EKSKLUZIVNO: PRIČA SS ČUVARA IZ OSIJEKA 'Pazio sam da netko ne uđe u logor Auschwitz, a ne da ne pobjegne'

Bio je to vreli dan, 19. 7., 1988. godine. Živa na termometru u gradu Akronu, u državi Ohio, u Sjedinjenim Američkim Državama, već se popela na 34 stupnja Celzijevih, iako je bilo tek 9.30 ujutro. No nesnosna vrućina nije bila razlog zbog čega se na čelu Jakoba Denzingera pojavio znoj.

Pred sobom je upravo gledao dokument za koji je mislio da je davno izgubljen.

Otkrivena tajna

“Ured za vezu koncentracijskog logora u Auschwitzu od 15. veljače 1945.”, bio je naslov na prvoj stranici dokumentacije. Podnaslov je bio sljedeći: " Lista imena koji su iz koncentracijskog logora u Auschwitzu prebačena u koncentracijski logor Sachenhausen-Oranienburg".

Lista je imala više od 300 imena. Na drugoj stranici te liste, pod rednim brojem 278 stajalo je njegovo ime i čin SS Rottenfuehrer. Hrvatski - kaplar. Bio je to dokument koji je značio samo jedno.

Njegova tajna, koju je sakrivao pune 34 godine, je otkrivena.

Američki Odjel za posebne istrage, saznao je da je Jakob Denzinger lagao kada je 1972. godine ispunjavao formulare za američko državljanstvo. U tim formularima nigdje nije bilo spomenuto da je od 1942.. do 1945. godine bio pripadnik Waffen SS-a, oružanih postrojbi Hitlerove Nacional-socijalističke partije, zapravo, član jedne od najkrvoločnijih Hitlerovih postrojbi Totenkopfa - Mrtvačkih glava i čuvar u najgorim nacističkim logorima smrti.

Hrvatsko državno odvjetništvo već je dobilo njegove podatke od Njemačkog Specijalnog tužiteljstva za istraživanje zločina nacional-socijalizma i za njega se sumnja da je sudjelovao u počinjenju ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata.

Jedina ispovijest

Tko je zapravo Jakob Denzinger, što je točno radio u logorima smrti po Njemačkoj, Austriji i Poljskoj, koja je bila njegova uloga i kako je uopće postao članom Hitlerovih Mrtvačkih glava, samo su neka od pitanja na koje je Jutarnji pokušao odgovoriti

O svojoj prošlosti u nacističkoj, zeleno sivoj odori, Denzinger je službeno govorio samo jednom. I to američkim istražiteljima prije 26 godina.

Ovaj rođeni Čepinac mirno živi u Osijeku već 24 godine i čeka hoće li po drugi put ispričati svoju ulogu u nacističkim logorima smrti.

....

Iznenadilo ga je kada je vidio barake u kojima će biti smješten. Bile su to barake napravljene od cigli, bile su u potpunosti nove, i bile su oko kilometar i pol udaljene od glavnog ulaza u Auschwitz, i postavljene po četiri u nizu.

Obradovao se mjestu u kojem će spavati. Stiže zima i mnogo je toplije spavati unutar novo sagrađenih spavaonica. No oduševljenje je splasnulo odmah nakon što su se otvorila vrata tih novih spavaonica.

U njima nije bilo kreveta, što je značilo da će Mrtvačke glave, pristigle iz Krakowa, spavati na podu.

U tom simbolu genocida, terora i Holokausta, Jakob je bio noćni čuvar.

- Čuli ste kakvu je reputaciju imao koncentracijki logor Auschwitz - bilo je pitanje koje su mu jednom postavili istražitelji.

- Da - odgovorio je Jakob.

- I znali ste da je to logor smrti?

- Da, čuo sam tako.

- Znali ste da je to bio logor za istrebljenje milijuna Židova i Roma?

- Ljudi pričaju tako.

- Želite li to zanijekati? Jeste li znali da su tamo masovno ubijali zatvorenike?

- Tako sam čuo.

- Što ste točno čuli?

- Sada kažu da je tako bilo. Prije nisu tako govorili.

- No jeste li bili svijesni, dok ste bili čuvar u tom logoru, da tamo masovno ubijaju zatvorenike?

- Nisam znao ništa o tome.

Jakob Denzinger imao je sljedeće opravdanje.

Nije vidio ništa

Auschwitz je bio preveliki logor, i u kojem se dijelu on točno nalazio, koji dio logora je on točno čuvao, nije imao pojma.

Bio je noćni čuvar koji je preko dana spavao, a po noći čuvao logor.

Bio je tamo samo tri dana i pravdao se, nije mogao znati što se točno događa. Znao je tek da je njegovo radno mjesto bilo stotinjak metar izvan žičane ograde Auschwitza.

- Ne želite valjda zanijekati da su tamo postojale plinske komore i krematorij - bilo je postavljeno pitanje.

- Ne, to sam samo čuo - odgovorio je.

- Jeste li bili svijesni da su tamo postojale plinske komore i da su služile za ubijenje zatvorenika?

- Da.

- Jeste li vidjeli zatvorenike i oznake koje su nosili i po kojima su se razlikovali?

- Ne znam.

- Ne pitam vas koje su oznake imali, već je su li se razlikovali?

- Da budem islren, nisam vidio.

- Jeste li vidjeli i jednog zatvorenika u Auschwitzu?

- Ne.

- U logoru u kojem je ubijeno više od milijun zatvorenika, vi niste vidjeli ni jednog?!

- Ne. Bio sam tamo samo tri dana.

- Ali bili ste čuvar.

- Da, ali samo po noći.Tada nemate kontakte sa zatvorenicima.

Jakob Denzinger, kako se pravdao nije vidio ni stotine vagona koje su svakodnevno dopremale nove i nove zatvorenike na istrebljenje.

- Ni jednog zatvorenika nista vidjeli ni kada ste poslijepodne išli na noćnu stražu?

- Ne.

- Dobro, ali vaš posao sigurno nije bio da spriječite ljude da uđu u Auschwitz? Mislim vaš posao je bio da čuvate logor tako da netko od zatvorenika pokuša pobjeći.

- Ne. U Auschwitzu sam imao sljedeći posao. Mi smo motrili da netko izvana ne pokuša ući u logor, netko iz pokreta otpora. Da ne dođu i sabotiraju rad logora. To je bio naš posao.

Zračni napad

Imao je ovlasti uhititi i ubiti ljude koji su to pokušavali. On tvrdi, nije ubio nikog. Spavao je preko dana kako bi se što bolje odmorio za službu.

Točno u podne trećeg dana boravka Jakoba Denzingera u Auschwitzu, saveznički avioni bombardirali su logor. Jakob je bio u dijelu logora u kojem su pale točno tri bombe.

Jedna je pala na ugao prve barake, druga je pogodila treću baraku, a treća bomba pala je između prve i treće barake. Upravo ta treća bomba bila je zamalo kobna za Jakoba.

Pronašli su ga u krvi, bez svijesti.