U samo godinu dana broj evidentiranih osoba s invaliditetom u Hrvatskoj porastao je za čak 56 tisuća, pokazalo je novo izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Prema izvješću, 28. rujna ove godine u Hrvatskoj je živjelo 730.987 osoba s invaliditetom, dok ih je godinu dana ranije bilo 675.213. Drugim riječima, gotovo svaki peti stanovnik Hrvatske evidentiran je kao osoba s invaliditetom.
Ovakav visok rast prije svega je, kažu upućeni, posljedica uvođenja inkluzivnog dodatka. Naime, Registar osoba s invaliditetom zapravo je baza podataka o osobama koje ostvaruju neko pravo na temelju invaliditeta: osobe koje nisu vještačene ili ne ostvaruju neko pravo ne mogu biti u toj bazi, bez obzira na stvarni invaliditet.
Budući da su kriteriji za dobivanje inkluzivnog dodatka neusporedivo blaži od kriterija za osobnu invalidninu ili doplatak za tuđu pomoć i njegu - prava koja su prethodila inkluzivnom dodatku - i broj osoba koje ostvaruju inkluzivni dodatak značajno je veći od osoba koje su ranije primale novčanu pomoć.
Što kada se promijeni iznos inkluzivnog dodatka? Evo što kažu iz Zavoda
Konkretno, prije uvođenja inkluzivnog dodatka osobnu invalidninu i doplatak za tuđu pomoć ostvarivalo je oko 150.000 osoba, a inkluzivni dodatak sada prima oko 240.000 osoba, s tim da je na čekanju još stotinjak tisuća zahtjeva. Najveći dio osoba koje primaju inkluzivni dodatak imao je iste ili vrlo slične poteškoće i ranije, ali nisu ispunjavale stroge kriterije za dobivanje novčane pomoći te nisu bile registrirane kao osobe s invaliditetom.
I odgovor HZJZ-a potvrđuje da su nova prava znatno povećala interes za vještačenja.
- Radi se o širokom spektru prava koji je privukao i velik broj osoba koje dosad nisu bile vještačene da se vještače i pokušaju na taj način ostvariti neka od navedenih prava - kaže za Jutarnji list doc. dr. sc. Tomislav Benjak, pomoćnik ravnatelja HZJZ-a za kvalitetu zdravstvene zaštite i autor Izvješća o osobama s invaliditetom.
Osim inkluzivnog dodatka, spominje i druga prava, poput prednosti pri zapošljavanju, prometnih povlastica, stipendija i poreznih olakšica, koja se mogu ostvariti na temelju utvrđenog invaliditeta.
Na rast je utjecao i način prikupljanja podataka. Danas gotovo svi nalazi i rješenja stižu digitalnim putem, praktički odmah nakon vještačenja, dok su se ranije dijelom dostavljali poštom. Takav sustav nije jamčio da su svi podaci doista bili evidentirani u Registru.
Najveći dio povećanja odnosi se na osobe starije od 65 godina. Njihov broj porastao je u godinu dana s 317.164 na 358.806, odnosno za 41.642 osobe. To je gotovo tri četvrtine ukupnog godišnjeg porasta.
Danas je gotovo polovica svih osoba evidentiranih u Registru starija od 65 godina, a invaliditet je utvrđen kod približno 40 posto stanovnika te dobi.
Benjak kaže da je starenje stanovništva jedan od glavnih razloga dugoročnog povećanja broja osoba s invaliditetom. U starijoj dobi češće se javljaju teškoće s kretanjem, oštećenja vida i sluha te posljedice kroničnih bolesti. No dio povećanja proizlazi i iz činjenice da osobe koje su već bile evidentirane s vremenom prelaze u stariju dobnu skupinu.
- Prirodni prijelaz iz dobne skupine do 65. godine u dobnu skupinu 65 godine naviše utječe na ovu distribuciju u otprilike 30 posto - objašnjava.
Hrvatskoj pritom ne idu u prilog ni zdravstvene navike stanovništva. Benjak upozorava na visoku učestalost kardiovaskularnih i malignih bolesti, pušenje, pretilost i nedovoljnu tjelesnu aktivnost.
Unatoč tome, ističe da Hrvatska ne odstupa bitno od međunarodnih trendova. Kada su 2007. godine objavljeni prvi podaci Registra, udio osoba s invaliditetom bio je 10,7 posto, a danas iznosi 18,9 posto. Prema podacima koje navodi, Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da osobe s invaliditetom čine oko 16 posto svjetskog stanovništva, dok Eurostat za Europsku uniju navodi 23,9 posto. Ti podaci, međutim, nisu nužno potpuno usporedivi jer se temelje na različitim načinima utvrđivanja invaliditeta.
Novo izvješće HZJZ-a prvi put donosi i podjelu prema težini invaliditeta. Prema toj klasifikaciji, 106.724 osobe imaju teški, a 142.722 osobe teži invaliditet. Zajedno je riječ o gotovo 250 tisuća ljudi. No kod čak 206.902 osobe, odnosno 28,3 posto svih evidentiranih, težina invaliditeta nije klasificirana.
Benjak objašnjava da se uglavnom radi o osobama koje su vještačene prije mnogo godina, kada nalazi iz tadašnjih centara za socijalnu skrb nisu sadržavali podatke koji su potrebni za današnju klasifikaciju.
Zanimljivo je da velik dio tih osoba, unatoč mogućnosti ostvarivanja novih prava, nije ponovno prošao vještačenje. Moguće je i da nisu dovoljno informirane
- Ono što i nas nekako čudi jest da oko 200.000 tada vještačenih osoba s pravima iz socijalne skrbi i elementima za upis u Registar nije tražilo nova vještačenja da bi ostvarile pravo na npr. inkluzivni dodatak ili prava u prometu - iznenađen je i Benjak.
Naglašava da nije riječ o dvostrukim zapisima ni o preminulim osobama. Svaka se osoba prati prema OIB-u, a HZJZ raspolaže i podacima o smrti. Potvrđuje da su svih 206.902 osobe žive i da postoji zakonska osnova za njihov upis u Registar.
Nova podjela prema težini invaliditeta služi isključivo za statističke potrebe i ne utječe na ostvarivanje prava. Ipak, činjenica da za više od četvrtine evidentiranih osoba nedostaju podaci potrebni za klasifikaciju pokazuje koliko je teško dobiti potpunu sliku o strukturi invaliditeta u Hrvatskoj.
Velike su i razlike među županijama. U Šibensko-kninskoj županiji invaliditet je evidentiran kod 24,4 posto stanovnika, gotovo dvostruko više nego u Istarskoj, gdje taj udio iznosi 12,3 posto.
Još je veći raspon među starijima od 65 godina. U Šibensko-kninskoj županiji invaliditet ima 49,6 posto stanovnika te dobi, u Požeško-slavonskoj 49,5 posto, a u Istarskoj 25,1 posto.
Posebno zabrinjavaju podaci za djecu i mlade u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ondje je prevalencija invaliditeta u dobnoj skupini do 19 godina porasla sa 17,9 na 20,5 posto, dok hrvatski prosjek iznosi 12,3 posto. To znači da je invaliditet evidentiran kod približno svakog petog djeteta ili mlade osobe u toj županiji.
Na pitanje zašto su razlike toliko velike, Benjak kaže da bi trebalo provesti posebno istraživanje. Ipak, upozorava da je Sisačko-moslavačka jedna od najdepriviranijih hrvatskih županija, s nižim plaćama, slabijom zaposlenošću, većom nezaposlenošću i nepovoljnim demografskim kretanjima.
- Sve navedeno zasigurno ima i za posljedicu pojavnost invaliditeta i teškoća u razvoju kod djece - smatra Benjak.
Koliko na tako visoku prevalenciju utječu zdravstveni i socijalni uvjeti, a koliko dostupnost dijagnostike, vještačenja i način evidentiranja, bez dodatne analize nije moguće utvrditi.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom: Zakoni su poboljšani, ali zapinje u realizaciji
U izvješću se pojavljuje još jedan naizgled neobičan podatak. Iako ukupan broj djece i mladih s invaliditetom raste, broj osoba za koje su u Registar pristigla rješenja o primjerenom obliku školovanja smanjen je s 57.703 na 49.847. Ipak, čini se da razlog nije nužno manji broj djece s teškoćama, nego promjena u evidenciji.
Prema Benjakovu objašnjenju, Ministarstvo obrazovanja zatražilo je deaktiviranje zapisa osoba do 21. godine kojima je jedina osnova za upis u Registar bilo rješenje o primjerenom obliku školovanja, a koje nakon 2015. nisu ponovno vještačene.
Među njima su osobe koje su tijekom djetinjstva imale razvojne teškoće poput disleksije, disgrafije, poremećaja ponašanja ili teškoća u učenju, koje su se s vremenom mogle smanjiti ili nestati.
Promjene u evidenciji objašnjavaju i smanjenje broja hrvatskih ratnih vojnih invalida. Njihov broj pao je s 54.640 na 46.132, odnosno za 8508 osoba.
Prema naputku Ministarstva hrvatskih branitelja, u kategoriji HRVI ostaju samo osobe koje se nalaze u njegovoj službenoj bazi. Dio ranije evidentiranih osoba više se u toj bazi ne pojavljuje pa im je status HRVI u Registru deaktiviran.
Unatoč takvim promjenama, Benjak tvrdi da su godišnja izvješća rađena istom metodologijom i da je moguće pratiti trendove. Zapravo jedina novost u izvješću za 2026. jest dodatna statistička podjela prema težini invaliditeta. No upravo promjene u evidencijama djece i branitelja pokazuju koliko administrativne odluke mogu utjecati na statistiku.
