Ako se zakomplicira izbor predsjednika Europske komisije i ne prođe više ideja da to mjesto pripadne jednom od “spitzen” kandidata, spominju se brojna imena kao moguća iznenađenja, među kojima i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković. Njegovo je ime kao moguće iznenađenje prije desetak dana spomenuo i Financial Times u tekstu o konzultacijama o izboru budućih šefova ključnih institucija Europske unije.
Osim Plenkovića, spominju se i nizozemski premijer Mark Rutte, šef portugalske vlade António Costa, belgijski premijer Charles Michel, Anders Fogh Rasmussen iz Danske i drugi. Sva ta imena se spominju i u kuloarima u Bruxellesu kao moguće opcije. Mnogi od njih su javno odbacili mogućnost, ali im baš svi ne vjeruju jer ne bi bilo teško opravdati odlazak s čela jedne nacionalne pozicije ako je cijena mjesto šefa Europske komisije. Ionako je dosad to mjesto uglavnom bilo rezervirano za nekog šefa vlade jedne države članice, a nitko od formalnih “spitzen” kandidata nema takvo iskustvo.
Važno iskustvo
Što se Plenkovića tiče, on ima dugogodišnje iskustvo u EU i sjajno poznaje Uniju, a sada ima iskustvo i u vođenju stranke i Vlade. No, sve ove “rezervne opcije” dolaze o obzir ako propadne načelo “spitzen” kandidata, što se čini i mogućim s obzirom na velike razlike između šefova država ili vlada jer neki od njih ne žele da moć po tom pitanju ima Europski parlament, nego Europsko vijeće.
Tako dok se vodeći kandidati, koje su stranačke skupine iz Europskog parlamenta isticale za funkciju šefa Europske komisije, međusobno sučeljavaju u kampanji, moguće je da se o nasljedniku Jean-Claudea Junckera odlučuje paralelno negdje drugdje. Koliko god se zagovornici načela “spitzen” kandidata trude dokazati da je to demokratski način biranja predsjednika Komisije, činjenicu da su i “spitzen” kandidati rezultat dogovora u užem krugu i iza zatvorenih vrata unutar tih skupina koriste protivnici takvog načina biranja predsjednika Komisije.
Na nedavnoj prvoj debati, organiziranoj u Europskom parlamentu u Bruxellesu u srijedu navečer, većina kandidata dokazala je da su dobri. No, odgovori na brojna pitanja o funkcioniranju EU i prioritetima s kojima bi se trebala suočiti Unija bili su predvidivi.
Na sceni je bilo čak šest kandidata - od Manfreda Webera, koji i dalje slovi kao favorit, preko socijalističkog Fransa Timmermansa do Ska Keller iz stranke Zelenih. Tu su bili i Jan Zahradil iz Europskih konzervativaca, koji se ne protivi EU ali ne želi dublje integracije, te Nico Cué iz Ujedinjene ljevice. Na sučeljavanju je sudjelovala i sadašnja povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager koja je popularnost stekla kaznama protiv svjetskih divova zbog kršenja pravila, iako su i ona osobno i njezina Liberalna stranka protiv načela “spitzen” kandidata.
Sama rasprava je improvizacija predizborne kampanje jer su znanje, iskustvo i kvaliteta kandidata najmanje bitni. Građani će na izborima za Europski parlament birati zastupnike iz svojih država, a neće izravno glasati o kandidatima za mjesto šefa Europske komisije. Ako bi se poštivala volja stranaka koje podržavaju načelo “spitzen” kandidata, onda bi najveće šanse imao Weber. Ne zato što je najbolji kandidat, pa čak ni zbog toga što ga podržava snažna njemačka vlada, nego zato što će Europska pučka stranka gotovo sigurno dobiti najveći broj zastupničkih mjesta. Upitno je samo s kojom razlikom.
No, druge stranke imaju snažan motiv prekinuti dominaciju EPP-a u svim institucijama EU. Već 15 godina zaredom na čelu Komisije je netko iz te skupine. Ako se tome doda da sada imaju i glavnog tajnika Komisije, Martina Selmayra, onda kritičari Komisije, koji smatraju da je ona sredstvo EPP-a i Njemačke, dobivaju dodatni argument. S druge strane, i na čelu Europskog vijeća je deset godina bio kandidat EPP-a - najprije bivši belgijski premijer Herman Van Rompuy pet godina, a sada bivši poljski premijer Donald Tusk također pet godina. Većinu mandata šefa Europskog parlamenta u posljednjih 20 godina je također imao netko iz EPP-a. Čak je i sadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker priznao da nije u redu što EPP ima sve tri vodeće funkcije u ključnim institucijama Europske unije. Socijalisti, Liberali, Zeleni i Ujedinjena ljevica zainteresirani su da barem smanje utjecaj EPP-a pa je moguće i njihovo ujedinjenje u tom smjeru.
Sukob u EU
Kako je francuski predsjednik Emmanuel Macron protiv načela “spitzen” kandidata, moguće je da ipak Weber bude žrtvovan te da se iz prikrajka to mjesto dodijeli Francuzu Michelu Barnieru. Iako je Francuz, on je iz redova EPP-a pa bi to bio kompromis s obzirom na to da će Macron vjerojatno sklopiti savezništvo s Liberalima. No, već se spominje problem koji bi nastao u slučaju da Macron blokira Webera. Onda bi se gledalo da predsjednik Komisije, ako ne bude Nijemac, ne bude ni Francuz pa se može otvoriti mogućnost i za sadašnjeg prvog potpredsjednika Komisije Fransa Timmermansa, iako njegova stranka loše stoji u Nizozemskoj, ili za Margrethe Vestager iz Danske.
U slučaju da Weber ne bude predsjednik Komisije, onda bi netko iz Njemačke bio predsjednik Europskog vijeća. Za tu funkciju se često spominjala i kancelarka Angela Merkel, ali ona je sama u četvrtak odbacila tu mogućnost. U svakom slučaju, predstoji prilično zanimljiva i oštra borba u podjeli ključnih mjesta u institucijama EU. Odmah nakon europskih izbora, na poziv predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska već 28. svibnja u Bruxellesu će se okupiti šefovi država ili vlada EU kako bi počeli raspravu o načinu izbora predsjednika Komisije i drugih ključnih pozicija u EU.
HDZ i Vlada o Plenkoviću
Nitko od nas ne očekuje da će u sljedećem sazivu Europske komisije Plenković otići u Bruxelles, ali svi očekujemo da će u budućnosti biti na jednom od najistaknutijih položaja u Europi, komentirali su iz HDZ-a. Iz Vlade, pak, poručuju da je Plenković ponovio više puta da je on hrvatski premijer i da mu je to posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....