DOLAZE MARIĆ, VUJČIĆ...

EPH U UTORAK ORGANIZIRA KONFERENCIJU 'PRORAČUN ZAOKRETA' 'Prava pitanja' radimo pet mjeseci, proračun je naše veliko finale

 Goran Mehkek/EPH

Više nitko ne dvoji da je proračun za 2016. godinu ključni ne samo ekonomski, nego i politički dokument Oreškovićeve Vlade. Suočen s očekivanjima javnosti da se nešto hitno poduzme, Orešković je odredio rok - najavio je da će proračun za 2016. godinu biti gotov do 10. ožujka. Ožujak se, naravno, uklapa u zakonske obaveze, ali na javno obznanjivanje termina premijera Oreškovića zacijelo je potaknuo i osjećaj hitnosti i nestrpljenja javnosti da se provjeri je li njegova Vlada u stanju izvesti zaokret, je li za to sposobna. Već ta činjenica, to nestrpljenje, signalizira da bi kod sastavljanja proračuna premijer Orešković i ministar financija Zdravko Marić mogli imati veću potporu stručne javnosti, medija i građana nego političara. Utoliko je rok 10. ožujka zapravo i rok u kojem će se najviše voditi politički proračunski pregovori.

U širokoj i stručnoj javnosti gotovo da prevladava konsenzus. Ne, naravno, oko pojedinačnih mjera i proračunskih stavki, nego prije svega o smjeru i hitnosti. Anketa koju je na svojoj stranici proveo jutarnji.hr nedvojbeno je pokazala da građani zahtijevaju održiv proračun, dakle prihvatljiv i onima koji će provoditi proračunske politike, državnoj i javnoj upravi, poljoprivredi, gospodarstvu. Ali, nije samo pravednost u odricanju jamstvo održivosti proračuna. Proračun mora biti i ekonomski efikasan, izvediv, otvarati perspektive rasta.

Težak teret

Kad je neposredno nakon izbora EPH pokrenuo projekt “Prava pitanja II”, uz anketu, niz analitičkih tekstova i planiranu konferenciju organizirana je i serija pripremnih stručnih diskusija. Stručnjaci koji su u tim diskusijama sudjelovali, a također i dva političara koji su imali iskustva u sastavljanju proračuna, bivši premijer Nikica Valentić te bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija Slavko Linić, uopće nisu dovodili u pitanje cilj, fiskalnu konsolidaciju. Javni dug premašio je razinu na kojoj je ponekad poticajan za gospodarstvo i postao mu težak teret.

Kako je istaknuto u nekoliko diskusija, uz poboljšanje rejtinga samo do stupnja sljedeće najgore tranzicijske zemlje Hrvatska bi plaćala šest do osam milijardi kuna manje kamate. To se ne može dogoditi bez fiskalne konsolidacije. Kritičari rejting-agencija su, naravno, često u pravu. No, potpuno je jasno da poboljšanje rejtinga nije cilj samo po sebi, nego smanjivanje razlike u kamatama koje Hrvatska plaća u odnosu na druge zemlje (tzv. spread). Njime se ne olakšava samo teret državi, nego i cijelom gospodarstvu jer je to najbolji način da se i njemu smanje kamate u odnosu na konkurenciju s kojom se natječu na europskom i svjetskom tržištu. Neke naše kompanije su izračunale da bi im uz smanjenje spreada za jednu klasu teret financiranja bio godišnje smanjen za 200 milijuna eura. To je samo dio novca koji zbog fiskalne neodgovornosti, umjesto u razvoj hrvatskoga gospodarstva, ide inozemnim kreditorima.

Najveći otpori

No, kako načiniti proračun koji je održiv ne samo u smislu pravednosti koju zahtijevaju građani, nego i u smislu ekonomske efikasnosti, da omogućava pozitivne ekonomske efekte? Samo se na prvi pogled čini da su stručnjaci (a i medijska javnost) u tome nepomirljivo podijeljeni. Generalni konsenzus kao da je već postignut. Plaće su njegov najosjetljiviji dio, i to plaće u javnom sektoru, zajedno s izdacima za mirovine, subvencijama. Zapravo, redoslijed je obratan, uglavnom je naglašavano da su subvencije prve čiju opravdanost i efikasnost treba dobro razmotriti, a sljedeće su privilegirane mirovine. No, pitanje je može li se ta analiza izvesti dovoljno detaljno i brzo. Ostaju plaće, najveći proračunski kolač i najčešći kandidat za zahvate. Kao što je jednom rekao veliki slovenski ekonomist Joža Mencinger, kad se malo bolje pogleda, u ekonomiji osim plaća skoro da i nema ništa drugo.

Možda je najbolje početi od mjesta na kojem se pretpostavljaju najveći otpori, od sindikata. U jednoj od stručnih diskusija sudjelovao je Matija Kroflin, ekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. On je upozorio da cijeli javni sektor ne treba trpati u isti koš. To je potpuno u skladu s izjavama njegova šefa Vilima Ribića da je podizanje efikasnosti javnog sektora neupitan zadatak Vlade i da je u tom pogledu loptica na njezinu terenu: nitko drugi to ne može izvesti. Napokon, u to se uklapa i pozicija ekonomistice Svjetske banke Sanje Madžarević Šujster, da postoji nekolicina reformi javnog sektora, koju je pripremila sama administracija i koje čekaju ostvarenje.

‘Dva za jedan’

Nije suprotna tome ni pozicija Ante Žigmana, predsjednika Povjerenstva za fiskalnu politiku, da valja aktivirati program “dva za jedan”, prema kojemu u administraciju ulazi jedan novi zaposlenik tek kada dvojica odu, bilo u mirovinu ili drugdje, u privatni sektor. Uz suglasnost oko općeg cilja fiskalne konsolidacije, širenja porezne osnovice, smanjivanja fiskalnog tereta, a osobito parafiskalnog, zadržavanja zaposlenosti i opreza kako da se ne ugrozi, nego dalje potakne rast, tek je Sandra Švaljek iznijela pretpostavku da Vlada neće imati vremena fino balansirati plaće, nego ih radi zadržavanja zaposlenosti treba linearno ograničiti. Uz istu pretpostavku, da Vlada neće imati vremena fino balansirati plaće, Hrvoje Šimović hitne je mjere vidio na drugim mjestima, u refinanciranju, prodaji državne imovine, smanjivanju subvencija.

Sasvim je jasno da čarobna rješenja ne postoje. Nije to ni tiskanje novca, ni rezanje plaća. To ne znači da s monetarnim mjerama ne treba eksperimentirati, kao ni s politikom plaća. Ključno je da se ne svede sve na jednu radikalnu mjeru, na jedan potez, nego da se nudi i nešto zauzvrat, neki poticaj, neka obećavajuća aktivnost, kao što je istaknuo ekonomist Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić.

Loši kompromisi

Tu, dakle, na scenu stupaju ministri. Oreškoviću i Mariću očito će biti lakše s javnosti i stručnjacima, nego s ministrima i političarima. Na njima je teret izbjegavanja loših kompromisa. Zasad, najviše se od njih čulo protivljenje fiskalnoj konsolidaciji u isticanju svakog ministra da u njegovu području nema prostora za smanjivanje sredstava. Na ministrima je, htjeli oni to ili ne, odgovornost da uz usavršavanje efikasnosti u svojem resoru, koje je neizbježno, ponude i aktivne poteze.

Iz proračuna koji će biti gotov do 10. ožujka, a čije će smjernice Zdravko Marić predstaviti na konferenciji koju EPH u suradnji s HGK organizira u utorak 23. veljače, vidjet će se koliko je ova politička elita sposobna. Točno tako, koliko su sposobni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:29