Osoba sam sa 100-postotnim invaliditetom 4. stupnja. Živim u Budrovcima, selu nedaleko od Đakova. Sredina je u potpunosti neprilagođena osobama s invaliditetom. Zbog toga sam u potpunosti socijalno izolirana i diskriminirana jer je na području grada Đakova svaki oblik podrške institucija izostao. Više od četiri sata dnevno osobne asistencije ne mogu dobiti, što meni nikako nije dovoljno. Ne mogu dobiti više sati jer živim s bolesnim i starim ocem od 83 godine. To je apsurdno. Moj je otac, osim što je osoba starije dobi, i bolestan. Prebolio je moždani udar od kojeg su ostale posljedice, prebolio je karcinom kože, ima kronične bolesti, liječi se od psihičkih bolesti... Pije više vrsta lijekova. Za institucije su to nebitne informacije i kad bude u postelji,...