POSLJEDNJI ISPRAĆAJ DOLORES LAMBAŠE

FOTO: OPROŠTAJ OD MLADE GLUMICE 'Tužni skupe, otišla je naša Dolores'

 Niksa Stipanicev / CROPIX

Na šibenskom Gradskom groblju Kvanj, nakon dirljivih svećenikovih riječi, okupljeno mnoštvo oprostilo se od svoje sugrađanke, tragično stradale mlade glumice Dolores Lambaša. Dok je klapa Romansa pjevala „proša san dobra i zla, evo moji vrati san se ja, tu je moj dom, tu je ostalo sve, u kući kamenoj, moje matere“, u gomili su se čuli uzdasi i prigušeni jecaji.

„Po majčinoj želji, evo salamonova Pjesma nad pjesmama“, kazao je u mikrofon Joško Ševo, profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i Doloresin kolega. „Ustani dragano moja, kako si lijepa prijateljice moja …“, govorio je Ševo.

Prerano preminulu kolegicu posljednji put došli su pozdraviti glumci Špiro Guberina, Slaven Knezović, Nives Ivanković, Leon Lučev, Ana Grujica, Marinko Leš, Franka Klarić, Mate Gulin…

Shrvanoj majci Almi nekoliko je puta pozlilo pred mrtvačnicom, tako da je morao intervenirati tim hitne pomoći koji je stajao u blizini.

Klapa je potom otpjevala „Ne diraj moju ljubav“; uz zvukove trube Joška Vidovića koji je odsvirao „Krist jednom stane na žalu“ kolona od nekoliko tisuća ljudi krenula je prema mjestu ukopa.

Narod se sporo kretao; glumac Stojan Matavulj, koji je u kobnoj nesreći upravljao vozilom, ukočeno je gledao preda se.

Prije no što će se od svoje sugrađanke oprostiti na gradskom groblju, rodbina, kolege i prijatelji prisustvovali su komemoraciji koja se u spomen Dolores Lambaši održala u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku.

U tamnom teatru, u podlozi je svirala tiha glazba, nježni instrumental. Na sceni stol; na njemu zapaljena svijeća, buket crvenih i bijelih ruža. U sredini velika fotografija lijepe, mlade nasmijane Dolores s onom neumoljivom crnom trakom preko ruba okvira. Među prvima stigao je doajen hrvatskog glumišta Špiro Guberina, zatim Leon Lučev, Ana Grujica i ostali članovi i osoblje šibenskog kazališnog ansambla, šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić, poznati klapski tenor Branko Bubica te mnogi drugi iz društvenog i kulturnog života Krešimirova grada.

Majku Almu unijeli su u kazalište. Shrvana žena sjela je u prvi red; tamne naočale nije skidala s lica. Bliski znanci prilazili su joj polako, pružali ruku jedva mrmljajući „moja sućut“. Ona je gledala kroz njih, ravno u svoju Dolores. Svakih par minuta rodbina joj je lice hladila lepezom, dajući joj da otpije gutljaj vode.

Nešto iza 14 sati ravnateljica šibenskog kazališta Nera Gojanović, naša poznata operna pjevačica, popela se na pozornicu:

„Tužni skupe, otišla je naša Dolores. Teško je u ovim trenucima kazati nešto, a ne biti patetičan … Živjela je u petoj brzini, voljela je život, voljela je umjetnost. Život ispisuje priče, nažalost njezina je priča završila. Nije se ostvarila njezina želja da zaigra u teatru rodnoga grada, nisu se ostvarile mnoge njezine želje. Roditeljima i rodbini izražavam sućut u ime HNK Šibenik, kao i u svoje osobno ime“, potresnim glasom je rekla Nera Gojanović.

Potom se na pozornicu popeo stari šibenski, omiljeni glumac Mate Gulin. Usprkos svome ogromnom životnom iskustvu, kao i iskustvu na kazališnim daskama, Gulin nije mogao ostati ravnodušan. Nakon prve rečenice počeo je plakati, glas mu se gušio, ruke tresle.

„Dolores je otišla iz Šibenika svoju sreću potražiti u Zagrebu, ali rodni grad nikad nije zaboravila. U ovom teatru nikad nije zaigrala, ali smo se nadali da će doći i taj dan, da će zaigrati u svom ansamblu. Dolores je bila dobra glumica, veliki prijatelj, upoznao sam je na snimanju filma „Vjerujem u anđele“. Proveli smo divnih desetak dana u radu i druženju. Na našem idućem susretu obećala mi je kavu u Šibeniku. Nažalost, ništa od te kave, možda se sretnemo tamo negdje među zvijezdama, adio mala …“, jedva čujno završio je Gulin, dok mu se glas gubio u suzama.

Joško Ševo, glumac i profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti (na kojoj već dva dana vijori crna zastava), obratio se ispred Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

„Ima vijesti za koje pamtim, točno znam gdje sam bio kad je Dražen poginuo, a tako je i s ovom viješću. Šok, tuga, nevjerica, pa opet tuga, gusta i ljepljiva. Natočio sam čašu crnog vina, u sobi Arsen i ja, njegov CD naravno, pustio sam stihove „Djevojke iz moga kraja“, rekao je Ševo i počeo recitirati poznatu arsenovu baladu.

„Sve je u ovoj pjesmi, i more, i njezine oči i poruka: ona ne da da je slome. Dolores, bila si moja studentica, prijateljica, glumica, bila si bećar i moja pajdašica, bila si žena i djevojka, vjetar i divlja rijeka i suze i nedovršeni stih. Dolores, nećeš me slušati kao profesora, kažem ti, prerano je za sve ovo skupa. Snimila si film „Vjerujem u anđele“, i ja vjerujem i poručujem im da te paze tamo gore“, kazao je Ševo, uzeo njezinu fotografiju sa stola i poljubio je.

Na Kvanju je tog poslijepodneva bilo tiho, dirljivo.

„Svaka čast Stojanu Matavulju što je smogao snage doći na sprovod“, komentirao je šibenski svit dolazak čovjeka koji je upravljao vozilom u kojem je stradala mlada glumica. „Ona je umrla, on će to cijeli život nositi na duši. A bila je faca, naša Dolores“, čulo se mrmljanje u koloni.

Nakon što je bacio ružu na lijes prerano stradale kolegice, Matavulj je sjeo ispod čempresa uz groblje i zapalio cigaretu. Ne danas, ništa ne mogu danas, odmahivao je glavom ljudima koji su mu u hodu davali izraz sućuti.

Josipa Radeljaka, bivšeg partnera stradale Dolores, nitko nije vidio.

Glumac Matavulj neraspoložen za izjave

Točno pet minuta nakon zakazane sahrane ispred zgrade gradskog groblja dovezao se u pratnji supruge Stojan Matavulj sa ovratnikom oko vrata. Kretao se teško te je, vjerojatno nepoznavajući šibensko groblje, umjesto na glavni ulaz krenuo na suprotnu stranu pri čemu je postao objekt fotoreportera.

Nakon što su mu novinari pristupili, dosta tihim, ali neugodnim tonom nekarakterističnim za civilizirano ponašanje u ovakvim trenucima, odbio je dati bilo kakvu izjavu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 02:52