Hrvati u Strasbourgu traže pravdu češće od Albanaca i Turaka, ali ipak manje od Srba

Od 47 država članica Vijeća Europe, čiji državljani imaju pravo zatražiti pomoć Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Hrvatska se 2012. popela na neslavno treće mjesto po broju tužbi koje njezini državljani tamo podnose. Hrvatski građani traže pravdu pred tim sudom češće i od državljana Albanije, Ukrajine, Azarbajdžana, Turske, Rusije, BiH te niza drugih država - članica VE koje smatramo demokratski manje konsolidiranima od Hrvatske.

Ispred Hrvatske po broju tužbi sudu u Strasbourgu u 2012. bila je samo Srbija te minijaturna alpska državica Lihtenštajn.

U 2012. godini Europski sud za ljudska prava uzeo je u razmatranje 65.000 zahtjeva za zaštitu ljudskih prava, od čega ih je 1912 (ili 2,9 posto od ukupnog broja) stiglo iz Hrvatske.

Azilant i stranci

U prošloj godini tome je sudu iz Hrvatske poslano 4,35 zahtjeva na 10.000 stanovnika. Državljani Srbije lani su podnijeli 6,77 tužbi na 10.000 stanovnika, a Lihtenštajn 4,44 tužbe na 10.000 stanovnika. I dok građani Srbije tome sudu tuže vlastitu državu iz sličnih razloga kao i hrvatski, u slučaju Lihtenštajna pomoć toga suda najčešće, kako doznajemo, traže azilanti i stranci, na koje otpada jedna trećina ukupnog stanovništva te državice.

Primjena Konvencije

Podsjetimo, Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu mogu se obratiti građani bilo koje od 47 država članica Vijeća Europe koji smatraju da im je njihova država povrijedila neko od ljudskih prava zaštićenih Konvencijom o ljudskim pravima, a u matičnoj su državi iscrpili sve pravne mogućnosti.

Interese hrvatske države pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zastupa predstojnica Vladina Ureda za suradnju s tim sudom Štefica Stažnik. Riječ je o jednom od poslom najzatrpanijih Vladinih ureda.

- Često nam se obraćaju i sami građani koji tuže Hrvatsku pred Europskim sudom za ljudska prava i traže pomoć, a onda im moram objasniti da ja pred tim sudom zastupam hrvatsku državu, dakle stranu koju tuže, a ne njih, te da sami moraju naći odvjetnika koji će ih na tome sudu zastupati - objasnila je Š. Stažnik. Na pitanje kako objašnjava plasman Hrvatske na neslavno treće mjesto po broju tužbi njezinih građana pred tim sudom, Š. Stažnik objašnjava: - Razlozi su dvojaki: s jedne strane, ljudi u Hrvatskoj sve su svjesniji da svoja prava mogu ostvariti pred sudom u Strasoburgu i da Vrhovni i Ustavni sud RH nisu kraj pravosudne piramide na kojoj mogu zatražiti zaštitu. S druge strane, naši sudovi još ne primjenjuju u potrebnoj mjeri Konvenciju o zaštiti ljudskih prava iako su to obavezni činiti s obzirom na to da je Hrvatska potpisnica Konvencije i time je inkorporirala u domaći pravni sustav. Nisam sigurna čine li to naši sudovi, ali i druga državna tijela, iz neznanja ili nehaja, no činjenica je da pri donošenju presuda i odluka ne primjenjuju Konvenciju u potrebnoj mjeri.

Reizbor sutkinje

Kao i ostalih 47 članica Vijeća Europe, i Hrvatska u Europskom sudu za ljudska prava ima jedno sudačko mjesto. Od 1998. do kraja 2012. na toj je dužnosti bila profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu Bina Rajić, a od početka ove godine hrvatsko mjesto na sudu popunila je profesorica kaznenog prava iz Zagreba Ksenija Turković.