Je li nadbiskup Hranić bio iskren kad se ispričao? Je li iz dubine srca vjerovao u tekst koji je čitao s papira? Je li bio iskren kad je izgovarao riječi suprotnog značenja od onoga deset dana ranije na konferenciji za novinare, kad je tumačio da nije htio dirati u komfor starog svećenika "da mu se ne bi srušio svijet"?
Baš me briga. Koga briga smiješi li se postolar iskreno, bitno da dobro zalijepi đon. Iskrenost jako cijenim kod prijatelja i u umjetnosti. Od vozača autobusa ne očekujem iskrenost, nego da dobro vozi. Od nadbiskupa Đure Hranića ne očekujem iskrenost ni neiskrenost, nego da poštuje žrtve, prijavi i makne nasilnika kojeg optužuje pet žena. A ne da se oglušuje na pozive Vatikana, javne isprike pape Franje i na sve što se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....