Hotel koji osigurava budućnost. Ili nasukani megakruzer koji je uništio dalmatinsko mjesto

Trećina će biti moja, a to je meni i više nego dosta. Čim to dobijem, neću više ništa raditi, nisan lud!

Sjedimo u hladovini kafića na postirskoj rivi i prisluškujemo razgovor. Tek je prošlo devet sati, a nervoza već gmiže između stolova. Dvojica su. Jedan guta kavu, a drugi cijedi pivo. Objašnjava prvome poslovnu strategiju. Konobarica mu donosi novu bocu, a on vraća čašu. Ne treba mu.

- Čim stara umre, trećina kuće je moja. I boli me briga, ja sam riješen - poteže dva duga gutljaja.

Zamišljen je. Oči su mu krvave, a pogled prazan. Neispavan je. I naboran. Suh poput pruta. "Stara" očito još nije za pod čemprese, a tako nije lako planirati. Stiže i treće pivo, a s njime i šutnja. Podriguje.

Radi u pekari. Upravo je došao iz noćne...