IMA LI U HRVATSKOJ SLOBODE GOVORA Troje stručnjaka za pravo i medijske slobode analizira slučaj Duhaček i njegove moguće posljedice

Novinar portala Index Gordan Duhaček nije prva, ni jedina osoba koja je u Hrvatskoj kažnjena zbog upotrebe akronima ACAB (All Cops Are Bastards - svi policajci su kopilad). U Hrvatskoj postoji dugogodišnja uhodana sudska praksa prema kojoj se kažnjava ovakav način vrijeđanja policije, neovisno o tome je li ACAB osvanuo na majici navijača na stadionu, ili na nečijem Facebook profilu. No, zbog policijskog privođenja i činjenice da je novinar, Duhačekov je slučaj snažno odjeknuo i nametnuo nekoliko vrlo ozbiljnih pitanja.

Kakva je zakonska regulativa u Hrvatskoj i jamči li ona slobodu izražavanja primjerenu demokratskom društvu, jesu li ispravna tumačenja zakona i njihova primjena u praksi, primjenjuje li policija prilikom “lova” na prekršitelje primjerenu količinu represije te jesu li sudovi jamci zaštite slobode i prava građana, ali i demokratskog poretka. Dva se pitanja izdvajaju kao glavna - ima li u Hrvatskoj slobode govora te koliko smo izvrgnuti represiji kad se zamjerimo vlastima.

O njima smo razgovarali s troje sugovornika i u odnosu na isticanje ACAB-a dobili tri različita mišljenja. Duhaček je za tweet star godinu dana, koji je bio reakcija na postupanje policije u Zadru, a na kraju ga je začinio porukom ACAB, prekršajno kažnjen po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Članak predviđa sankcioniranje onog “tko omalovažava ili vrijeđa državna tijela, odnosno službene osobe pri vršenju ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Taj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana”.

Protiv Duhačeka je pokrenut prekršajni postupak zbog još jednog tweeta u kojemu je pjesmu “Vila Velebita” preveo u Govna Velebita, što je bila reakcija na ispuštanje fekalija u Plitvička jezera. Za taj je tweet prijavljen po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Članak kaže: “Tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana”.

Tweet kao novinarski žanr

- Porazno je to što ni nakon puna dva dana od događaja ni od medija, niti od policije nije bilo moguće doznati što se točno dogodilo - bilo je prvo što je izgovorio Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kojemu je neshvatljivo da policija nije u najkraćem mogućem roku izašla pred javnost i taksativno, potkrijepljeno dokumentima, navela što se sve događalo u slučaju novinara Duhačeka, i to od objave spornih tweetova pa do njegova uhićenja na aerodromu i privođenja pred prekršajnog suca.

Prof. Čular dalje navodi da ima različita stajališta prema tweetu u kojemu je istaknut ACAB, u odnosu na podrugljivi prepjev pjesme “Vila Velebita” u Govna Velebita. - ACAB je nešto zbog čega bi po meni policija morala postupati bez obzira na to tko ga ističe - kaže Čular i pita što bi bilo da netko kaže kako su svi novinari kopilad ili da su svi Srbi kopilad. - To nije sloboda govora, nego se može shvatiti kao poziv na postupanje. Prema onima koje smatramo kopiladi možemo postupati kako želimo. Po meni je to poziv na akciju, a ne izražavanje mišljenja, i ACAB ne spada u slobodu govora - kaže profesor na Fakultetu političkih znanosti.

Odvjetnica Vesna Alaburić, stručnjakinja za medijsko pravo, drukčijeg je mišljenja. Ona tvrdi da policija odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne bi smjela primjenjivati na komunikaciju koja se odvija u medijima i na društvenim mrežama. - Zakon štiti javni red i mir na javnim mjestima, kao i uvjete za uredovanje policije i drugih službenih osoba. Tako je vrijeđanje policije tijekom uredovanja prekršaj protiv javnog reda i mira, a fizički napad ili prijetnja silom kazneno djelo - kaže Alaburić i nastavlja da se ovlasti koje policija ima u zaštiti javnog reda i mira na ulicama, trgovima i drugim javnim prostorima ne odnose na medije i društvene mreže.

Policija, objašnjava dalje, ima pravo privesti osobu koja ometa mirne prosvjede ili na drugi način remeti javni red i mir, ali nema pravo privesti novinare zbog objavljenih priloga ili bilo kojeg građanina zbog tweeta ili poruke na nekoj drugoj društvenoj mreži, uz obrazloženje da time narušavaju javni red i mir. - Sadržaj javne komunikacije uređen je drugim propisima - zaključuje Alaburić.

Prof. Čular kaže da vrijeđanje treba razlikovati od poziva na akciju. ACAB, kaže, nije vrijeđanje, nego poziv na akciju. - A osim toga, kad smo kod Duhačeka, koji je tweet novinarski žanr? Je li novinarstvo na Tweeteru napisati ACAB? - pita prof. Čular i kaže da bi to bilo novinarstvo jednako kao kada bi novinar opljačkao banku.

No, u odnosu na drugi Duhačekov tweet zbog kojeg mu slijedi još jedan prekršajni postupak, a riječ je o izrugivanju pjesme “Vila Velebita”, Čular smatra da je policija ušla u zonu u kojoj ne bi smjela djelovati. - Ne znam zašto policija može pokretati postupke kad misli da su povrijeđeni osjećaji građana. Kako policiji može biti dano u zadatak da procjenjuje jesu li građanima povrijeđeni osjećaji?! - pita se prof. Čular koji smatra da to treba ostaviti samim građanima i ako netko od njih smatra da su mu izrugivanja s pjesmom “Vila Velebita” povrijedila osjećaje, onda će sam reagirati privatnom tužbom.

Što kaže Europski sud

U odnosu na prekršaje iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji sankcionira onoga tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, prof. Čular i odvjetnica Alaburić imaju podudarna stajališta. No, kad je posrijedi članak 17. toga Zakona (tko omalovažava ili vrijeđa državna tijela odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja) pod koji spada ACAB, odvjetnica tvrdi da je ACAB nesporno uvredljiv akronim, a da je o policiji ili drugoj državnoj instituciji dopušteno iznositi uvredljive komentare. Pritom ukazuje na članke 147. i 148.a Kaznenog zakona koji kažu da nema protupravnosti ako je uvreda iznesena u javnoj informaciji, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je učinjeno u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga.

Svoje stajalište Alaburić potkrepljuje brojnim presudama Europskog suda za ljudska prava koji kaže da “novinarske slobode uključuju i pravo pretjerivanja do određenog stupnja, pa čak i provociranja” (Prager and Oberschlick protiv Austrije), potom da se “sloboda govora ne odnosi samo na ideje i informacije koje se rado primaju ili su neutralne ili nenapadačke, nego i na one koje šokiraju, uznemiruju ili napadaju” (od predmeta Handyside protiv UK iz 1976. godine ponavlja se u svim presudama) te da su “granice dopuštene kritike najšire kad je riječ o vladi i državnim institucijama jer u demokratskom društvu aktivnosti ili propusti vlade moraju biti podvrgnuti strogom ispitivanju ne samo zakonodavnih i sudskih vlasti, nego i medija i javnog mnijenja” (Castells protiv Španjolske).

Odvjetnica Alaburić se poziva i na stajališta iz slučaja Savva Terentyev protiv Rusije, gdje je Europski sud kazao “ako su uvredljive poruke, provokativne metafore o policiji izraz nezadovoljstva ili protesta, ako se njima nije napadao neki konkretni imenovani policijski službenik nego se komentar odnosio na policiju kao instituciju, takav govor mora biti zaštićen u demokratskom društvu”. Europski sud smatra da policija, kao dio sigurnosnih snaga jedne zemlje, mora imati osobito visok prag tolerancije na napadački govor, osim u situaciji kad takav zapaljivi govor izvjesno može provocirati neposredno nezakonito postupanje prema policijskim službenicima i izložiti ih realnoj opasnosti od fizičkog nasilja.

Dosljedno kažnjavanje

Zanimalo nas je kako policajci doživljavaju ACAB. Od osoba iz MUP-a čuli smo da su stajališta različita. Dio policajaca uopće na mari za ACAB, no kažu da je više onih kojima smeta kad ih se naziva gamadi. Policajci kojima smeta kad netko ističe ACAB ponosni su što su pripadnici policije i na uvrede reagiraju emotivno.

Jedan od sugovornika iz MUP-a ističe da je policiji ipak najvažnije to što piše u zakonu i uvijek su za to da su zakoni tako napisani da policajcu ostavljaju što manje prostora za tumačenje. U odnosu na ACAB, ako je i bilo kakvih dvojbi prije deset godina, razriješila ih je sudska praksa po kojoj se kažnjava baš svako isticanje ACAB-a (ili brojeva koji simboliziraju tu poruku, a odnose se na redni broj slova u abecedi - 1312) i to u maksimalnom iznosu zapriječene kazne. Ta je praksa jednaka neovisno o tome je li na vlasti SDP ili HDZ.

Tako je 2013. godine Prekršajni sud u Zagrebu kaznio navijača koji je na utakmicu koja se na stadionu u Kranjčevićevoj igrala između NK Zagreb i NK Dinamo došao sa šiltericom na glavi na kojoj je bio bedž s napisom ACAB. Proveo je jedan dan u pritvoru i bio kažnjen sa 377 kuna.

U lipnju iste 2013. godine Prekršajni sud u Rovinju kaznio je navijača koji je na nogometnu utakmicu koja se igrala na stadionu NK Žminj pokušao unijeti transparent na kojima su bili brojevi 1312, napisani naopako kao odraz u ogledalu. Taj je navijač bio kažnjen prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima koji ima strože kazne pa je platio globu od 2000 kuna. Pritom je jedan dan proveo u zatvoru.

Prekršajni sud u Zagrebu iste je godine kaznio Mađara kojeg je policija zatekla u Arena centru odjevenog u crnu majicu kratkih rukava, a na leđima je bio natpis ACAB. Platio je kaznu u iznosu od 490 kuna.

Godine 2014. zagrebački prekršajni sud s deset dana zatvora uvjetno s rokom kušnje od godinu dana kaznio je navijača u blizini Dinamova stadiona. Na glavi je imao šiltericu s bedžom na kojem je pisalo ACAB.

Prekršajni sud u Puli 2015. godine prekršajno je kaznio sa 570 kuna osobu koja je na svome Facebook profilu objavila fotografiju policijskog automobila pokraj kojeg je bila leđima okrenuta osoba s majicom na kojoj je pisalo ACAB.

Prekršajni sud u Rijeci 2016. godine sa 386 kuna kaznio je maloljetnika jer je na svome Facebook profilu objavio fotografiju na kojoj stoji pokraj policijskog automobila, a iznad slike je napisao ACAB, te sve još začinio psovkama na račun policije. Postupak je pokrenut na prijavu jednoga građanina koji je to policiji dojavio preko e-opažaj, aplikacije putem koje građani mogu anonimno podnositi prijave policiji.

Isti sud u Rijeci je godinu dana kasnije kaznio drugu osobu i to sa 769 kuna jer je na svome Facebook profilu objavila brojne pogrde na račun policije i završila ih porukom ACAB.

Prekršajni sud u Splitu je 2016. godine, također zbog objave fotografije s napisom ACAB objavljene na Facebooku, vlasnika profila kaznio sa 307 kuna.

Zbog naslovnice na Facebooku, gdje je na bijeloj podlozi crvenim slovima pisalo ACAB, Prekršajni sud u Rijeci 2018. godine muškarca je kaznio sa 344 kune.

Kažnjeni Mađar

Ove godine je Prekršajni sud u Zagrebu kaznio Mađara koji je došao na utakmicu Lige prvaka i ulazio na južnu tribinu, a na gornjem dijelu desne ruke imao je tetovažu ACAB. Njemu je sud odredio 10 dana zatvora s rokom kušnje od šest mjeseci.

Predstojnica Katedre za Ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić, kaže da su ovdje suprotstavljena prava na slobodu govora i izražavanja mišljenja te pitanje zaštite demokracije, zaštite od nasilja, zaštite časti i ugleda. Također kaže da nema točnog odgovora koji bi vrijedio poput gravitacije i da je sve stvar društvenoga dogovora, pri čemu moramo znati koja mjerila i koje vrijednosti stavljamo na vagu.

Kad govorimo o “pravu” na vrijeđanje policije, dr. Barić kaže da se svaka država na svoj način odredila prema tom pitanju i odlučila što će dopustiti. - Kad se vrijeđaju Vlada i Sabor, onda se vrijeđaju političari - kaže stručnjakinja za ustavno pravo i napominje da se policija ne može staviti u istu ravan. Pitanje je koje se otvara ugrožava li netko vrijeđanjem policije demokraciju.