Zagrebački Kozari bok u podne je spokojan kao da je sredina ljeta. Na kraju kvarta, nedaleko od dječjeg igrališta, brkati muškarac u potkošulji letargično potpiruje vatru. Vjetar puše u našem smjeru noseći crni dim i opori miris. Ubrzo shvaćamo kako je to što pali plastika. I u ovako malim količinama toksične pare izazivaju nam blagu mučninu.
Samo nekoliko stotina metara sjeveroistočno, na 96 tisuća kvadratnih metara prostiru se napuštene hale i parkirališta industrijske zone Žitnjak. Zemljište je to Diokija, jednom velikog proizvođača organskih petrokemikalija, na čijim ostacima leži desetak tisuća tona istog onog materijala koje je bezbrižno palio lokalac.
Kada bi se plastika tamo zapalila, Zagreb bi snašla jedna od najgorih katastrofa u...