Gradonačelnica koja je ustašama i huliganima rekla - stop: 'Žalosno je da je moj potez nešto neobično'

Koliko god je napad u Supetru zgrozio cijelu zemlju, toliko su reakcija i konkretan potez gradonačelnice Ivane Marković naišli na odobravanje javnosti, piše Slobodna Dalmacija.

Ova 40-godišnja SDP-ovka odrađuje drugi mandat u vrućoj fotelji, ali se ni do sada nije libila povući konkretne poteze, bilo da se radilo o komunalnim stvarima, bilo 'višoj' politici.

S njom su novinari Slobodne razgovarali u četvrtak prijepodne, tri dana nakon što su se na udaru huligana našli sezonski radnici i lokalni vatrogasac.

Jeste li mogli zamisliti da će vas jedna objava na Facebooku i uksraćivanje potpore Torcidi dovesti u ovoliku žižu interesa javnosti i priskrbiti titulu najhrabrije gradonačelnice u cijeloj Hrvatskoj?

- Lagala bih kad bi rekla da sam očekivala ovakav interes javnosti, jer nisam smatrala, a niti sada smatram, da sam napravila nešto posebno. I dalje mislim da je moja reakcija normalna, kao što je normalno stati na crveno svjetlo na semaforu ili prepustiti svoje mjesto starijoj osobi ili trudnici u gradskom prijevozu.

Dojma sam da ovo cijelo fokusiranje javnosti i medija dovodi vas u pomalo neugodnu poziciju u kojoj baš ne uživate? Jesam li u krivu?

- Ako u nečemu ne uživam to je svakako spoznaja da živim u zemlji u kojoj je osuda nasilja nešto izvanredno, što treba "kliještima" izvlačiti iz predsjednice ili premijera, a iz nekih drugih niti to.

Ovaj događaj posljednjih dana i sve što se dešavalo nakon toga odvukao me od mojih svakodnevnih obveza i nadam se da mi građani neće to zamjeriti.

Smatrala sam da je veoma bitno da reagiram slanjem poruke da mi nismo grad koji tolerira nasilje, nego otvorena i moderna sredina.

Kako komentirate priopćenje Torcide koja ni jednom riječju ne izražava žaljenje, već novčano minorizira pomoć koju ste im do sada pružali?

- Kao dodatnu potvrdu ispravnosti odluke da Grad Supetar više ne sudjeluje u njihovim aktivnostima. Mogu se samo složiti sa svim građanima u Supetru i šire koji zamjeraju izostanak osude.

Bi li Andro Krstulović Opara postupio poput vas da se isto dogodilo u Splitu ili Milan Bandić i Obersnel da je riječ o BBB-ovcima, odnosno Armadi?

- Za kolegu Obersnela sam sigurna da bi.

Je li se godinama u Hrvatskoj povlađivalo navijačima od strane političara i zatvaralo oči na raznorazne nepodopštine?

- Nemam neku želju se, kako to predsjednica voli reći, brendirati za komentiranje navijačkih skupina. Ovdje se radi o osudi nasilja koje se dogodilo na konkretnom mjestu od konkretnih počinitelja i s konkretnim motivima. Povlađivanje može biti i prešućivanje izvikivanja fašističkih parola na stadionima i davanje ocjena o „veličanstvenoj atmosferi".

Postoji li u Dalmaciji strah od Torcide?

- Ja sam gradonačelnica grada koji ima manje građana nego što stane na jednu od tribina Poljuda i doista mi u fokusu nisu navijačke skupine niti su one na bilo koji način utjecale na moj redovni rad, osim kad je trebalo zamoliti Jadroliniju da se zbog utakmice promijeni plovidbeni red trajekta.

Neki ljudi vjerojatno kalkuliraju u komentiranju ili poduzimanju nekih akcija, jer su razmišljali o reakcijama Torcide. Treba li to nazvati strahom, prepuštam ocjenu čitateljima.

Je li vas netko proteklih dana razočarao svojom (ne)reakcijom?

- Iznenađenja je bilo, ali razočaranja nema. Ovakve situacije pokažu pravo lice većine ljudi pa onda nema mjesta razočaranju, samo novim spoznajama i neki ljudi, da se tako izrazim, dobiju novo mjesto u mom životu. Neki bolje, a neki lošije.

Jesu li premijer i predsjednica trebali glasnije reagirati, čak i doći u Supetar i poručiti svima da su u RH sigurni?

- Upravo zato što oni nisu dosad reagirali na takav način na slične pojave, stvorila se atmosfera u društvu za ovakve događaje. Stoga bi odgovor na vaše pitanje bio - trebali su i davno prije, pa je onda bilo iluzorno očekivati da sada tako jasno reagiraju.

Je li vas zvao predsjednik vaše stranke Davor Bernardić i što vam je rekao?

- I predsjednik i dosta kolega iz stranke, ali i izvan nje zvali su i pružili potporu.

Kako komentirate da je policija tek u drugom pokušaju okificirala napad kao zločin iz mržnje, te da su privedene dvije osobe, iako je u napadu navodno sudjelovalo njih 20?

- Mislim da je bolje da postupak dalje prati javnost i ona traži odgovore na ta pitanja, nego da političari komentiraju sam njegov tijek. Vjerujte, i mene zanimaju odgovori na ta pitanja i nadam se da ćemo ih uskoro dobiti.

Hoćemo li uskoro ponovno biti svjedoci sličnih zbivanja ili je ovo početak nulte tolerancije na svako nasilje, mržnju...?

- Mislim da je ovo pitanje prava prilika da se sjetimo one poznate „živimo i radimo kao da će tisuću godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra biti rat".

Ne znam odgovor na to pitanje. Ja sam napravila što sam mogla, ili da kažem morala, u ovom slučaju, i ako će to na bilo koji način doprinijeti boljem odnosu prema drugima i drugačijima ili će utjecati na bolje postupanje nadležnih tijela, meni će biti drago. Moja je savjest mirna, ja sam napravila što je bilo do mene.

Jeste li u međuvremenu primili možda neke prijetnje ili bili izloženi kakvim neugodnostima?

- Nisma primila nikakve prijetnje, niti izložena neugodnostima. Ako se gdje osjećam sigurno, to je moj Supetar. Od svojih građana dobila sam samo veliku podršku!, kazala je Marković za Slobodnu Dalmaciju.