Gradonačelnica: ‘Dijete treba hitno prevesti u Split, a gliser neispravan!‘; Ravnatelj Hitne: ‘Dijete uopće nije bilo ugroženo‘

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković oglasila se na svom Facebooku zbog još jednog slučaja s neadekvatnim transportom pacijenata s otoka Brača na kopno. Podsjetimo, nedavno je pacijent starije dobi s moždanim udarom bio prisiljen trajektom putovati u Split jer nije bilo raspoloživog prijevoza hitne pomoći.

U novome dramatičnom slučaju, o kojemu otvoreno progovara gradonačelnica Supetra Ivana Marković, problem se dogodio prilikom transporta djeteta s ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, a za koje je postojala hitna potreba prijevoza u Split.

Dramatičnu situaciju na terenu gradonačelnica Marković predočava detaljnim opisom i pritom se pita - do kraja će trajati improvizacija u hitno prijevozu pacijenata s otoka na kopno.

Njezin apel prenosimo u cijelosti:

'Do kada će trajati improvizacija u hitnom prijevozu pacijenata s otoka na kopno?

Preksinoć je jedno sasvim malo dijete na Braču imalo težak napad radi kojeg je hitno upućeno s gliserom u Split.

Bilo je oko 17:15.

Gliser, sjećate se onaj novi, “savršeni i sređeni'', koji je 4 mjeseca bio na remontu dok smo imali onaj zamjenski koji se raspadao, nije isplovio jer mu je pregorio motor ili već što (po tko zna koji put od kada je “nov” i “savršen”).

Onda je pozvan helikopter koji je odmah poletio i krenuo prema Braču, a kao osiguranje na tlu zatražena je asistencija vatrogasaca koji su se odmah odazvali.

Dispečer na telefonu vatrogascima nije znao kazati gdje će helikopter sletjeti, da li na aerodromu iznad Bola na heliodrom u Novo selo ili već gdje, pa su vatrogasci upućeni prema svim mogućim lokacijama.

Toliko o racionalnom trošenju resursa.

Helikopter je ipak došao na aerodrom udaljen preko 30 km od Supetra, što je značilo da se vozilo hitne s djetetom moralo penjati prema Vidovoj gori. Cesta je na tim predjelima zbog velike nadmorske visine često prekrivena vlagom i ledom, a ponekad i snijegom (o Novom selu da i ne pričam, jer je on još nekik 15 km dalje od aerodroma).

Kad su svi napokon došli na drugu stranu otoka, pilot nije htio sletjeti dok mu se ne upale svjetla na pisti. Što je u red, jer i on sigurno ima svoje sigurnosne protokole. No, na aerodromu po noći nitko ne radi, što znači da nije bilo nikoga da upali ta svjetla na pisti.

Dok su prolazile minute i dok se čekalo da helikopter napokon sleti, našao se tu vatrogasac koji inače radi na aerodromu, a našao se tu na intervenciji kao član DVD-a s Brača, dakle - vatrogasac koji je znao gdje se nalaze svjetla i kako ih upaliti. Ušao je unutra bez ovlaštenja, na svoju ruku u očaju da dijete što prije bude prevezeno do bolnice.

I onda su napokon krenuli prema Splitu.

U 19:00 sati.

Sat i 45 nakon dolaska na hitnu.

Dužna sam ponovo upozoriti na organizaciju hitnog prijevoza pacijenata s otoka na kopno jer je veći dio ovoga što se dešava na terenu čista improvizacija koja će se gurati dalje dok se nekome nešto ozbiljno ne dogodi.

Na moje inzistiranje da se izgradi i organizira heliodrom pokraj Supetra, rečeno mi je da su u nekom ministarstvu rekli da mi na Braču imamo aerodrom.

Koji je kilometrima i kilometrima udaljen od Doma zdravlja i Hitnog prijema.

Koji su u Supetru.

Osim toga, govorimo o privatnom aerodromu koji je zimi tijekom noći zatvoren i bez ikakvog ugovora za slijetanje i asistenciju.

Improvizacija.

Na moje upozorenja da gliser ne funkcionira, kazali su da ja samo ''galamim'' i da je gliser, citiram ''tehnički ispravan''.

Tj. Kad upali, ako upali - onda upali.

Improvizacija.

Da stvari ne funkcioniraju kako bi trebale vidjeli smo i na ovom primjeru za koji se nadam da će završiti bez posljedica, a izvlače ih samo genijalni ljudi na terenu, doktori, sestre, medicinski tehničari, vatrogasci ....

Dok se nekome nešto ne dogodi, pa će se vjerojatno i odgovornost na kraju slomiti na njima, što nikako ne bi trebalo.

Sustav ne funkcionira, odgovornost je na onima koji su zaduženi za organizaciju, na onima koji stalno govore kako je sve uredu.

Stanovnici otoka zaslužuju i trebaju istu medicinsku skrb kao i svaki stanovnik u Zagrebu, Rijeci ili bilo gdje drugdje na kopnu.

Život na otoku je dovoljno težak i bez neizvjesnosti hoćete li hitna doći do doktora.

Hoće li motor upaliti ili hoće li helikopter sletjeti.

Život na otoku nije jednostavan,

dapače život na otoku kompliciran je skroz,

jer život na otoku nije samo kolovoz.'