LOV NA KORONU

EKSKLUZIVNO: SLUČAJ PACIJENTA BROJ 107 Epidemiolozi prvi put za Jutarnji otkrivaju kako odrađuju detektivski posao da spriječe širenje koronavirusa

 
 CROPIX

Tko je dovraga zarazio liječnicu, bilo je jedino pitanje koje je mučilo mladu epidemiologinju.

Stajala je ispred zida u svom uredu na koji je nalijepila veliki bijeli papir. Na tom papiru mnoštvo je malih pravokutnika u koja su napisana mnoga imena. Ti pravokutnici, te kućice povezana su crtama koja su ispisana flomasterom. Nacrtani su obliku obrnute krošnje. I sve se slagalo kako treba.

No slučaj liječnice je sve poremetio.

S njom je prvi razgovor imala u nedjelju, petog travnja.

- Dobar dan! Liječnica sam obiteljske medicine u Domu zdravlja. Dobila sam temperaturu i osjećam grlobolju.

- Od kada imate simptome - bilo je prvo pitanje epidemiologinje.

- Tijekom noći sam osjetila lagano grebanje u grlu. Sad sam izmjerila temperaturu i imam 37.2. Generalno se osjećam dobro, ali ne znam koliko je pametno da odem na posao - čulo se s druge strane slušalice.

- S tim simptomima sigurno ne možete na posao, i sami znate situaciju. Morat ćemo vas testirati na Covid-19. Sada ću nazvati bolnicu da se pripreme na uzimanje brisa. Vi se spremite, a ja ću vam javiti kada da krenete. Dok ne ustanovimo o čemu je riječ ne izlazite, ako imate automobil na davanje brisa ćete doći sami ili neka vas doveze netko iz kućanstva s kim ste već u kontaktu - objasnila je pacijentici.

- Nema problema, govori liječnica. Dovest će je suprug. Uvjerena je da nije ništa. Možda lagana prehlada jer ionako većinu posla u ordinaciji rješavaju preko telefona, dok im u ordinaciju dolaze tek oni pacijenti koji nemaju respiratorne probleme. Na kraju krajeva, nema niti jednog zaraženog pacijenta, prijatelja i nije bila u inozemstvu.

Ipak, nalazi su bili pozitivni. Liječnica je pozitivna na koronavirus.

- Moram saznati sve kontakte koje je liječnica ostvarila u posljednjih 48 sati. Toliko je već bila zarazna. Također, mora saznati sva imena pacijenata koji su posljednjih 14 dana bili u ordinaciji.

Mnoga pitanja

Pitanja je mnogo, no samo je jedno ključno. Gdje se zarazila - prepričava nam epidemiologinja s kojom smo vodili razgovor.

U tom trenutku kreće lov na nepoznatog, malog, podmuklog i nevidljivog neprijatelja, koji je toliko slab da bez čovjeka ugiba, ali dovoljno jak da ubije...

Iako će možda zvučati pretjerano, ali ovo je pravi detektivski posao. CSI.

Kako zapravo izgleda taj detektivski posao u ranoj detekciji koronavirusa, odakle se kreće i na koje probleme nailaze epidemiolozi, pokušali smo doznati u razgovoru s brojnim stručnjacima koji su nam otkrili slučaj u kojem se bolesnik dugo nije javio u zdravstveni sustav te ostvario brojne kontakte, što dovede do širenja bolesti i na kontakte njegovih kontakata. Upravo ta rana detekcija širitelja bit će od iznimne važnosti kada dođe do pojave drugog vala epidemije.

Mjesto radnje, kao niti imena nećemo otkriti kako bi se izbjegla moguća stigmatizacija, a to preporučuje i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

- Pošaljite mi imena i kontakte na mail, kao što znate svi bliži kontakti odmah moraju u samoizolaciju - govori epidemiologinja liječnici.

Nakon što se pribrala liječnica odgovara.

- Kontakte pacijenata ću vam poslati. Živim sa suprugom i dvoje djece, a u zadnjih 48 sati vidjela sam tri prijateljice i naravno medicinsku sestru s kojom radim - govori.

Epidemiologinja opet uzima papir, crta kućicu u koju upisuje ime liječnice, a ispod popisuje sve kontakte koji su joj prijavljeni. Zove svakog ponaosob i postavlja pitanja. Brojna pitanja.

Kada ste bili u kontaktu?

Gdje ste bili u kontaktu?

Koliko dugo ste bili u kontaktu?...

- Nije svaki kontakt rizičan, tako da prema tome određujemo samoizolaciju. Primjerice, logično je da obitelj zaražene liječnice bude u samoizolaciji ali ne i prijateljica koju je srela na cesti dok je šetala psa i porazgovarala s njom na udaljenosti od dva metra - pojašnjava ova epidemiologinja.

Kontakte liječnice su ‘pohvatali’ bez problema, ali i dalje nema odgovora; gdje se zarazila. Ako odmah to ne saznaju, doći će do lokalne transmisije i oboljele se više neće moći kontrolirati.

- Pred očima mi se stvorila slika bolnica u Italiji. Momentalno kreće ‘napad’ adrenalina. Umor sam odavno prestala osjećati, a radno vrijeme sam zaboravila još prije dva mjeseca - priča nam.

U njezinom uredu, na prvom katu, na zidu je ploča. Crnim markerom već je ispisala sve dosadašnje slučajeve.

Ustanovljeni krivac

Na vrhu, u kućici ispisano je ime pacijenta 107. Od njega je povučeno deset crta i napravljeno deset kućica, u kojima su ispisana imena deset osoba koje su se od njega zarazile. Prema nacrtu, vidi se da se zaraza širi dalje. Ispod je nacrtano još pet kućica u kojima su napisana imena. Bolest se dalje širi...

Na istoj ploči epidemiologinja je ucrtala ime liječnice i stavila upitnik.

- U neko normalno vrijeme, ovo bi bilo lijepo iscrtano u powerpoint, ali sada nema vremena za to. Papir, olovka, ploča i flomaster...- govori nam.

U rukama joj je popis pacijenata koji su prošli kroz ordinaciju, na ploči imena do tada zaraženih u županiji. Jedno ime joj upada u oko...

Uzima flomaster, prekriži upitnik i povuče crtu od liječnice do upravo ustanovljenog ‘krivca’.

Pa on ju je zarazio - kaže sama sebi na glas. Ime s ploče podudara se s onim na papiru.

Uzima telefon i zove.

- Jeste li bili kod svoje doktorice opće prakse - pita pacijenta s ploče.

Da, bio je ali ju je zaboravio navesti u kontaktima.

- Kako mislite da ste zaboravili? Jel vam jasno što se sad može dogoditi? - pita ga.

Naime, pacijent je otišao kod liječnice zbog porezotine na prstu dok još nije znao da je bolestan.

Slagalica se složila i sada je važno dalje spriječiti širenje.

No, vratimo se na pacijenta 107, od kojega je sve počelo.

Gospodin 107, bio je na sastanku u inozemstvu. Tek nakon 12 dana laganih simptoma, javio se epidemiologu. U međuvremenu je zarazio deset ljudi.

- To je bilo dosta zahtjevno, jer se morao prisjetiti svih kontakata unutar 14 dana. Kontakata je bilo strašno puno, ali za 47 smo ustanovili da su kritični, odnosno da je moglo doći do prijenosa bolesti, pa smo njih stavili u samoizolaciju - priča naša sugovornica.

Bolest se prenijela na njegove bliske kontakte, obitelj, prijatelje, kolege s posla, njih deset. Kako su svi stavljeni u samoizolaciju, oni su zarazili samo najbliže kontakte. Dakle, njih deset je zarazilo još deset. I priča bi tu bila završena, da se prijatelj od pacijenta 107, za kojeg će se kasnije ispostaviti da je zaražen, sjetio da je bio kod doktora.

- Tako je on postao novo veliko žarište koje je prenio na liječnicu. Ona je pak zarazila obitelj, prijateljicu i medicinsku sestru - govori dok gleda u ploču, koja je sada potpuno ispunjena.

Naravno, svima je određena samoizolacija, no medicinska sestra, ali i prijateljica nisu se dobro pridržavale samoizolacije. Boravak u kući nisu dovoljno ozbiljno shvatile. Družile su se s obiteljima, tako da je prijateljica od doktorice zaslužna za četiri oboljela, a medicinska sestra za čak devet oboljenja.

- Od medicinske sestre smo imali jedno snažno širenje unutar obitelji. Cijela obitelj je oboljela, a na žalost jedan član obitelji je preminuo - govori.

Ovdje priča pacijenta 107 završava, a rezultat je: 39 oboljelih i jedan umrli.

Srećom, ovakvih specifičnih slučajeva nije bilo puno u Hrvatskoj, ali potpredsjednik Vlade, Davor Božinović bio je potpuno u pravu kada nam je rekao da su epidemiolozi pravi detektivi.

- Capaku sam ponudio kada završi epidemija da postane ravnatelj policije ili barem Krima, sada kad sam vidio koji je to posao - rekao je kroz šalu Božinović, ali time i potvrdio da čak i policajci ovo smatraju teškim poslom.

Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologije u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kaže kako se kod nas najčešće lanac prijenosa bolesti prekine vrlo brzo.

- Naime, kad se posumnja da je osoba bolesna, zatraži se od nje da bude u samoizolaciji (ili se hospitalizira, ovisno o težini simptoma) i testira se na koronavirus. Ako je osoba pozitivna, bolesna se osoba izolira, putem razgovora s bolesnikom, a po potrebi i putem epidemiološkog izvida (npr. odlaskom na radno mjesto bolesnika) identificiraju se njezini kontakti od početka bolesti nadalje, uključujući i 48 sati prije početka bolesti. Za zdrave kontakte se provodi zdravstveni nadzor u trajanju od 14 dana u kućnoj karanteni/samoizolaciji, a kontakte koji imaju simptome se testira na koronavirus. Također se kod svakog oboljelog traži izvor bolesti, s ciljem da se otkrije kako i gdje se zarazio, a radi traženja slično oboljelih koji su bili izloženi istom izvoru bolesti kao dotični bolesnik - pojašnjava Kaić i dodaje da je to razlog brzog prekida lanca.

Rijetko se događalo, i to uglavnom na početku epidemije, govori Kaić, da se bolesnik dugo ne javi u zdravstveni sustav te ostvaruje brojne kontakte, što dovede do širenja bolesti i na kontakte njegovih kontakata.

Jedan takav primjer je grupiranje bolesti u jednoj županiji, koje uključuje oboljele u nekoliko općina i gradova, odnosno onaj bolesnika 107.

- Prvi bolesnik, koji se zarazio u inozemstvu je zarazio deset svojih kontakata, a oni su dalje zarazili do tri svoja kontakta (neki nisu prenijeli infekciju dalje). Onda su njihovi kontakti dalje zarazili od nula do šest osoba. S obzirom na kratku inkubaciju bolesti, kasno otkrivanje bolesnika može dovesti do nekoliko generacija novih bolesnika.

U ovom slučaju se bolesnik javio dvanaesti dan trajanja bolesti, što je dovoljno da se razviju tri do četiri generacije novih zaraženih, s obzirom na inkubaciju bolesti koja je u prosjeku 5-6 dana, što znači da su novozaraženi zarazni za druge osobe s kojima dolaze u kontakt u prosjeku 3-4 dana nakon što su se zarazile - zaključuje Kaić.

Stotine pitanja

Epidemiologinja iz prvog dijela naše priče samo je jedna od onih koji svakodnevno postavljaju stotine pitanja: Gdje ste točno bili? S kim? U koju trgovinu te ušli? Jeste li se s nekim zadržali u razgovoru? Koji prijevoz ste koristili? Tko je sjedio do vas u avionu? S kim živite? Imate li svoju sobu ili ju dijelite? S kim ste pili kavu....?

Rešetala je pitanjima dr. Višnja Smilović na Veliki petak Čakovčanku staru 55 godina. Šefica međimurske epidemiologije cijeli je taj blagdanski dan provela na telefonu. Zatvorena u svojoj sobi.

Trebalo je nazvati sve kontakte zaražene žene, a to nije kratak ni jednostavan posao. Nije lako reći ljudima da moraju 14 dana u samoizolaciju jer su se družili sa zaraženim koronavirusom. Bilo muško ili žensko, glas sugovornika zadrhti. Bolest zbog koje je svijet stao, ne ostavlja ravnodušnim. No, nije nazivala samo ona. Zvale su i kolegice epidemiologinje. Cilj je što prije uspostaviti mrežu i narediti samoizolacije. Već računaju na ovakve situacije pa jedu usput, što je koja donijela. Počele su, prije mjesec i pol sa zdravim keksićima, danas su na napolitankama. Strogo su na vodi i kavi.

Imaju problem, žena nije kontakt nikoga od već zaraženih. Lokalna transmisija noćna je mora epidemiologa.

Dr. Smilović s doktoricama epidemiologije Suzanom Tarandek Strmad, Lidijom Vrbanec Megla i Renatom Kutnjak Kiš, u zadnjih mjesec i pol dana istim su pitanjima rešetale 139 osoba. Osam oboljelih i njihove kontakte. - Pratimo kontakte iz zadnjih 48 sati prije pojave simptoma, kad je osoba najzaraznija. Tu počinje naš detektivski posao. Najlakše je s ljudima koji su zadnja dva dana proveli doma - govori dr. Smilović.

Zagreb, 250220. 
Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljevic. 
Djelatnici Zavoda za hitnu medicinu Zagrebacke zupanije uzorke korona virusa voze zasticeni zastinim odijelima i maskama. 
Foto: Damjna Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX

Međimurska epidemiološka četvorka mučni je proces izvježbala već na prvom slučaju.

Čakovečki ugostitelj Goran Nedeljko, koji nije skrivao identitet od javnosti, kontaktirao je s desetinama ljudi, dulje se zadržao s njih 87. Puno je tu posla bilo za četiri dame. U samoizolaciju su, između ostalih, uputile i čakovečkog gradonačelnika Stjepana Kovača.

Nedeljko je, naime, tek deseti dan po povratku iz Austrije, gdje je radio kao učitelj skijanja u prestižnom resortu, osjetio prve jače simptome. Testiran je i kao prva osoba pozitivna na Covid-19 u Međimurju, zadržan u bolnici.

U međuvremenu je, od dolaska iz inozemstva do statusa pacijenta, bio uobičajeno društven. U svojemu se lokalu družio s mnogima, a bio je i na sastanku ugostitelja s gradonačelnikom i suradnicima u Gradskoj vijećnici Čakovca. Ipak, bolest nije prenio nikome, pa ni partnerici s kojom živi. Tražili su se kontakti stari i 10 dana zato što ni on, ni epidemiolozi, nisu bili sigurni kad su se zapravo manifestirali prvi simptomi.

Ostali zaraženi, ukupno njih osmero, ali četvero iz iste obitelji, nisu nikad bili u kontaktu s Goranom Nedeljkom. Za sve se zna gdje su i kad pokupili virus. Zadnji je slučaj iznimka.

Detektivski posao epidemiolozima nije stran. Štoviše, dio je rutine.

- Puno morate znati o bolesti i kako se prenosi da biste uopće znali kakve kontakte i gdje tražiti pa spriječiti širenje zaraze. Ljudima doslovno nacrtamo skicu što znači bliski kontakt. Definicija je: druženje u zatvorenom prostoru, dulje od 15 minuta unutar dva metra. Ako je u pitanju sastanak ili učionica, samoizoliramo sve. Tražimo danima, ako treba i mjesecima. Da vas ja sad pitam s kim ste prije deset dana stali i popričali 15-ak minuta na, možda, hodniku neke ustanove, u kafiću ste sreli poznanika? Ili s kojom ste se trgovkinjom zapričali dok ste birali i isprobavali kreme za lice, recimo? To su situacije koje nesvjesno odradimo, važne su samo u tom trenutku jer želimo čuti sve o toj kremi, ali onda to brišemo iz pamćenja. Dugotrajni su to razgovori, u koje ljude navodimo da se prisjete. Pa postavljamo taj niz pitanja kojima pomažemo sjećanju. Vodimo ih kroz dane. Čovjek ni sam ne zna koliko mu je toga zaostalo negdje u memoriji - kaže dr. Smilović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 08:31