Djeca su se, ne tako davno, socijalnim vještinama učila u susjedstvu. Tu su bili vršnjaci s kojima su se morali svađati i miriti, stariji kojima su morali pomagati i lijepo im se javljati, siromašne obitelji kojima se pomagalo. Bilo je tako i na selu i u gradu, i zgradama i u mirnim ulicama. Susjedstva su bila komune, proširene obitelji.
U jednoj takvoj mirnoj ulici na rubu grada, s nizom obiteljskih kuća s uređenim okućnicama, živio je Josip s majkom, ocem i bratom. Josip je bio zaposlen u danas propaloj tvornici, ali osim zaposlenja nikakvog drugog obilježja zrelog čovjeka nije imao. Smucao se po kafićima, nije nikada bio u ljubavnoj vezi, izbjegavao je pomagati roditeljima što je oca silno ljutilo, a majci samo pojačavalo majčinski instinkt. Brat Petar bio je...