Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj Selskoj cesti 112c bila je sigurna kuća Josipa Broza Tita u kojoj se od policije skrivao 1928., otkriva to ‘‘zaboravljena‘‘ spomen-ploča za čije postojanje do ovoga tjedna nisu znali ni čelnici vodećih hrvatskih antifašističkih udruga.
Konkretno, Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj ‘‘crvenoj Trešnjevci‘‘ od 2008. objedinjuje i udomljuje vodeće hrvatske organizacije civilnog društva među kojima su i B.a.B.e, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava, Udrugu za promicanje istih mogućnosti, Udrugu Svitanje i Documentu - centar za suočavanje s prošlošću.
Upravo je Documenta početkom ovoga tjedna predstavila svoj izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine u posljednjem ratu i to, kako se ispostavilo, 4. srpnja - na samu obljetnicu postavljanja spomen-ploče kojom su za bivši Dan borca 1983. ‘‘društveno-političke organizacije‘‘ i Skupština općine Trešnjevka odale počast jugoslavenskom maršalu Titu.
Zgrada od povijesnog značaja
I to, kako se sad na toj ploči može iščitati, ‘‘u znak trajnog sjećanja i poštovanja na revolucionarni rad druga Tita‘‘, tadašnjeg sekretara Mjesnog komiteta KP (Komunističke partije) - Zagreb koji je tad, boraveći u ilegalnom stanu, ‘‘našao sigurno sklonište pred policijom‘‘.
- Tu je bio jak radnički pokret, govorilo se o ‘crvenoj Trešnjevci‘ - rekla je za Hinu Vesna Teršelič iz Documente, koja u proklamiranom ‘‘suočavanju s prošlošću‘‘ iznimno dobro poznaje i povijest navedene spomen-ploče, ali i okolnog revolucionarnog, radničkog i ‘‘crvenog‘‘ zagrebačkog kvarta.
- Mi znamo da radimo u zgradi koja ima povijesni značaj, gdje su se sklanjale izbjeglice kad je Italija preuzela kontrolu nad Istrom nakon Prvog svjetskog rata. To je bilo pribježište za izbjeglice pa u ovom dijelu grada veliki broj ulica ima nazive istarskih gradova ili poznatih Istrijana - kaže Teršelič.
S druge strane, u tom je zagrebačkom kvartu bio i iznimno jak radnički, a kasnije i revolucionarni pokret što dokazuje i sama povijest zgrade u Selskoj ulici.
- Istovremeno, bila je sigurna kuća za izbjeglice, a bila je i sigurna kuća za Josipa Broza Tita. Razumljivo je da su se u dijelu grada s jakim radničkim pokretom skrivali i oni koji su vodili Komunističku partiju i Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) - kaže Teršelič. Dodaje i kako, na svu sreću, od njihova useljenja nitko nije imao potrebu obračunavati se s prošlošću i Titom preko spomen-ploče na pročelju njihove zgrade.
‘‘Vandali su šarali ploču Documente, ali ploču Josipa Broza Tita nisu. Nadamo se da će tako i ostati‘‘.
Respekt prema ostavštini bivših revolucionara, u neočekivanim okolnostima, pokazivali su i rijetki koji su uopće obratili pozornost na tu spomen-ploču, ističe Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava. Pritom navodi i kako je jedan od radnika tijekom obnove zgrade ‘‘uletio‘‘ u njihov ured pitajući, s izvjesnim strahopoštovanjem: ‘‘Kaj je stvarno istina da se Tito tu skrival?‘‘.
‘Drugarska samokritika‘
No zanimljivo, s druge strane, vodeći hrvatski antifašisti i čuvari lika i djela maršala Tita do upita novinara Hine nisu znali za tu, njima zaboravljenu spomen-ploču. Pritom su i, kako je nekad bio dobar običaj, odradili ‘‘drugarsku samokritiku‘‘.
- Nažalost, nisam upoznat da je tamo spomen-ploča iako sam bio u Kući ljudskih prava. Kriv sam što za to dosad nisam znao i nisam pitao. Tu svoju pogrešku ću ispraviti i korigirati, posvetiti odgovarajuću pažnju tome jer to zaista zaslužuje naše postupanje za buduća pokoljenja - rekao je Jovan Vejnović, predsjednik hrvatskog Saveza društava Josip Broz Tito. Upitan, pak, kako komentira svojevrsni povijesni obrat da je ‘‘sigurna kuća‘‘ i sklonište revolucionara od prije devedeset godina sad kuća ljudskih prava, poručuje da ga to nimalo ne čudi.
- Rekao bih da je, imajući u vidu životni put Josipa Broza Tita, logičan završetak da ta zgrada sad bude kuća ljudskih prava - izjavio je Vejnović.
I predsjednik glavne hrvatske antifašističke udruge - Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH) Franjo Habulin izvršio je ‘‘drugarsku samokritiku‘‘ upitan za značaj zgrade i spomen-ploče u Selskoj ulici.
- Da je to jedna od sigurnih kuća Josipa Broza Tita znamo, ali i da je tamo spomen-ploča nisam znao. Da je Titova sigurna kuća sad kuća ljudskih prava, to je podudarnost. Mislim da nije problem da tome posvetimo neko prigodno obilježavanje - rekao je Habulin upitan sprema li se za specijalno obilježavanje zaboravljene, ali ipak preživjele ‘‘spomen‘‘ ploče. I to, recimo, 4. srpnja iduće godine za 40. obljetnicu njezina postavljanja.
S druge strane, ako vodeći hrvatski seniori antifašisti i ‘‘čuvari revolucije‘‘ ne znaju za tu spomen-ploču, bivši voditelj Dokumentacijskog centra antifašizma Mario Šimunković i sadašnji voditelj Arhiva SABA-e Marin Korman iz mlađe generacije zagrebačkih antifašista dobro su upoznati s ‘‘reliktima‘‘ revolucionarne i antifašističke ‘‘crvene‘‘ Trešnjevke, a šire i Zagreba.
- Crvena Trešnjevka najbolji je dio zagrebačkog ‘Nepokorenog grada‘. Ova ‘zaboravljena‘ ploča je preživjela olovne‘ 90-e, ali mnoge, nažalost nisu - zaključuje Mario Šimunković, koautor knjige ‘‘Sjećanje je borba‘‘, zbornika svih spomen obilježja narodnooslobodilačke borbe i revolucionarnog pokreta na području Grada Zagreba.