Oči cijele Hrvatske 17. svibnja prije šest godina bile su uprte na krajnji istok Hrvatske. Silna voda koja se tog proljeća slijevala uslijed topljenja snijega u Alpama te dodatno pojačana obilnim kišama koje su natapale cijelu jugoistočnu Europu, izazvala je kataklizmu epskih razmjera nakon što je te subote 17.5.2014. godine nešto iz 15 sati došlo do puknuća savskih nasipa u Račinovcima i Rajevom Selu.
Bio je to ogroman šok za sve. Ponajprije za one koji su se našli prvi na udaru u ova dva sela kojima su prve kuće od nasipa udaljene 100-tinjak metara. U Rajevom Selu tog je dana bilo posebno svečano, jer se slavila krizma, pa je selo bilo puno mještana i njihovih gostiju. Prvi udar bio je najgori i, na žalost, odnio je i jedine direktne žrtve do tada najveće prirodne katastrofe koja je zadesila Hrvatsku od njezine neovisnosti. Sava je u svom naletu uzela živote Franji Šoltesu i Ruži Sirotković, koji su živjeli ni 50 metara udaljeni jedno od drugoga u svojim obiteljskim kućama u prvoj ulici do nasipa u Rajevom Selu. Nesretnog Franju Sava je odnijela s ograde uz koju je stajao, dok je Ruža život izgubila u svome domu dok je sa sinom Petrom pokušavala spasiti nešto stvari kada su vidjeli što se dogodilo.
Osim Račinovaca i Rajevog Sela, voda iz Save poplavila je i dijelove Posavskih Podgajaca, Strošinaca i Đurića te Gunje, najvećeg mjesta u tom dijelu županjske Posavine popularno zvanog Cvelferija. Gunja je na kraju najviše i nastradala, jer se nalazi na najnižoj koti nadmorske visine tog kraja pa se sva voda koja se slila sa zapada od Rajevog Sela i s istoka od Račinovaca skupila u Gunji, gdje nije bilo kuće i gospodarskog objekta koji nije završio pod vodom. Neke su kuće, ovisno o položaju bile i potpuno potopljene, a na nekim dijelovima voda je bila duboka i preko 2 metra.
Nakon što se zaustavilo nadiranje vode prizori su bili stravični. Leševi uginulih životinja plutali su vodom, a vojska, HGSS, policajci i vatrogasci su se čamcima raširili po mjestima kako bi spašavali one mještane koji su odlučili prkositi prirodi i ne napuštati svoje domove, iako su Gunjanci za to ipak imali nešto vremena prije nego što je voda stigla do njihovog sela. One najtvrdokornije na kraju su spasioci morali doslovno skidati s krovova i vrhova kuća gdje su se držali za dimnjake i štendere električne struje. Evakuirano je više od 8000 ljudi.
Tadašnja Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem vrlo brzo je reagirala i donijela Zakon o obnovi poplavom pogođenih područja pri čemu je na sebe preuzela obvezu tog velikog projekta. Milanović je, naime, tada izjavio da se za puknuće nasipa odgovornom treba smatrati država te da ona treba i platiti obnovu kuća. U godinama koje su uslijedile tu su obnovu pratile brojne kontroverze, od loše izvedenih radova na brojnim kućama do prenapuhanih troškova za neke objekte. Na obnovu je na kraju utrošeno više od 650 milijuna kuna, ali račun još nije sveden, a neki repovi se i dalje vuku.
Fino uređeno mjesto
Ipak, grijeh bi bio reći da šest godina poslije Gunja i ostala poplavljena sela izgledaju kataklizmično. Ne, ni blizu. Gunja je infrastrukturno fino uređeno mjesto s velikom većinom obnovljenih kuća u koje se, nažalost, život ipak nije vratio kao prije poplave, na što su utjecali brojni faktori, ali svima je zajednički nazivnik poplava koja je ipak generirala brojne gospodarske probleme u cijelom tom kraju. Jedan od njih je i odljev stanovništva, a računa se da u Gunji danas ne živi više od 2500 ljudi, što je 1200 manje u odnosu na popis iz 2011. Nešto o tome govori i stanje u Osnovnoj školi „Antun i Stjepan Radić“ koja prema riječima ravnatelja Stipice Mišure trenutno broji 215 učenika, dok ih je prije poplave bilo 333. U sljedećoj školskoj godini bi će ih još 20-ak manje, jer osmi razred završava 40 učenika, a prvi će upisati 22.
- Nerado se prisjećamo tih trenutaka, ali kao i velika većina mojih sumještana bio sam ovdje i znam da smo svakoga dana s dosta straha i zebnje iščekivali izvješća o stanju vodostaja, očekivali da počne opadati... Na kraju se dogodila tragedija u kojoj je Gunja prošla najgore - kaže nam Anto Gutić, današnji načelnik Gunje iz redova HDZ-a. Kada se prisjeća tih dana Gutić najviše žali za ljudskim žrtvama.
Anto Gutić, načelnik Gunje
- Nažalost, dvoje mještana Rajevog Sela poginulo je direktno od izlijevanja vode, ali imali smo i brojne indirektne žrtve nakon poplave. Samo u Gunji troje je ljudi izvršilo samoubojstvo, što se dovodi u direktnu vezu s posljedicama poplava, a i među onima koji su preminuli prirodnom smrću bilo je onih na koje je taj stres i neizvjesnost djelovala pogubno da im se zdravstveno stanje pogoršalo. Isto tako, vjerujem i da ima mojih sumještana koji su danas s nama, ali kojima su ostale neke psihičke posljedice. Najveća tragedija ipak bila je smrt dječaka koji se ugušio od otrova iz isušivača. On je bio i moj učenik. Prekrasno dijete. Mislim da se njegovi roditelji od tog gubitka ni danas nisu oporavili - sa sjetom se Gutić prisjetio svojih preminulih sumještana.
Na naše pitanje kako se danas živi u ovom kraju odgovara: „Teško.“ To i ne čudi. Posebno jer opet živimo u vremenu jednog izvanrednog stanja uzrokovanog pandemijom koronavirusa koja je doduše trenutno u remisiji, ali nikada ne znamo kada će se opet aktivirati.
- Nama je ovo četvrta velika kriza u zadnjih 30 godina. Skoro da nam je postalo normalno živjeti s krizom i u krizi - unosi načelnik dozu crnog humora, pa nastavlja.
- Prva je bila uslijed Domovinskog rata, u kojem je doduše cijela Hrvatska pretrpjela veću ili manju štetu, ali ovaj kraj je i tada bio posebno pogođen, jer smo u pograničnom području. Tada je nekoliko stotina Gunjanaca imalo posao u Brčkom i 400-500 ljudi je preko noći ostalo bez posla. Onda je rat završio, pa smo se počeli oporavljati, ali ne dugo, jer je došla ta famozna recesija svjetskih razmjera koja je pogodila i nas. Opet udar na gospodarstvo od kojeg se nismo stigli ni oporaviti, pa nam je došla poplava i donijela dodatnu katastrofu, pogotovo jer gospodarstvenici nisu obeštećeni na adekvatan način. To je za posljedicu imalo da je Gunja nakon poplave postala najniže rangirana slavonska općina po indeksu razvijenosti u Hrvatskoj. Ispod nas je tek 12 općina iz drugih krajeva Hrvatske. Nismo se, dakle, ni od toga oporavili i sada nam je došla koronakriza, opet tjeraš ljude da zatvaraju, neki možda ni nakon ovoga neće otvoriti svoje pogone i objekte. Uglavnom, nikako da stanemo na zdrave noge - kaže Gutić.
Gospodarski udar
Gunja je prije rata bila perjanica gospodarskog razvoja Cvelferije, imali su razvijenu drvno-prerađivačku industriju i tvornicu opeke, u kojima je radilo više stotina ljudi. Rat je to poremetio. I poplava ih je gospodarski unazadila.
- Nažalost, nakon poplave, dva najveća gospodarska subjekta su zatvorila svoje pogone. To su tvornice namještaja Malagić i Amazona, čime je oko 120 ljudi ostalo bez posla. Vlasnici su pokušali pokrenuti proizvodnju, ali su morali odustati, jer država nije prepoznala njihove potrebe, nisu dobili novac da obnove strojeve, pa su na kraju tužili državu, ali to nije spasilo tvrtke i radna mjesta - kaže načelnik, koji ističe i dva pozitivna primjera.
- Neki su obnovili i proširili proizvodnju, imamo tvrtku Gutić d.o.o. koja se bavi reparacijom i prodajom viličara i koja zapošljava 27 radnika. Njegova je sreća da je poslovanjem usmjeren prema Njemačkoj, ali je i on prošao loše u obnovi, jer je praktički sve morao sam obnavljati, reparirati strojeve... Tu je i Dom parket, tvrtka za proizvodnju parketa koja zapošljava 22 radnika. To su nam svijetli primjeri, ali to nije dovoljno za jači zamah gospodarstva.
Sadašnja kriza uslijed koronavirusa za sada nije donijela negativne efekte, no opasnost još nije prošla, pa je rano za podvlačenje crte.
- Pozitivno je to što smo koronafree općina, jer nemamo niti jednog oboljelog, a nadam se da će tako i ostati - krenuo je načelnik u pozitivnom tonu.
- No, korona nam je donijela problem zbog migracija ljudi iz Gunje u Brčko i obrnuto, posebno za naše mještane koji su zaposleni u Brčkom, njih 30-ak, kao i nekolicinu građana Brčkog koji rade u Gunji i Drenovcima. Ta komunikacija je dvosmjerna, a sada je već dulje od dva mjeseca zatvorena i svi jedna čekamo da se za njih otvori granica uz posebne propusnice poslodavca. Čekamo rješenja i upute Stožera civilne zaštite RH i Ministarstva vanjskih poslova. Srećom, njihove tvrtke su im, prema neslužbenim informacijama, u ova dva mjeseca isplaćivale plaće tako da su radnicima pisali godišnje odmore, ali da je potrajalo ne znam kako bi sve završilo. Uglavnom, nama se u Općini nitko nije žalio da je ostao bez plaće, da mu treba pomoć. Nadam se da će sada i to krenuti na bolje - istaknuo je Gutić.
Gorak okus
No, kada se vratimo na priču o poplavi i njezinim posljedicama, pa tako i obnovi kuća u selima Cvelferije, Gutić nije u potpunosti zadovoljan. Unatoč činjenici da je velika većina kuća u poplavljenim selima danas ljepša i novija nego što su bila prije poplave, onaj manji dio iza kojeg se još uvijek vuku repovi kod načelnika ostavlja gorak okus.
- Čini mi se da je Vlada Zorana Milanovića pogriješila u koracima. Neshvatljivo mi je da se riješilo 95 posto slučajeva, a da je samo 5 posto ostalo neriješenih i da tako stoji već šest godina. Ne mogu prihvatiti da je riječ o nekim uštedama, jer to nije velik novac. Imamo još ljudi kojima kuće nisu obnovljene, neki imaju čak i pravomoćne presude, a ništa se ne događa - kaže Gutić.
Jedan od takvih slučajeva je i onaj Mirsada Demirovića te njegovih sestara Mirsade i Begzade, odnosno njihove roditeljske kuće na koju svo troje polažu jednako pravo vlasništva. U toj su kući prije poplave živjele Mirsada i njihova treća sestra Suada, koja je bila invalid i o kojoj je Mirsada brinula. Suada je, nažalost, preminula mjesec dana nakon poplave.
- Kada je krenuo postupak, došla je Komisija koja je napravila zapisnik po zatečenom stanju i sve je bilo u redu, ali negdje u rujnu 2014. donose odluku da nije dovoljno samo dva svjedoka i računi za režije koji će potvrditi da je tu netko živio, nego je to trebala utvrditi policija. U tim izvidima policija je na neki svoj, meni nerazumljiv način, zaključila da moja sestra tu nije živjela, a to nije bilo točno. S obzirom na to, sestre i ja pokrenuli smo sudski postupak i u veljači prošle godine donesena je pravomoćna presuda kojom smo dokazali da je Mirsada ovdje živjela. Sud je naložio Ministarstvu graditeljstva da donesu odluku o obnovi kuće, pomoćne zgrade i drugih zgrada u funkciji stanovanja - priča nam Demirović. No, Ministarstvo je odlučilo ignorirati sudsku presudu.
- Nakon par mjeseci rečeno nam je da Ministarstvo, unatoč pravomoćnoj presudi, neće donijeti nikakvu odluku o obnovi, nego su odlučili obnoviti samo dvorišnu kuću smatrajući da je to dovoljno za jednu osobu. Dakle, zanemarili su Zakon o obnovi, kazali su mi da za njih taj Zakon više ne vrijedi iako su nam na temelju njega osporili obnovu premda smo ispunjavali sve uvjete, pa smo ih zato tužili i sada kažu da taj Zakon ne vrijedi. Tražimo samo da se ispoštuje zakon. Kad sam im rekao da se stavljaju iznad suda, gospođa s kojom sam razgovarao me upitala je l' ja to njima prijetim. Kakav je to način? Dok si kulturan i civiliziran nitko te ne zarezuje. Od tada je šutnja administracije. Bio je građevinski inženjer iz APN-a koji je fotografirao samo dvorišnu kuću i ljetnu kuhinju po nalogu Ministarstva i ništa se drugo ne događa - razočaran je Demirović, koji je pokrenuo i ovršni postupak na sudu, ali ni otamo nema vijesti već godinu dana iako bi se takvi predmeti trebali rješavati u roku od tri mjeseca.
Kriva postavka
- Po meni je kriva postavka bila kada su odlučili preispitivati prebivališta, pa je bilo paradoksalnih situacija da su ljudima čak i oduzimali osobne iskaznice iz neopravdanih razloga, pa su im onda sudskim odlukama morali vraćati. Mislim da su te istrage bile potpuno nepotrebne i da je svima koji su bili vlasnici nekretnina trebalo biti obnovljeno. Takvih nema više od 60. To je stvarno malo - smatra načelnik Gutić.
Da je u moru dobrih i suosjećajnih odluka i poteza bilo i pogrešaka potvrđuje i primjer već spomenutog Petra Sirotkovića iz Rajevog Sela, čija je majka Ruža poginula u prvom udaru vode. Naime, dok je država mještanima obnovila kuće, radne objekte, dio stočnog fonda..., Petru Sirotkoviću nije htjela nadoknaditi duševnu bol koju od toga dana nosi zbog majčine smrti, pa je pravdu morao potražiti na sudu. Općinski sud u Županji još je 19.1.2018. godine nepravomoćnom presudom odredio da mu je država dužna isplatiti 155.000 kuna odštete. Za duševne bolove zbog smrti majke 150.000 te još 5.000 na ime žalobne odjeće tzv. crnine i troškova pogreba. No, država se na presudu žalila, a žalbeni postupak se već 28 mjeseci kvasi na Županijskom sudu u Zadru.
- Najgore je što to mogu još uvijek učiniti i time pokazati suosjećanje i empatiju prema ljudskoj tragediji, ali eto, nekome očito jedan izgubljeni ljudski život i jedan koji se nosi s posljedicama te smrti ne znače ništa - kazao je Hrvoje Lešić, odvjetnik Petra Sirotkovića, koji preživljava u kući koju mu je, doduše, država obnovila.
Neispunjeno obećanje
Drugi problem je to što, kako kaže Gutić, unatoč odluci Vlade da će sve kuće u Gunji biti legalizirane to ipak nije ispoštovano, pa imaju i 60-ak objekata kojima je uskraćeno pravo na legalizaciju, a nikome nije jasno zašto.
- Naša je kuća je bila poplavljena do 1,80 metara visine. Dobio sam 40.000 kuna za obnovu i sam sam je radio, ali računao sam da će mi kuća biti legalizirana. Bilo nam je rečeno da će nam svima biti legalizirano, a na kraju cijela naša Ulica Augusta Šenoe to nije dobila. Moj prvi susjed čija je kuća registrirana u drugoj ulici i iako se nalazi 4 metra od moje kuće je dobio legalizaciju, a ja nisam. Mislim da je prema nama učinjena nepravda i ne znamo što nam je činiti, jer za sudovanje s državom novca nemamo - kazao nam je Gunjanin Ilijaz Deleut, jedan od vlasnika kojemu kuća nije legalizirana. Legalizaciju je, kaže, morao platiti i sam načelnik.
- Ja sam jedan od sedmero vlasnika kuća u svim ovim selima kojemu je kuća bila osigurana, pa nisam ušao u državnu obnovu, nego sam kuću sam obnavljao preko osiguravajućeg društva. A, kada sam tražio da mi država legalizira kuću rekli su mi da ne može jer nisam u državnoj obnovi. Tako je prošlo i ostalih šestero koji su u istoj situaciji kao ja. S druge strane, imamo ljude kojima je država obnovila kuće, a ne želi ih legalizirati. To su ti paradoksi koji su se trebali i morali izbjeći. Ovo je bilo najveće gradilište u Hrvatskoj, radilo je 18 tvrtki... Trebalo je biti za primjer kako država rješava problem i da to svima bude win-win situacija. Nisu nam trebali ovi repovi, jer je u globalu puno toga dobro napravljeno i zato nam nisu trebale ove mrlje - zaključio je Gutić, a pozitivan primjer obnove iznio nam je mještanin Gunje Darko Jaružanin.
Darko Jaružanin, mještanin Gunje.
- Kuća nam je bila potpuno uništena, pa smo išli na opciju izgradnje nove i iznimno smo zadovoljni s izvedenim radovima. Doduše, možda sam imao i sreće da me je dopala dobra građevinska tvrtka jer znam što se događalo nekim drugim ljudima. Bilo je dosta problema, jer je Gunja rađena zadnja, pa je bilo tu svakakvih tvrtki, neke nisu bile ni spremne za tu vrstu posla, pa je došlo do jaza. Nekima je stvarno to bilo loše urađeno, nestručno... Meni ne. Ja sam super prošao, neki baš i nisu, ali ukupno gledano bio je to jako dobar posao - istaknuo je Jaružanin.
Načelnik je na kraju još jednom zahvalio svima koji su u tim teškim i turobnim danima i mjesecima bili uz Gunju i ostala sela pogođena poplavom.
- Želim ovom prilikom zahvaliti cijeloj Hrvatskoj za sve što je za vrijeme i nakon poplave učinjeno za Gunju i cijeli ovaj kraj. Tolika razina solidarnosti i osjećaja za potrebe drugoga nas je sve duboko ganula. Nevjerojatna je činjenica da je za poplavljena mjesta samo preko Crvenog križa prikupljeno 10 puta više sredstava nego što je u drugim akcijama i prije i poslije prikupljeno. Stvarno se na noge digla cijela Hrvatska, ljudi iz inozemstva i na tome smo svima neizmjerno zahvalni. Možda nekima ide na živce i kada govorimo o ovim problemima koji se još vuku, ali to su naši sumještani koji su izigrani i njihova rezignacija i ogorčenje su razumljivi, a na nama je da nam pomognemo koliko možemo i da upozoravamo na nepravdu koja im je učinjena - istaknuo je Gutić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....