HRT pravomoćno izgubio spor koji je zbog izjava o cenzuri pokrenuo protiv Hrvoja Zovka

Županijski sud u Zadru odbio je kao neosnovanu žalbu HRT-a protiv Hrvoja Zovka te potvrdio presudu zagrebačkog Općinskoga građanskog suda kojom izjave predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka o cenzuri na HRT-u nisu sporne ili neistinite.

Također se utvrđuje da u konkretnom slučaju tim izjavama nije grubo povrijedio čast i ugled HRT-a, objavio je HND u četvrtak na web stranici.

"To je velika pobjeda za mene, moju obitelj i odvjetnicu te dokaz da smo sve vrijeme govorili istinu", rekao je Zovko.

Ocijenio je da je pravomoćna presuda kojom je HRT izgubio spor ujedno i "poraz politike što ju je javni medijski servis provodio za mandata Kazimira Bačića, bivšeg stanovnika Remetinca", u čije su vrijeme podnesene sve tužbe protiv njega.

"To je velika pobjeda HND-a i novinarske profesije. Presuda potvrđuje stvarno stanje na HRT-u, u Informativnom programu, na što mnogi već godinama upozoravaju", poručio je predsjednik HND-a.

U presudi se navodi da je Zovko za HRT sporne izjave dao nakon što je dobio izvanredni otkaz te kako je HRT nakon otkaza Zovku prvi istupio u javnost, a da su njegove izjave bile reakcija na taj istup u kojem se navode razlozi zašto je dobio izvanredni otkaz.

Također, ispravno je utvrđen motiv iznošenja za HRT spornih izjava i predstavljaju opravdani odgovor na zlonamjerne pokušaje da se Zovka diskreditira u javnosti.

Iskaze svjedoka Marka Stričevića, Stipe Alfiera, Sanje Mikleušević Pavić, Maje Sever i tuženika da je Zovko sporne intervjue dao nakon izvanrednog otkaza i priopćenja HRT-a, sud je ocijenio kao neposredno uvjerljive i iskrene.

Utvrdio je kako su radna atmosfera i okruženje u HRT-u dulje vrijeme prethodili spornim izjavama tuženika te kod većeg broja osoba i tuženika mogle uputiti na zaključak o postojanju određenog stupnja ograničenja zaposlenika u nesmetanom izražavanju te razmjeni mišljenja i ideja.

Sud je dao za pravo tim svjedocima i nije uvažio iskaze svjedokinje Katarine Periše Čakarun i Ankice Posavljak, koje su objasnile kako izgleda uređivačka politika HRT-a i da je posve drugačija od cenzure.

Tvrdile su kako njihovi kolege, novinari i urednici s dugogodišnjim iskustvom rada u novinarstvu "ne razumiju što znači uređivačka politika te su stoga skloni, kad se njihov prijedlog za obradu neke teme ne prihvati, tvrditi da su cenzurirani“.

U drugostupanjskoj se presudi navodi da više djelatnika HRT-a izražava nezadovoljstvo uređivačkom politikom i da ne bi mogla biti riječ o subjektivnom osjećaju, nego zapravo o problemu u funkcioniranju HRT-a kao javnog servisa. Javni interes za njegovo djelovanje ne može biti sporan jer se financira pristojbom, dodaje se.