FARMA S KOJE JE DOLAZIO SPASONOSNI LIJEK Zaboravljenih 150 poskoka i konje pazimo kao ljubimce

Robne rezerve s protuotrovima za ugrize zmija otrovnica po hrvatskim bolnicama svedene su na svega nekoliko doza, a tamo gdje su ih proizvodili, na farmi Imunološkog zavoda u Brezju kraj Samobora, već više od godinu dana nemaju dozvolu Agencije za lijekove zbog rada u neadekvatnim uvjetima. Istu sudbinu dijeli osoblje farme, dvoje doktora veterine, ali i preostale životinje, tridesetak konja i oko 150 poskoka, a agoniji se uopće ne nazire kraj.

U Imunološkom zavodu nisu bili raspoloženi za razgovor na ovu temu, obrazlažući to traženjem rješenja za izlaz iz problema, pa smo odgovore na pitanja morali potražiti od neslužbenih, ali dobro upućenih izvora o stanju na farmi u Brezju. Na tamošnjih 75.000 kvadrata protutijela su se proizvodila na način da se konjima ubrizgavala injekcija sa zmijskim otrovom, jer je njihova krv u tom slučaju služila kao reagens, a sada se životinje tamo drže kao neka vrsta kućnih ljubimaca.

- Agonija traje od prošlog ljeta, kada smo izgubili dozvolu, ali je počela i prije. Te životinje su zapele u nekakvoj svemirskoj rupi i, kao i osoblje, čeka što će biti, odluke Vlade i direktora, da odluče hoće li se konačno tražiti investitor ili će farma biti državna, što je manje vjerojatno jer država jednostavno više nema novca. To nikako nije dobro, kako za životinje koje stare tako zatočene, tako i za osoblje koje ne prati trendove i izgubit će znanje koje je imalo - priča nam naš izvor, dodajući da je do sada bilo nekih zahvata na zmijarniku i drugim prostorima za držanje životinja, ali da su to bile vatrogasne mjere. U pravilu tako stoji jer nema plana za cjelokupni projekt, pa se i ta investicija čini uzaludnom.

Naš sugovornik smatra da je iznalaženje strateškog partnera najbolje i jedino moguće rješenje u ovom trenutku. On bi zapravo većinu kapitala trebao uložiti u pogon za preradu plazme, jer su ti pogoni potpuno neadekvatni i zbog toga je Imunoški zavod i ostao bez dozvole, dok bi investicija u životinje bila minimalna.

- Htjeli smo biti dio Europe, onda moramo i poštivati njihove kriterija, pa odluka Agencije za lijekove nije bila iznenađujuća. Osnovni problem je što se cijelo vrijeme radilo kao da smo u socijalizmu, država je uvijek financirala koliko je trebalo, proizvele bi se doze dovoljne za robne rezerve, ostalo bi se izvozilo preko prekupca koji je doze preprodavao i dobro na njima zarađivao, a istovremeno se nije ulagalo u pogone, opremu i nije se pratila svjetska tehnologija. Ako hitno ne dođe kapital, izgubit ćemo i znanje koje je sada neiskorišteno. Da se ulagalo u sve to, pogotovo u marketing, mogli smo biti lideri na tržištu, jer proizvodimo antisuerume za zmije otrovnice, kako iz Europe, tako i iz Male Azije, što, primijerce, nije slučaj s konkurentom i velikim proizvođačem Pasteurom iz Francuske - smatra sugovornik.

Na pitanje kako će se opskrbljivati naše bolnice kada ostanu bez posljednjih nekoliko doza antiseruma, kaže da je sustav zapravo u pat-poziciji.

- U bolnicama su rezerve proizvedene prije dvije godine, kojima će isteći rok trajanja, a ukoliko se i ne potroše, nema dozvole za proizvodnju novih doza, a pitanje je hoće li ih biti, jer je ključnu riječ ovdje uvijek imala politika, a ne struka. Ništa se nije promjenilo, jer novi direktor istražuje što je radio njegov prethodnik, umjesto da rješava problem. Bolnice će se do tada morati okrenuti europskom tržištu, ali moramo imati na umu da je cijena naše jedne doze bila 200 kuna, a francuski Pasteur za svoju traži 500 eura - zaključuje naš izvor.