su dana ponavljale da je Hrvatskoj potreban novi model rasta koji će se više oslanjati na privatni sektor i izvoz.

Život s deficitom

Za to su nužne reforme koje uključuju i konsolidiranje javnih financija. Nema sumnje da će Šuker reći da su one danas mnogo urednije od onih koje je naslijedio. Osim toga, Vlada je upravo donijela Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji, uz ostalo, kaže da će se rashodi morati smanjivati svake godine za jedan postotni poen BDP-a dok ne dođu na nulu.

Međutim, ostaje činjenica da hrvatska ekonomija kontinuirano živi s visokim deficitima. Ako političari to nemaju volje promijeniti, zakon će biti od male pomoći.