EMOTIVNI KRSTIČEVIĆ O IMOVINSKOJ KARTICI 'Ne da mi je neugodno, nego se jako loše osjećam. Razmišljam, pa što mi je trebalo da se vraćam u politiku?'

Ministar obrane Damir Krstičević za Dnevnik Nove TV komentirao je aferu s nekretninama nakon što je otkriveno kako je u svojoj imovinskoj kartici unio upola manju vrijednost kuće u Žaboriću kraj Šibenika. U kartici je kuća u vlasništvu njegove supruge procijenjena na nešto više od 80 tisuća eura, a prema kupoprodajnom ugovoru kupljena je za 160 tisuća eura.

Krstičević također nije naveo točnu kvadraturu jer je upisao da vikendica ima površinu od 120 četvornih metara, no iz katastarskih podataka i zemljišnih knjiga proizlazi da se radi o 302 četvorna metra kuće i okućnice, što je 182 kvadrata više od upisanog. Jučer je elektronskim putem podnio povjerenstvu novu imovinsku karticu, no potom ju je povukao jer mora još nešto ispraviti.

U nastavku prenosimo transkript razgovora s Krstičevićem, čiji je istup u Dnevniku Nove TV na trenutke bio vrlo emotivan.

Ministre, jeste li napokon ispunili imovinsku karticu? Jeste li sad u nju upisali sve što posjedujete?

- Ja san odma 2015. godine, kad sam izabran u Hrvatski sabor, popunija imovinsku karticu i upisa san sve ono šta ja iman. Znači Žaborić sam ja upisa. Za mene kuća 30-40 godina, ja sam tako procijenija, procijenija sam u tom trenutku, to je to.

Sutra, u perspektivi, ako je budem proda, koliko ću ja moći dobiti za tu kuću, 85, 100, 120, 160, ili iznad toga, ja to ne znam.

Sami ste procijenili? Da vrijedi pola od onoga iznosa za kojeg ste je kupili zapravo?

- Tako je, sam sam procijenio u tom trenutku.

Zašto dorada? Je li se što u vašoj imovinskoj kartici promijenilo od 2015.?

- Pa dorada oko ovih stvari, da nije, gledajući da ima i okućnice, da je to tih 302 kvadrata, da nije vikendica nego da je kuća s okućnicom, to su te tehničke stvari da bi doradili. Što se tiče neke druge imovine, nove imovine nemam.

Da, nisam upisa čamac! Gliser. Pet metara, s 0,6, s 2,60. Od 2003. godine. Evo, baš precizno idemo i to upisati.

Ajmo prije svega ovo raščistit, i meni je u interesu ovo raščistit, u čistu situaciju idemo, sve je otvoreno, je li Žaborić otvoren, i sve ostalo što imam, jasno da će naštetiti jer se radi što se radi.

A što se to radi?

- A evo vidite, otvaraju se priče.

Je li mislite da vam netko podmeće možda?

- Ma nije sada stvar podmećanja, sada se stvara oko Žaborića, oko mojih 182 kvadarata okućnice stvara se.

Što se stvara?

- Ili oko te tržišne vrijednosti, približne tržišne vrijednosti, ovaj, što je referentna točka?

Dobro, je l' vi mislite da ste pogriješili?

- Pa je, kažem tehnička je pogreška i to je to. Ja nisam oštetio državu, ja nisam prevario državu, ja sam sve državi platio.

Znači za sve ono što sam stekao platio sam porez, sada u tom tehničkom dijelu sam pogriješio. Zato ću i tehnički to ispraviti i to je to.

Do kada?

- Pa evo to ću danas napraviti, sutra ću ujutro to predati i to je to.

Je li vam ipak malo neugodno?

- Ne da mi je neugodno, nego se jako loše osjećam. Jako se loše osjećam. Ok, ljudi rade svoj posao. Ali vjerujte mi, na ovaj način, uz ovaj dio biti ministar, sutra u perspektivi nekoj, ja kažem da će itekako razmislit, razmislit će puno puta, vjerujte mi da i ja razmišljam puno puta: pa što mi je trebalo?

Bio sam u vojsci, nakon toga sam otiša u privatni sektor, što mi je treba ovaj povratak u politiku i da se čovjek bavi politikom. A ovaj, pitam sebe dnevno, jel ovo vrijedi? Jel ovo vrijedi da čovjek angažirano od jutra do sutra ima odgovornost, veliku, želi nešto stvoriti, nešto dati, iskustva kojeg iman, ali dobro, fala Bogu, ići ćemo dalje.