Generalov odvjetnik: 'Gotovina je čovjek izuzetne discipline i snage. Svatko drugi bi se raspao nakon presude od 24 godine'

Payam Akhavan, jedan o odvjetnika generala Ante Gotovine , na zagrebačkom Pravnom fakultetu prekjučer je održao predavanje, nakon kojega smo s njime razgovarali.

Akhavan je stručnjak za međunarodno pravo koji je prve susrete s ovim dijelom svijeta imao u ratu u Bosni i Hercegovini, kada je radio za Tadeusza Mazowieckog, UN-ova izvjestitelja za ratne zločine. Poslije se pojavio na suđenju Tihomiru Blaškiću kao ekspertni svjedok Tužiteljstva, a zatim radio u ekipi Gotovininih odvjetnika tijekom kreiranja žalbe.

Što ste očekivali u petak 16. studenoga ujutro?

- Bazirano na dokazima, vjerovao sam da presuda mora biti oslobađajuća. No, bolje je svoja očekivanja držati niže nego poslije biti razočaran. Smatrali smo da nema razloga da Žalbeno vijeće održi presudu vezanu uz teoriju o udruženom zločinačkom pothvatu u sklopu operacije Oluja, bili smo razumno uvjereni da to neće biti tako. Ali, osjećali smo da bi se, s obzirom na to da je Žalbeno vijeće ispitivalo i druge, alternativne mogućnosti odgovornosti, osobito vezane uz pljačku i druge zločine koji su počinjeni u tzv. Krajini, moglo dogoditi da general Gotovina dobije ublaženu, manju kaznu. Čitali smo, naime, razne “znakove” te zaključili da će Žalbeno vijeće posegnuti za kompromisnim rješenjem. Nasreću, pokazalo se da smo bili u krivu. Oslobođen je i to je dobra odluka jer, s obzirom na dokaze, nije bilo druge mogućnosti za presudu.

Bez obzira na to koliko bili uvjereni u odluku koju suci moraju donijeti, teško je bilo sa sigurnošću očekivati konačnu presudu?

- Točno. Čak se i na prvostupanjskom vijeću očekivala oslobađajuća presuda. Rekli smo si - budu li suci objektivni i budu li se držali zakona, Ante Gotovina mora biti oslobođen. Sigurno nismo imali na umu da bi suci mogli donijeti tako oštru presudu kao što su 24 godine zatvora za povredu humanitarnog prava. To se nije moglo očekivati. A takva prvostupanjska presuda apsolutno vas obeshrabri. Imate nekoga u pritvoru za koga znate da je nevin, imate prvostupanjsku presudu za koju znate da je nerazumna i neopravdana i ne možete odustati. Morate vjerovati da će Žalbeno vijeće povući tu odluku i donijeti onu koja će biti najbolja. No, nakon tolikog razočaranja s prvostupanjskom presudom ne želite si dati previše nade, a osobito ne želite dati lažnu nadu svome klijentu.

Što je pisalo na papiriću

U jednom ste trenutku tijekom izricanja konačne presude svome kolegi Luki Mišetiću dodali papirić. Što je to bilo?

- Svi smo mislili da će doći do neke vrste kompromisa, da će Ante Gotovina biti osuđen na dvije, tri godine, samo da ne bude oslobođen. Ne govorim to i nisam to mislio zbog uvida u dokaze. Mislio sam tako zbog svoga skeptičnog pogleda na cijelu situaciju. Kad su suci rekli: prijeđimo sada na alternativne modele odgovornosti, zgrabio sam komadić papira i napisao kolegama: ‘Evo nas na kompromisu!’ No, trenutak poslije smo shvatili, nije to bio kompromis nego pravda.

Kako se Gotovina ponašao tijekom žalbenog postupka? Mora da je to bio velik pritisak za vas odvjetnike?

- General Gotovina čovjek je izuzetne discipline i snage.

Što to znači?

- To znači da bi se svaka druga osoba osuđena na 24 godine zatvora za nešto što nije učinila raspala u komadiće. Njemu se to nije dogodilo. Bio je očito duboko razočaran, ali nije izgubio vjeru. Bilo je inspirirajuće vidjeti dostojanstvo s kojim je sve podnosio u groznim okolnostima. Tada se pitate hoćete li ikada izaći iz zatvora i imati normalan život, posebice zato što znate da ste nevini. I svaki put kad bi se pojavila natuknica da bi Žalbeno vijeće možda moglo donijeti blažu kaznu, on bi rekao: ‘Ne! Nevin sam, hoću da moje ime bude očišćeno od toga. Ja nisam počinio zločin.’ To je bio test za njegov karakter. Naravno da je bilo teško, kao što bi bilo svakome, bio je odvojen od obitelji, prijatelja, zbog nečega što nije učinio.

Nije se sudilo Tuđmanu

Presuda Gotovini kaže da nije bilo zločinačkog pothvata. Što to govori o Brijunskom sastanku, konverzaciji koja je Tužiteljstvu bila temelj za tezu o postojanju zločinačkog pothvata?

- Valja istaknuti dvije bitne stvari. Govorim kao bivši odvjetnik generala Gotovine. Sudilo se generalu Gotovini, a ne Franji Tuđmanu. Drugo bitno jest da se sudilo samo zbog onoga što je general Ante Gotovina učinio ili nije učinio. Nije se sudilo zbog onoga što je Tuđman imao na pameti, ili bilo tko drugi. To nije bitno. U kaznenom pravu nema principa krivnje zasnovanog na asocijaciji, nečijoj misli. Ono što je Franjo Tuđman rekao na Brijunima je kontroverzno. On je iznio nekoliko opaski o Srbima, kao naprimjer: bilo bi dobro da je manje Srba i slično, ali to, samo po sebi, nije zločin. Zle misli nisu zločin! Pitanje je što se uistinu dogodilo na terenu u razdoblju od jednoga mjeseca koje pokriva optužnica.

Što se, dakle, dogodilo?

- General Gotovina dobio je instrukciju od svog zapovjednika, predsjednika Tuđmana, da napadne vojne snage tzv. RSK i uništi ih. To je apsolutno zakoniti cilj. Moglo se predvidjeti da će se, ako hrvatske snage preuzmu to područje, obrambene snage tzv. RSK urušiti, da će im obrambene linije biti probijene i da će vlasti tzv. RSK povesti sa sobom civilno stanovništvo, kao što su učinili u zapadnoj Slavoniji. To se moglo pretpostaviti, ali to ne znači da je general Gotovina počinio bila kakve nezakonite aktivnosti. Ante Gotovina izveo je vojnu akciju za koju su nezavisni vojni promatrači procijenili da je legalna. Činjenica da su Srbi evakuirani ne znači da su deportirani. Postoji uzrok i posljedica. Uzrok je operacija Oluja, a posljedica da su Srbi otišli. No, to nije dokaz postojanja zločinačkog pothvata. Činjenica je i da je odlazak bilo moguće pretpostaviti. General Ante Gotovina ispunio je svoju odgovornost kao zapovjednik, pokrenuo je akciju, artiljerske napade na najvišoj mogućoj razini, u najboljoj vojnoj maniri, kako bi zauzeo prostor koji su držale snage tzv. RSK.

Što s kriterijem od 200 metara? Sud je to odbacio kao promašenu tezu...

- Tužiteljstvo je tvrdilo da je Knin bio nebranjeni grad i da artiljerski napadi nisu imali nikakvo opravdanje pa su stoga napadi bili nepotrebni i nezakoniti. To je potpuna besmislica. Knin je imao vrlo ozbiljnu obranu, a teza je bila da u gradu nema vojnih objekata te da bi napad na takav grad predstavljao teško kršenje Ženevskih konvencija. Pokazali smo da je u gradu bio cijeli niz vojnih objekata, dakle vojnih ciljeva, i to po definiciji samoga Suda.

Mnogo komponenti

Koji je kriterij pogreške? Očito nije 200 metara...

- Taj se kriterij ne može apstraktno propisati. On uvijek ovisi o mnogim komponentama, od toga koje vam je oružje na raspolaganju, što je objekt napada... Morate koristiti oruđe koje vam je na raspolaganju kako biste neutralizirali neprijatelja. Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je bilo ijedne žrtve nezakonitog artiljerijskog napada, ijednog civila.