ČEKA SE POVJERENIK

GDJE I KAKO ĆE VLADA PRONAĆI ČOVJEKA KOJI MOŽE UPRAVLJATI NAJVEĆOM PRIVATNOM KORPORACIJOM KOJA JE U TAKO TEŠKOJ KRIZI? Spominju se dva kandidata...

 Boris Kovačev / CROPIX

Ivica Todorić zatražio je od Vlade da aktivira Zakon o postupku izvanredne uprave trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, lex Agrokor, nazvan tako zato što je Vlada zakon sastavila i progurala kroz Sabor po hitnom postupku zbog pritiska u kojemu se našla nakon izbijanja krize Agrokora.

Što sada Vlada treba, a što može učiniti?

Slijed očekivanih postupaka je sada zakonski reguliran. Vlada najkasnije za dva dana mora trgovačkom sudu predstaviti svojeg povjerenika koji će preuzeti posao Uprave koncerna. Njegov je posao formirati tim s kojim će u najkraćem mogućem roku pronaći model spašavanja kompanije i unutar 30 radnih dana plan predstaviti vjerovnicima i Vladi koja ovim zakonom preuzima ulogu predstavnika vlasnika.

Pitanje: gdje će Vlada u kratkom roku pronaći osobu koja može upravljati najvećom privatnom korporacijom u državi koja se našla u dosad najdubljoj korporativnoj krizi u kratkoj hrvatskoj povijesti? Hrvatski politički vrh nikad nije briljirao u izboru korporativnih lidera za javne i državne kompanije. Od dvojice dosad spominjanih kandidata, nijedan ne odaje dojam lošeg menadžera, ali nijedan nije "korporacijski nindža" kakav je danas potreban Agrokoru.

Ante Ramljak, financijski konzultant iz ekipe Borislava Škegre i Radimira Čačića, iskustvo vuče iz hrvatskog ureda CAIB-a, austrijske investicijsko-savjetničke tvrtke, gdje je vodio poslove spajanja i akvizicija u jednoj od ranijih privatizacijskih faza države (stigao je tamo 1997.), bio je u Škegrinu Quaestusu, a Čačić ga je postavio za člana Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Nijedna od tih funkcija ne jamči znanje potrebno za upravljanje današnjim Agrokorom.

Uwe Gregorius, višegodišnji solidan šef hrvatskog ogranka Siemensa, iza sebe ima iskustvo rada u snažnoj, vrhunski organiziranoj njemačkoj korporaciji globalnog dometa. Agrokor je za Siemens patuljak, ali Agrokorov, hrvatski kaotičan, ustroj gori je od najgore more svakog dobrog njemačkog menadžera. Uwe Gregorius može biti odličan savjetnik povjereniku zaduženom za spašavanje Agrokora. Može pomoći u građenju njemački organiziranog sustava. Može li u njemačku križaljku utrpati duboko posrnuli koncern koji je danas sastavljen od nepoznanica?

U zakonu piše da "izvanredni povjerenik može biti svaka osoba koja ispunjava uvjete za člana Uprave sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima", što je uvjet koji zadovoljavaju obojica kandidata, kao i mnogi drugi kandidati na državnom popisu raspoloživih menadžera. Opis poslova otkriva problem: "Izvanredni povjerenik u ime dužnika ostvaruje sva prava povezana s vlasničkim udjelom dužnika u povezanim i ovisnim društvima sukladno primjenjivom zakonodavstvu".

Da bi mogao ispuniti tako postavljen zadatak, povjerenik mora biti upućen u kompaniju najmanje jednako kao dosadašnji vlasnik, možda i više ako se od dosadašnjeg vlasnika skrivala nezdrava, pozadinska matematika koju povjereni mora znati otkriti. Ima li ijedan od kandidata spreman tim vrhunskih stručnjaka s kojima može krenuti u brzo raščišćavanje skrovitih dijelova Agrokora?

Svi odavno znamo da je Agrokor visoko zadužena kompanija, Ivica Todorić to nije skrivao. Nitko međutim ne zna kako je niz dobrih kompanija s nizom kvalitetnih proizvoda i vlastitim maloprodajnim lancem, najvećim u regiji, došao do točke na kojoj ne može servisirati dugove. Još prije samo mjesec dana Moody's je sugerirao da kompanija ovu godinu ima financijski zatvorenu, što se dogodilo u međuvremenu?

Jedno je sigurno, nakon ovog, zadnjeg potpisa Ivice Todorića, nakon što jednom sagledamo sve posljedice pada najveće hrvatske kompanije, više ništa ne smije ostati isto. Lex Agrokor ne bi nam danas trebao da je hrvatsko pravosuđe raslo jednako brzo kao i Agrokor i urušavanje korporativnog diva dočekalo spremno za akciju. Budući da nije, stvari moramo rješavati u hodu, po mogućnosti sa što manje pogrešaka i, nakon što Vlada imenuje povjerenika, uz što manje sufliranja politike.

Ukupni prihodi

2011.

29,6 mlrd. kn

2012.

30,1 mlrd. kn

2013.

30,5 mlrd. kn

2014.

35,3 mlrd. kn

2015.

47,2 mlrd. kn

Rujan 2016.

36,3 mlrd. kn

Ukupan dug

2011.

22,5 mlrd. kn

2012.

25,6 mlrd. kn

2013.

28,5 mlrd. kn

2014.

43,2 mlrd. kn

2015.

45,3 mlrd. kn

Rujan 2016.

45,2 mlrd. kn

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 00:46