FOTO: Hrvatska elita bez Milanovića i tajkuna

ZAGREB - Domjenak Ive Josipovića u povodu Dana državnosti 2010. nije bio zahvalna prilika za kremljološke analize, čemu smo se nadali s obzirom na to da je to prva takva službena prigoda u njegovu mandatu, u kojoj je mogao manifestirati političke i socijalne preferencije, pa izvesti na scenu neke bliske ljude, ili one na koje računa u javnoj i ekonomskoj sferi.

Josipovićev stil

No, Josipovićev stil nije “pasivno”, nego “proaktivno manifestan” i kad nešto želi pokazati, kad pred očima javnosti poentira, on to ne čini migom i gestom, nego izravno, državnim posjetom, izjavom, priopćenjem, bez obzira na to što drugi o tome mislili, uključujući i članove njegova najužeg kabineta. Uzda se u vlastitu prosudbu i vjeruje u dosluh s publikom, iako je više puta učinio i rekao ono što se na prvi pogled činilo krajnje nepopularnim, pa su ga suradnici znali odgovarati. No, kabinetlije imaju konvencionalne poglede na stvari, pa kao i svi činovnici misle da je popularnost nešto što se ostvaruje državničkom logistikom.

No, još je Stipe Mesić otkrio da se predsjednički autoritet i predsjednička uloga u društvu osnivaju na javnoj demonstraciji osobnih i ljudskih kvaliteta. Stipe je imao puno uspjeha kad bi uključio šarm staroga momka kojem pristaju dobra odijela, i taj njegov flair političarskog gospona Fulira pokrio bi svu lošu reputaciju njegovih sumnjivih prijatelja. No, na svojim domjencima Mesić se ponašao grozno. Uvijek bi gurao u prvi plan neke svoje ljude, napadno odrađujući svoju ili njihovu agendu. Svi su se pravili da to ne vide, ali su, naravno, primali poruku. Ivo Josipović pak vodi sasvim mekanu salonsku politiku. Nisu napravljene nikakve izmjene uobičajenog protokola, pa su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora, glavnog stožera, Katoličke crkve i ostalih konfesionalnih zajednica te, naravno, cijela Vlada, Milan Bandić i vođa sanaderovske frakcije HDZ-a barba Luka.

Gdje si, Milanoviću?

Zoran Milanović, čini se, nije se pojavio, ali su došli svi viđeni predstavnici oporbe i kompletna vlada u sjeni na čelu s potpredsjednikom za gospodarstvo in spe, Radimirom Čačićem. Ova pozornica, rekao bih, Milanoviću ne odgovara - baš mu ne paše da se miješa s hoi polloi, pa figurira po nominalnoj, a ne realnoj političkoj kotaciji. On se, doduše, više ne ponaša kao Saint-Just, ali mu ne pada na um da siđe s Montanje među žirondince, pa u vrtu na Pantovčaku, među paunima, srnama i magarcima, glumi ukroćenog salonskog lava.

Naravno, protokolarna idila pritom je samo privid. Činjenica da su se pojavili ministri sa širokim osmijesima, koje su krasile karakteristične fizionomije Milinovića i Šukera, predvođeni raspoloženom premijerkom feš izgleda u bijelom, s malom ručnom torbicom kakvu je napokon odlučila ponijeti umjesto glorificiranog cekera, ne znači da je imalo popustilo nadmetanje za političku prevlast, ključno za pozcioniranje dviju velikih stranaka uoči izbora.

Uostalom, bili su prisutni i predstavnici sindikata koji Vladu ruše referendumom, za koji je potpisalo 720.000 ljudi. Svi analitičari znaju da ni jedan od tih neće na sljedećim izborima glasati za HDZ. Predvodnici prosvjeda, beskompromisni borci za ljudska radnička prava koji su do jučer šurovali sa Sanaderom, dolaskom na Pantovčak šalju poruku da su svi raniji dealovi otkazani.

Moderna premijerka

Isto tako, ako je prisutan Bandić, ne znači da se odustalo od istrage “obavještajnog podzemlja” koje je na presjedničkim izborima radilo protiv Josipovića, niti da je on zaboravio koji su ga ekonomski interesi rušili.

Zato je signifikantno da su se kao predstavnici biznisa pojavili većinom drugorazredni ljudi, nadasve oni koji su propali u građevinskim pothvatima, pa se nadaju financijskoj potpori vlasti. Nije bilo oligarha ni tajkuna, oni su praznik valjda dočekali u svojim morskim vilama, dok je još za lijepa vremena...

I Latin predstavljao HTV

Možda je jedini “manifestni” gest ovog primanja - pojava Denisa Latina uz provizorno ravnateljstvo s Prisavlja i kompromitirane likove koji se odanle dovuku pa prišljamče za slikanje u Dnevniku. No, HRT je u takvom dereguliranom stanju da osim beznačajnog Popovca, kojemu je mandat vršitelja dužnosti malo produžen u sudačkoj nadoknadi, nitko više tu javnu kuću ne može dostojno predstavljati, pa je Josipović uz privremenu prisavsku vladu pozvao novinare koji su bili izloženi cenzuri: osim Latina i Lelu Knežević. Došao je i glazbeni kritičar ovih novina Branimir Pofuk.

Ivi je, naravno, stalo do jedinog ozbiljnog recenzenta ozbiljne glazbe u zemlji, iako sad ne namjerava pisati nekakav avangardni komad, rondo za istarski mih i vuvuzele, nego rock-operu Lennon, na kojoj bi mogao više pošteno zaraditi nego raniji stanovnici ove rezidencije na korupciji i krađi.

Uočena je pojava Siniše Svilana, glavnog urednika Nove TV, a njegova cura dobila je, uostalom, posao u Ivinu kabinetu, što se osniva na relacijama iz doba predizborne kampnje kad je ona režirala “Music Aid” videospot što je razvaljivao YouTube, u kojem se pojavljivao sam Josipović, sa svojim signalnim crvenim šalom, kojim udara kontru samome Ćiri Blaževiću s njegovim bijelim...

Na temelju uvida u fotografsku kroniku primanja na Pantovčaku, ne mogu se, dakle, postulirati dalekosežni zaključci osim onog jednog jedinog, sasma očitog: gore se promijenilo sve, osim dekora.