Poštovani prijatelji, dragi partneri! Pozivamo Vas da s nama podijelite radost i veselje proslave 7. godišnjice Pevec transporta, tim više što upravo ove godine proslavljamo 18 godina naše tvrtke i 1. rođendan Pevec radija. Za Vas smo pripremili obilje zabave, nagradne i sportske igre, dobru hranu i puno pića. Obavezno ponijeti: osmijeh, dobru volju i neobavezan dress code! Očekujemo Vas i veselimo se Vašem dolasku. Višnja i Zdravko Pevec.
Ovakve pozivnice dobili su poslovni partneri, dobavljači, prijatelji i djelatnici tvrtke, a velika zabava počela je već u 11 sati na obiteljskom imanju obitelji Pevec, na ranču P.P. u Donjim Mostima. Riječ je o luksuznom imanju na gotovo 70 tisuća kvadrata na kojem Peveci pokraj žute dvokatnice imaju prostrani vrt s jelenima lopatarima, srnama i ovcama te veliku drvenu sojenicu do koje se dolazi mostom preko ribnjaka. Subota je, mjesec je lipanj, godina 2008.
Višnja Pevec
I bilo je tu svega. Vrtio se vol, vrtjeli su se odojci, točili se vino i pivo, a cijeli kompleks bio je ukrašen Pevecovim reklamama. Na samom imanju bili su parkirani i žuti kamioni s natpisom obiteljske tvrtke i sloganom “Kupujte s osmijehom”. A osmijeh od uha do uha tog je dana bio na licima Zdravka i Višnje Pevec.
Okupljeni su se zabavljali dok su piće i jelo gostima nosili radnici trgovina Pevec. Na takvim proslavama oni su bili ugostitelji, konobari, kuhari, brinuli su se o ražnju, o vatri, a nakon zabave, o čistoći imanja. A onda, negdje oko 13 sati, Zdravko i Višnja pozvali su sve radnike da krenu prema jednoj livadi.
- Slijeće Todorić u helikopteru. Dočekajmo ga - glasio je poziv, na što su zaposlenici, među kojima je bilo nižeg i višeg menadžmenta, pohitali u trku prema mjestu gdje će sletjeti helikopter u vlasništvu najbogatijeg Hrvata.
Mnogi su očekivali gazdu Ivicu, no na ranč Pevecovih sletio je njegov sin Ante Todorić. Zdravko i Višnja su mu izašli ususret, sagnuli se onako kako se saginju američki predsjednici i senatori kada primaju goste na livadi ispred Bijele kuće. Tada su se prigodno zagrlili, rukovali, Višnji je kosa letjela po zraku, a radnici su im pljeskali. Poslovni partneri tada su se razdragano uputili prema zabavi, a zaposlenici su im bili pratnja.
U kasnijim izvještajima neki su zapisali da je “proslava bila na najvišoj razini uz iznimno bogatu gastronomsku ponudu” te kako se u “zabavnom dijelu posebno istaknula domaćica Višnja pokazavši zavidne vokalne dosege”.
Todorić mlađi se družio sa Zdravkom, Višnja im je pjevala, a nakon dva sata uvaženi gost morao je napustiti zabavu.
- Ispratimo gosta - ponovno su pozvali čelni ljudi tvrtke, a zaposlenici su još jednom trkom krenuli prema livadi gdje je bio helikopter kako bi stigli prije Pevecovih i uvaženoga gosta. Ante Todorić tada se pozdravio s Višnjom i Zdravkom, a dok je ulazio u helikopter mahnuo je radnicima.
- I mi tamo stojimo, mašemo, pozdravljamo Todorića koji u helikopteru napušta imanje. Zdravko i Višnja nas gledaju, a ti se osjećaš glupo i poniženo, ali mašeš s osmijehom. Nema ti druge - svjedoče oni koji su te lipanjske subote 2008. bili u špaliru pred Todorićem.
Obraz - đon
Dok ovo pričaju, sadašnji i bivši radnici Peveca jednostavno ne mogu sakriti emocije. Nekima glas drhti od suza, neki se smiju, neki naglo prekidaju razgovor, neki se predstavljaju, neki žele anonimnost. Ne žele vjerovati da je njihov bivši gazda, sada kada je postalo jasno da mora vratiti tvrtki Pevec 3,9 milijuna kuna i 400 tisuća kuna za sudske troškove, uistinu, bez ikakvog srama, izgovorio sljedeće riječi.
- Sve su mi uzeli i nemam otkuda to platiti. Zamolio bih hrvatske građane da mi posude po jednu kunu kako bih to mogao platiti - preklinjao je Zdravko Pevec.
Pričaju o njihovim letovima privatnim avionom, o razuzdanim zabavama na obiteljskim imanjima, o malverzacijama sa službenim automobilima, o danima kada su radnici iz Kutine ili Koprivnice putovali nakon odrađenih smjena u svojim gradovima na dodatne smjene u poslovnicu Jankomir kako bi se taj najveći centar u metropoli otvorio u zadanom roku. O neplaćenim prekovremenim, o nemogućnosti uzimanja slobodnog dana, o “zabavama” na koje su pozvani ne radi slavlja, nego da bi uzvanicima posluživali piće i hranu i brinuli se o tome kako se okreće vol na ražnju.
- Tada nije molio, tada je naređivao. I kako si je zamislio, tako je i bilo. Zvali smo ga ‘bog’ - govore.
Na ovakva prozivanja Zdravko Pevec se poprilično žesti. Kaže da su to laži, da su te priče neutemeljene i da sada nitko ne želi priznati da mu je bilo dobro u Pevecu dok je on vladao tvrtkom koju je početkom 90-ih pokrenuo iz garaže.
- Sve su to neistine i laži - kaže Zdravko Pevec koji je tu tvrtku pokrenuo 1990. kao obiteljski biznis s dva zaposlena.
Na vrhuncu, sredinom 2008. godine, carstvo Pevecovih imalo je više od tri tisuće zaposlenih i prihode veće od tri milijarde kuna te je raspolagalo s više od 500 transportnih vozila. Imalo je centre u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Makedoniji, ukupno njih 18, te 11 tvrtki - šest u Hrvatskoj i pet u inozemstvu.
Samo godinu i pol kasnije nad njihovom tvrtkom proglašen je stečaj.
U sljedećih deset godina Pevecovi će se sporadično pojavljivati. Krajem 2010. bit će pušteni iz bjelovarskog pritvora, gdje su supružnici proveli šest mjeseci. Nakon toga postat će vijest kada su medijima objavili da se vraćaju proizvodnji, vinogradu i selu, pa nakon toga da su taj isti vinograd prodali Kinezima. Višnja će se pak pojaviti u reklami za jedno pivo, ali i jednom showu za glazbene talente.
Zdravko i Višnja Pevec
Prije desetak dana Vrhovni sud potvrdio je raniju odluku Županijskog suda. A taj je sud pak Višnju i Zdravka Pevec okrivio za zloupotrebu povjerenja u gospodarskom poslovanju te ih 2015. osudio na zatvorske kazne. Zdravku je izrečena kazna zatvora od dvije godine i deset mjeseci. Polovica te kazne mu je prepolovljena na uvjetnu, u obzir je uzeta i činjenica da je šest mjeseci proveo u zatvoru, pa mu je ostalo da odsluži još 11 mjeseci. Višnja je pak osuđena na godinu dana zatvora, ali će tu kaznu odraditi radovima za opće dobro.
Presudu su Zdravko i Višnja dočekali ogorčeno, uvjereni da se politika urotila protiv njih, kako ih se namjerno željelo uništiti da bi neki drugi preuzeli njihovu tvrtku, ali ih, eto, raduje potpora koju dobivaju od običnih građana.
- Tisuću ljudi mi se javilo, dobio sam tisuću poziva i niti jedan nije bio negativan. Više od 80 posto građana mi želi pomoći. Pa meni danas najveća konkurencija želi pomoći. O kakvim razuzdanim zabavama oni pričaju? Ma dajte, molim vas, hoćemo li sada pričati o onome što je bilo prije dvadesetak godina ili ćemo pričati o budućnosti - govori Zdravko Pevec u slušalicu posebno gnjevan na status koji je javnosti poslao Eugen Perić, povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske za tvrtku Pevec.
Perić za Nedjeljni ne želi govoriti.
Kaže da je sve što je imao napisao u pismu javnosti. Objašnjava kako to nije njegova osobna priča, nego priča većine radnika, posebno onih koji su izgradili Pevec, a koji su na kraju ostali na cesti dok se njihov gazda bahatio. Pita se gdje su bili supružnici Pevec kada su radnike njihove tvrtke hranili roditelji, kada su im prijatelji posuđivali novac da plate rate kredita.
- Njemu je uvijek netko drugi kriv, no s tim čovjek nije vrijedno polemizirati - kratak je bio Perić.
Zdravko: 'Jedini se napatio Zdravko'
U tom pismu Perić piše kako se radnici ne sjećaju da je Zdravko, baš kao što je plakao pred kamerama i molio građane da mu posuđuju novac, “molio novac za radnike Peveca koji su ostali na ulici, s neisplaćenim plaćama i nepodmirenim ratama kredita”.
- Višnja i Zdravko Pevec nikada nisu plakali kada su njihovi radnici svakodnevno odrađivali nehumane prekovremene sate, u nedostojnim uvjetima, protivno Zakonu o radu. Nisu plakali kada su nam ostajali dužni dnevnice koje bi zatim proizvoljno isplaćivali kada i koliko su htjeli. Nisu plakali kada smo te 2000. godine svakodnevno radili punih pet mjeseci i do 16 sati dnevno za mizernih 2700 kn plaće. Nikada se nisu zapitali kako smo se osjećali kada smo ostali bez posla niti tko nas je tada hranio, dok danas licemjerno očekuju javnu podršku i suosjećanje, financijsku pomoć, peticije i pomilovanja - napisao je Perić koji je od brojnih zaposlenika za to dobio čestitke.
Očekivano, sve te navode Pevec je odbacio.
- To su laži. Ma dajte, molim vas. To je katastrofa što se piše. Po tome sada nitko nikada nije dobio dnevnicu i sve se tjeralo da rade. Taj Perić, to sam provjerio, nije ni bio u tvrtki za vrijeme stečaja. Možda je kivan što nije dobio otpremninu. Svima je sve plaćeno, i otpremnine i zaostale plaće. Znate tko jedini nije dobio. Višnja i Zdravko. Pa to je kao da ja pričam o ratu, a u ratu nisam bio. Ma tko je radio prekovremene i nije dobio plaćeno? To su, vjerujte, gluposti - govori Pevec.
Saša Topalović u tvrtki Pevec radi već punih 18 godina. Počeo je kao 18-godišnjak u Koprivnici još 2001. godine. Početkom 2000. tvrtka Pevec je doživljavala velik rast, prošireno je i preseljeno pet prodajnih centara, a centar u Zagrebu je proširen sa 2500 na 7000 kvadrata. Iste godine kada Saša dobiva posao Hrvatsko udruženje CROMA Pevecu dodjeljuje nagradu za najuspješnijeg poduzetnika za tu godinu.
Zdravko i Višnja Pevec sve češće se fotografiraju s političarima, a na otvorenje centra dolazi im tadašnji predsjednik Stjepan Mesić.
Saša je danas u Pevecu voditelj. Kaže da posljednjih nekoliko godina napokon uživa na poslu jer ima svoje radno vrijeme, zna svoju dnevnicu, satnicu, dobiva regres, božićnicu i uskrsnicu.
- Koliko je rad u Pevecu ranije bio crn, sada je bijel. Eto, tolika je razlika - priča mi Saša.
Imao je 20 godina kada je na zagrebačkom Jankomiru otvoren veliki Pevecov centar. Tih dana Saša je radio 60 dana u komadu, a u jednom trenutku čak 36 sati bez prestanka. Bilo je to uoči otvaranja tog centra.
- Imali smo smjenu u Koprivnici od 7 ujutro od 15 h, no gotovo uvijek bi ostajali do 17 sati. Zatim bi sjedali u automobil i išli za Zagreb jer se taj centar trebao otvoriti. Ljudi još nisu stavili ni krov, a mi smo punili iznutra. I to je bio rad po noći. Radili bismo od 8 navečer do 5 ujutro, pa ponovno u Koprivnicu na prvu smjenu. I to je tako bilo. I radio sam. A znaš zašto? Bio sam mlad, nisam imao obitelj, i mislio sam da će me supružnici Pevec za to nagraditi. Prevario sam se u svemu - priča Saša koji je tih dana ima plaću 2700 kuna.
Nije poznato je li tada susretao Branku Zdenčan iz Kutine. Ona danas ima 38 godina radnog staža, 18 godina je u Pevecu, i baš kao i Saša, dobro se sjeća odlazaka na Jankomir.
- Ujutro u Kutini do pet popodne, pa na Jankomir u noćnu. I tako tjedan dana. Dnevnica? Sve je to, dragi moj, išlo u plaću koja je bila između 2300 i 2700 kuna - otkriva Branka.
Priznaje kako je sve ono ružno iz tog razdoblja potisnula u sebi, kako sada uživa u Pevecu, no da ju je Zdravkov i Višnjim istup jednostavno pogodio u srce.
- Sada plaču, ali nisu plakali večer uoči otvorenja tog centra na Jankomiru. Oni su imali zabavu, a mi smo iznad njih radili, punili police kako bi sutra sve bio spremno za otvorenje. Sjećam se da je tu večeri asfaltirano parkiralište. I to su sve radnici radili. A oni su se zabavljali, pjevali i uživali - prisjeća se Branka.
Dok su Saša i Branka radili za plaću od 2300 do 2700 kuna, i dok su radnicima popisivali kazne na automobilima koje su bili parkirani na parkiralištima Pevecovih centara, Zdravko i Višnja vozili su se u skupocjenom Mercedesu, dok su na neke poslovne sastanke i večere putovali privatnim avionom.
Razdoblje je to najveće Pevecove ekspanzije, kada se prihodi mjere u milijardama kuna, dobit u desecima kuna, a trgovačkih centara iz kojih se kupce poziva da kupuju s osmijehom bilo je 18.
Pevecovi u vrijeme velike ekspanzije kupuju i hotel Picok koji se preuređuje, a supružnici spremno poziraju fotoreporterima pred brojnim Višnjinim portretima.
- Feštalo se s politikom naveliko, iskorištavajući pritom i nemali broj radnika spremnih za razne zabave s volovima i privatne maskenbale u čudnovatim tematskim kostimima koji ponižavaju i degradiraju ženski rod - napisao je Perić u svom obraćanju javnosti, koje Zdravko Pevec odbacuje s gnušanjem.
Francuska sobarica Višnja
- Ne znam o čemu on to priča. Pa kaj su vola s ražnja jeli susjedi ili ti zaposlenici? Pa što ćemo sada pisati o tim stvarima? To je sramota što je napisano. Pa to je sve bilo druženje, bili smo kao obitelj. Pa u čemu je problem ako moja supruga zapjeva? Taj čovjek manipulira javnošću - kaže Zdravko.
Jedan od bivših direktora ispričao nam je pak kako su Višnja i Zdravko uistinu bili ljudi iz naroda. Kako su voljeli zabave na svojem imanju, na koje su ponekad bili pozvani poslovni partneri ili pak samo zaposlenici. Bile su to neke vrste team buildinga na kojima bi se Višnja i Zdravko u potpunosti opustili. Naši sugovornici pričaju kako Pevecovi nikada nisu bili uštogljeni ili ukočeni kada je bila riječ o zabavama. Zdravko bi na takvim druženjima znao otkopčati košulju, dok se Višnja pojavljivala odjevena u francusku sobaricu.
Radnici pričaju kako su supružnici bili uvjereni da će se tako približiti radnicima.
- Na takvim događanjima oni bi se jedini maskirali, eventualno još koji njihov prijatelj. Ostali su bili normalno odjeveni. Zdravko bi se, recimo, maskirao u vraga. Imao bi crnu periku i one vile, dok bi Višnja bila francuska sobarica ili Marija Antoaneta. Imala bi i plavu periku - pričaju naši sugovornici.
Jedan od bivših direktora, pak, prisjetio se druženja u Srednjim Mostima. Tema sastanka bila je tekuće poslovanje. Na tom je sastanku glavnu riječ vodio sam Pevec. I taj dio, kaže naš sugovornik, bio je ozbiljan.
- No pred večer atmosfera se iz poslovne promijenila u zabavnu. Glazba se pojačala, počeo se nuditi alkohol, a svi prisutni trebali su, na čelu s gospodinom Pevecom, stati ispred okupljenih i skinuti se do pasa. Zatim su trebali napraviti stoj na rukama, dok su noge pridržavale dvije osobe. I u tom položaju popiti čašicu rakije na eks. Do tada nisam znao da je moguće progutati tekućinu u tom položaju - priča naš sugovornik.
Na takvim zabavama dolazili bi naknadno tamburaši, harmonika, lijepile su se novčanice za žice ili na vlastita čela, penjalo se po stolovima.
- I to je većini bilo jako zabavno - kaže naš sugovornik.
Radnici s kojima smo razgovarali kažu da su Višnju zvali Kleopatra. Višnja je često, pričaju zaposlenici, bila ta koja je podizala atmosferu na zabavama i koja je na tim druženjima voljela zapjevati.
Ona je bila ta koja je okupljala društvo za doček Nove godine, Martinje, Valentinovo ili neka druga slavlja. Ta slavlja bila su ili na imanju u Mostima ili pak u hotelu Picok u Đurđevcu.
- Brojni ‘prijatelji’, ‘dobri znanci’ i rođaci, koji su se dobro gostili na našim feštama, naprosto su nestali iz naših života - govorila je Višnja nakon što je puštena iz pritvora.
Njezin nastup na Hrvatskom radijskom festivalu 2008. godine, zajedno sa Zvonimirom Bohemom, posebno pamte radnici. Pjesma se zvala “Ti si sve što meni treba”, a festival se održavao u Opatiji. Višnju i Zvonimira konstantno je poput velikih zvijezda pratilo nekoliko fotoreportera. Kasnije se ispostavilo da su to zapravo bili zaposlenici u marketingu tvrtke Pevec, kako je jednom ispričao sam Bohem. Radnici se sjećaju i te epizode. Kažu da je Višnja uživala u tom poslu te kako je znala govoriti da za nju nitko nije znao kao suvlasnicu Peveca s tolikim prihodima, a sada je, nakon što je snimila samo jednu pjesmu, svi poznaju.
- I svi oni koji su u to vrijeme imali službeni mobitel dobili su poruku da moraju glasati za nju minimalno pet puta. Ako se ne varam, u tvrtki je tada bilo između 1000 i 1200 službenih mobitela. A cijena poziva je bila oko 3 kune za jedan glas - prisjećaju se bivši zaposlenici tvrtke. Ove tvrdnje, o zabavama i pjevačkoj karijeri Višnje Pevec, njezin suprug nije želio previše komentirati.
- Hoćemo li sada govoriti što je bilo 1945. godine? Ma dajte, molim vas. I previše sam vam rekao - ponovio nam je.
Otkupljivanje službenih auta
U vrijeme najveće ekspanzije Pevecovi su željeli kontrolirati sve. Prema nekima, navodno je Zdravko do 2009. obračunavao plaće, a bez njegova pristanka radnici nisu smjeli parkirati na parkiralištima Peveca. Kada bi iz Bjelovara krenuli prema Zagrebu, pričaju naši sugovornici, nastala bi panika.
- Jel’ krenuo iz Betlehema - pitali su one u Bjelovaru radnici iz Zagreba, Varaždina.
Naši sugovornici spominju i priču o vremenu kada su se počeli uzimati kamioni na leasing, čak njih 500. Samim tim cijene prijevoza počele su se umjetno snižavati, a mnogi kritičari iz tog vremena bili su uvjereni kako Pevec time želi oslabiti i uništiti konkurenciju. Prema tvrdnjama dijela bivših direktora Peveca, tada je Zdravko navodno nudio i službene automobile na otkup. Prema njihovim tvrdnjama, direktori su mogli otkupiti automobil ako bi unaprijed platili 3600 eura, i mjesečno još po 320 eura za rate na rok od 3 ili 4 godine, ovisno o modelima.
- Bilo im je obećano da će se tako plaćati leasing, a da će tvrtka pokrivati registraciju, osiguranje i servis. No početkom 2009., kada je nastala frka u firmi, leasing kuće su došle po automobile jer se ispostavilo da nisu plaćane rate. Gdje je taj novac završio, ne zna se - kažu naši sugovornici koji žele ostati anonimni.
Kada smo o ovom slučaju pitali Zdravka Peveca, on je opet odbio odgovoriti.
- Ma dajte, molim vas. I ovo što sam vam rekao bilo je previše - rekao je Zdravko.