Jutarnji list proveo je opsežno istraživanje o načinu na koji su hrvatski općinski suci potvrđivali presude o posvajanju djece iz Afrike. Od izvora s raznih općinskih sudova u Hrvatskoj prikupili smo 54 rješenja o međunarodnom posvojenju, od kojih se 50 odnosi na posvojenje djece iz DR Konga. Istražili smo i kako je prije jednog desetljeća sve počelo kad je u Hrvatsku stiglo prvih devetnaest mališana iz DR Konga te tko je uspostavio lanac na putu posvojenja čije su karike preživjele sve do danas. U središtu našeg istraživanja odgovornost je hrvatskih državnih institucija u tom više od desetljeća dugom kontroverznom procesu i zataškavanju nepravilnosti.
Ovaj serijal pisan je i vođen željom da sva djeca koja su rođena s manje obiteljske, geografske i političke sreće, na putu u Hrvatsku budu u sigurnim rukama, dobrodošla i prihvaćena, bez sjene sumnje da su žrtve trgovine djecom. Da imaju ista prava i jednaku zaštitu kao i djeca posvojena u zemljama koje poštuju dječja prava, kao i naša "domaća", posvojena u Hrvatskoj. I da se poštuje njihovo zakonsko pravo da jednoga dana, ako to požele, upoznaju svoje korijene
Jasmina Božić, sutkinja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, apsolutna rekorderka po broju odobrenih priznanja strane sudske odluke u Hrvatskoj kojima su se de facto legalizirala posvojenja djece iz DR Konga, 10. lipnja 2020. godine sazvala je ročište u 10 sati. Posvojiteljica, koju ćemo nazvati A. B., sama, bez supruga ili partnera, osam dana prije toga tražila je da joj se prizna presuda o posvojenju dvogodišnje djevojčice iz Konga, premda prema članku 655. Obiteljskog zakona Konga posvojenje mogu zatražiti samo bračni partneri, i to nakon pet godina braka.