EKSKLUZIVNO Ako autoput zaobiđe Dubrovnik, EU će biti sklonija financiranju Pelješkog mosta

Cavtat je udaljen od glavnog grada Albanije, Tirane, samo oko 250 kilometara. Od Zagreba je udaljen oko 620 kilometara. Da su predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović i njegov albanski kolega Edi Rama na sastanak u taj grad krenuli autom u isto vrijeme, vjerojatno bi Milanović stigao prije iako je udaljenost od Zagreba gotovo tri puta veća nego od Tirane.

Taj južni dio Jadrana cestovno je vjerojatno najizoliraniji dio Europe danas.

Upravo su se u Cavtatu lideri regije dogovorili da će zajedno tražiti potporu Europe za bolje cestovno povezivanje i za dovršetak autoceste koja bi povezala sjever Jadrana od Italije, preko Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore i Albanije sve do južne jonske obale u Grčkoj.

Ovog ljeta putovao sam duž cijele hrvatske i crnogorske obale, sve do Albanije i Kosova te natrag istim pravcem. Od Bruxellesa i natrag ukupno oko 6000 kilometara.

Zbog gužve na graničnom prijelazu Macelj vozio sam lokalnim cestama po Sloveniji i Hrvatskoj oko Trakošćana, dosta uskim i teškim cestama. Ali nitko ne zna što su loše ceste dok ne prođe crnogorsku obalu i dok se ne vozi lokalnim cestama u Albaniji. Od Skadra u Albaniji do Dubrovnika nema niti punih 200 kilometara. Tu sam dionicu prešao za šest sati.

Nema dvojbe da je Crnoj Gori i Albaniji hitno potrebna izgradnja Jadransko-jonske autoceste. Bez nje će, bez obzira na prirodne ljepote i turističke potencijale, ostati teško dostupan dio Europe.

Danas turisti, a još manje prijevoznici robe, nemaju ni vremena niti živaca voziti pet sati da bi prošli sto kilometara, i to u konstantnom strahu od prometne nezgode.

Gradnja ove trase ponovno se aktualizirala ovih dana, a zajednički stav o tome kuda bi ta autocesta trebala proći već su dogovorili šefovi vlada država regije. To će biti i tema današnjeg sastanka u Berlinu koji je sazvala njemačka kancelarka Angela Merkel.

Nijemci, koji ne žele da Balkan u političkom i gospodarskom smislu ostane crna rupa u Europi, svjesni su da je transportna infrastruktura nužan preduvjet za izbjegavanje takve izolacije.

Zanimljivo je da ovaj koridor nije među prioritetima koje je odobrila Europska komisija ove godine kada je odredila glavne koridore koji bi bili kičma bolje cestovne i željezničke povezanosti sjevera i juga, istoka i zapada Europe. Kada se gleda ta karta prioritetnih koridora, vidi se da ovaj dio i dalje ostaje kao enklava. Međutim, interesa za nju ima. I dobar dio financijskih sredstava za to se može pronaći u fondovima EU. EU će u ovom sedmogodišnjem razdoblju iz višegodišnjeg financijskog okvira za transportnu infrastrukturu izdvojiti trostruko više novca nego u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju. Čak 26 milijardi eura dat će za autoceste, željeznicu, modernizaciju luka i druge projekte. Kad je o Jadransko-jonskoj autocesti riječ, novac će se moći osigurati samo ako bude suradnje između svih država kojima će taj pravac prolaziti.

Za dionice koje prolaze preko Slovenije, Hrvatske i Grčke mogu se dobiti sredstva iz Fonda za regionalni razvoj, dok bi Albanija, Crna Gora i BiH mogle dobiti sredstva iz pretpristupnih fondova. Dovršetak ovog koridora može biti zanimljiv Europskoj uniji i državama članicama samo kao prekogranični zajednički projekt.

To što je Hrvatska već izgradila najveći dio autoceste koja će biti sastavni dio ovog koridora, i to vlastitim novcem, trebalo bi biti samo pritisak na druge države da se i one požure.

Dovršetak cijelog koridora, procjenjuju u Bruxellesu, znatno bi povećao promet i na hrvatskim autocestama, od čega bi Hrvatska imala koristi. Taj bi pravac potencijalno mogli koristiti za posjet svojoj domovini milijuni Grka, Albanaca, Makedonaca, Bošnjaka i drugih koji danas žive u zapadnoj Europi.

Procjenjuje se da blizu dva milijuna Albanaca (s Kosova, iz Albanije i Makedonije) živi u zapadnoj Europi. Sve je veći broj onih koji i sada putuju preko hrvatske obale, Crne Gore i Albanije da bi došli doma unatoč trenutnim uvjetima na cesti.

U EU kažu da trebaju vidjeti konkretan projekt i studiju izvedivosti prije nego što bilo što kažu oko investicija. Međutim, upozoravaju da se pri odlukama o financiranju velikih projekata u obzir uzimaju razni kriteriji, od financijske isplativosti do zaštite okoliša, ali i političkih kriterija. Jedan od političkih kriterija je i činjenica da EU, barem načelno, sve države regije vidi kao članice Europske unije u budućnosti. Zato smatraju da bi dio autoceste trebao proći preko teritorija BiH, ali ne samo par kliometara preko neumskog koridora. Zaobići BiH ne bi bilo politički mudro. Čak i u razmišljanjima o sufinanciranju Pelješkog mosta u EU upozoravaju da to ne treba vidjeti kao izolaciju BiH.

Prolazak kroz BiH i zaobilazak Dubrovnika vidi se kao najbolja opcija i zbog planiranog pravca kojim bi autocesta išla u Crnoj Gori. Za Dubrovnik je u ovom trenutku to loše jer bi išla preko teritorija BiH. Zato bi izlazak s autoceste trebao ići na granični prijelaz prije dolaska u Dubrovnik.

Ali, kako nam kažu neki diplomati u Bruxellesu, ako sve bude išlo po planu, kada autocesta bude dovršena (za oko 15 godina), tih graničnih prijelaza ne bi trebalo ni biti jer bi i BiH trebala biti u EU.

Za Hrvatsku je gradnja Pelješkog mosta veći prioritet, a šanse za dobivanje sredstava EU za sufinanciranje znatno veće upravo zato što bi Jadransko-jonska autocesta zaobišla Dubrovnik i prolazila preko teritorija BiH.

Autocesta bi rasteretila promet Jadranskom magistralom, Pelješki most bi ubrzao i skratio put do Dubrovnika, povezao bi hrvatski i teritorij EU, a proširenje Jadranske magistrale zapravo bi stvorilo uvjete u kojima se nedostatak autoceste od Ploča do Dubrovnika ne bi ni osjetio.

“U Europi se ljudi bune jer ne žele da im autocesta prolazi preblizu. Čudno je da se kod vas bune jer žele da im ona bude što bliže”, kaže nam jedan diplomat EU, inače zaljubljen u Dubrovnik, ali misli da za taj grad ne bi bilo dobro da autocesta bude preblizu.