ZAGREB - Zdravko Mamić neupitni je vladar hrvatskog nogometa. On, u većoj ili manjoj mjeri, kontrolira sve ključne nogometne institucije u zemlji. Njegovi ljudi drže ključne pozicije i bez njega se ne može donijeti ni jedna bitna odluka. Gradeći svoju moć koristio je sve što je mogao i sve što mu je trebalo - novac i pamet (naravno, naš novac i svoju pamet). Kako, dakle, izgleda Mamićeva arhitektura moći?
Zdravko Mamić predsjednik je Uprave Dinama i njegov izvršni dopredsjednik, na tu funkciju u klubu izabrao ga je Izvršni odbor kluba na prijedlog njegova predsjednika Mirka Barišića, kojem je mandat dala klupska Skupština.
Zapovijed Uefe
Zahvaljujući činjenici da je glavni u Dinamu, jednom od dva povijesno glavna hrvatska kluba, Zdravko Mamić je čim je to zaželio primljen i u Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza, u kojem klubove ili regije (županije) ne trebaju nužno predstavljati najviše rangirani djelatnici, ali im ne škodi ako su tu.
Zdravko Mamić je od prosinca 2006. čelni čovjek Zagrebačkog nogometnog saveza i preko te funkcije postao član Skupštine HNS-a neovisno o svome članstvu u Izvršnom odboru, no kako je Uefa naredila da isti ljudi ne mogu sjediti na dvije stolice svi članovi IO-a koji su bili i članovi Skupštine HNS-a morali su se odlučiti što ih više zanima. Dakako, svi su se odlučili za IO, a u Skupštinu delegirali svoje ljude od povjerenja, pa je tako Mamića zamijenio Damir Vrbanović, koji mu je prvi zamjenik i u Dinamu i u ZNS-u.
Vrbanović je do ljeta 2007. bio predsjednik Udruge prvoligaša, ali nakon što mu je istekao mandat zamijenio ga je najveći neprijatelj Mamićeve nogometne hobotnice Igor Štimac, no nakon dvogodišnjeg mandata Štimca je zamijenio Mamićev saveznik Robert Markulin iz Slaven Belupa, pobijedivši protukandidata Dražena Medića iz NK Zagreb s devet naprama sedam glasova.
Lobiranje protiv Štimca
Kao član Izvršnog odbora HNS-a Zdravko Mamić ima velik utjecaj na politiku službene i neslužbene Rusanove. Elokventan i glasan kakav jest, sugerira svoja mišljenja o izbornicima A-reprezentacije, najvažnijoj operativnoj funkciji u hrvatskom nogometu s obzirom da su velika međunarodna natjecanja najveći izlog nogometaša.
Mamić je još ujesen 2003. htio smijeniti Otta Barića, pokušavši sklopiti pakt sa Štimcem, a 2006. nije bio za ostanak Zlatka Kranjčara, jer ovaj na SP u Njemačku nije pozvao tadašnje plave vedete Eduarda i Ćorluku, dok je Modrić bio tek rezerva. Kako su ta trojica blistala u mladoj reprezentaciji koju je do operacije kičme odlično vodio Slaven Bilić, Mamić je lobirao da upravo sadašnji izbornik bude izabran aklamacijom IO-a, a ne Igor Štimac, kojeg je tijekom i neposredno naon SP-a favorizirala većina medija, na čelu s HRT-om.
O ‘vječitom’ predsjedniku HNS-a Mamić je često mijenjao mišljenja, ali u posljednje doba najveći je zaštitnik Vlatka Markovića, ponajprije zato što mu oporba nije po volji. Mamiću je, međutim, najvažnije osigurati institucionalni vjetar u leđa Dinamu, pa je primjerice prema više puta vlastito izrečenom priznanju pozvao u svoju kuću Igora Štimca i nudio mu “neka bira funkciju u nogometu, samo da se makne od Hajduka”. Činjenica je, naime, da otkako Štimac nije na vlasti na Poljudu naslovi prvaka odlaze u Maksimir.
Paze da ga ne naljute
Mamić je čuvao leđa Markoviću i nakon Bilićeva neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2010., jer je procijenio da bi padom Markovića sigurno otišao i Bilić, a eventualnim dolaskom Štimca makar i na izborničko mjesto ubrzao odlazak iz Rusanove provjerenog Dinamovog kadra Markovića, glavnog tajnika Zorislava Srebrića i savjetnika Ante Pavlovića. Mamić je pritiskao i direktora mladih reprezentacija Martina Novoselca, kad bi osjetio da Dinamovi igrači nisu povlašteni , a javna je tajna da od aktualnih izbornika mlađih uzrasta Dražen Ladić, inatljivi Međimurec, najlošije kotira u plavim salonima.
Mamić preko HNS-a, ali i ZNS-a, utječe na suce. Prijedloge lista za Prvu i Drugu HNL, kao i međunarodnu listu koju daje Zbor sudaca mora amenovati IO HNS-a, a tu se sluša Mamića. Tako se i golim okom može nazrijeti da se za Dinamove utakmice delegiraju suci koji mu, blago rečeno, u datom trenutku neće naštetiti. Isto tako, zagrebačke suce predlaže ZNS, pa ovi posljednjih sezona otkako je i tu glavni Mamić dobro paze da svojim vođenjem utakmica Dinamovih bližih i daljih konkurenata ne naljute plavog bossa.
Mamić kao član IO-a utječe i na sastave nekih komisija (Natjecateljske, Stručne, itd.) i glasovanja o njihovim prijedlozima koje usvaja Skupština, pa tako biva proguran i izglasan prijedlog da u HNL-u može nastupati čak 6 stranih igrača, što najviše odgovara Dinamu koji ih ima 10, a većina ima i hrvatsku putovnicu.
Osam kola bez pobjede
Preko komisija i Udruge Mamić utječe i na prijedloge sustava natjecanja, pa je nedavno Skupština HNS-a na prijedlog IO-a izglasala smanjenje Lige 16 na Ligu 12 i potom 10, iako bi Dinamu, koji računajući prošlo prvenstvo već osam kola ne zna za pobjedu, trenutno, da se malo i našalimo, više odgovaralo - proširenje lige.
Nema Mamićeva hobotnica pipke samo u Hrvatskoj; član Fifinog Arbitražnog suda lani je postao Damir Vrbanović, po struci pravnik, a još prije toga Dinamov je glavni direktor i Mamićeva desna ruka postao dopredsjednik Europske klupske udruge, tijela kojeg je osnovala Uefa kako bi dokinula skupinu najbogatijih klubova G14.