Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice: Ne bojimo se mi zahtjeva iz Republike Srpske, brine nas šutnja hrvatskih vlasti!

SISAK - Nakon provokativnih izjava Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, kako granica na rijeci Uni između dviju Kostajnica mora ići sredinom rijeke, sa sličnom se tezom javnosti obratio i predsjednik parlamenta RS Igor Radojčić.

On je izjavio kako zastupnici Parlamentarne skupštine BiH iz Republike Srpske neće podržati ratifikaciju sporazuma Tuđman-Izetbegović o granici dok se ne riješi dio granice s Hrvatskom na rijeci Uni kod Hrvatske Kostajnice.

Najviše rangirani sprski čelnici u BiH, a njima se u sličnom tonu priključio i gradonačelnik Bosanske Kostajnice, Marko Čolić, ovim su izjavama ponovo otvorili pitanje za koje su stanovnici Hrvatske Kostajnice mislili da je odavno riješeno.

Gradonačelnik toga gradića na Uni, Tomislav Paunović, kaže kako se ne boji da bilo tko ozbiljno misli kada kaže da stari grad Zrinskih i prostor između Une i Unčice kod Hrvatske Kostajnice pripada Srbima, odnosno BiH.

- To je uvijek bilo hrvatsko područje, u svim povijesnim kartama i sporazumima stari grad Zrinskih i područje otoka na desnoj obali Une pripadalo je Hrvatskoj. I kod razgraničenja između Truskog carsta i Austrougraske, stari grad Zrinskih i otok na desnoj obali Une kod Hrvatske Kostajnice bili su u Austrougarskoj, odnosno Hrvatskoj, kaže Paunović. Dodaje kako bi svako drugo rješenje bilo povijesni falsifikat i političko samoubojstvo.

Ne bojimo se mi zahtjeva iz Republike Srpske. Oni dolaze ciklički, uvijek pred njihove izbore. Nas pomalo brine šutnja hrvatskih vlasti o tome. Strah nas je da nas naši iz Zagreba ne bi prodali, mijenjali našu zemlju za, na primjer pravo za izgradnju mosta do Pelješca, doznajemo u Hrvatskoj Kostajnici.

Već desetak godina, otkako je otvoren obnovljeni most preko Une i potvrđena povijesna granica, mještani Hrvatske Kostajnice i one na bosanskoj strani ponovno su normalizirali odnose i ostvarili dobar suživot.

To kao i činjenica da je granica je ovdje riješena 2002., kad je potpisan međudržavni sporazum, dovoljna su jamstva da od promjene granice po Dodikovim i Radojčićevim željama neće biti, smatraju stanovici gradića na Uni.