‘Dvojica kandidata ne bi smjeli raspravljati o politici dalje od krčme, Primorac ni sam sebi nije vjerovao što govori, a Milanović...‘

U HTV-ovom sučeljavanju svih predsjedničkih kandidata dobili smo dosadnu televizijsku emisiju koja nije bila produktivna ni za jednog kandidata. Tijekom cijele večeri ni jedan od njih nije kazao ništa novo, već su ponavljali već izgovorene fraze. Smatra to profesor Žarko Puhovski koji je za Jutarnji proanalizirao debatu.

- Sučeljavanje je i za one koji su imali mala očekivanja, a među kojima sam i ja, bilo razočaravajuće. Uvjeren sam da nitko od kandidata nije napredovao u percepciji javnosti nakon onog što su jučer ispripovijedali. Imali smo prvo dvoje kandidata, a to su Miro Bulj i Niko Tokić Kartelo koji naprosto tehnički nisu podobni za ozbiljnu raspravu i ne bi se smjeli izvan krčmi pojavljivati u pričama o politici. Bulj bi htio biti kandidat za predsjednika Hrvatske, a ne zna govoriti hrvatski jezik. A Tokić Kartelo je toliko bez sadržaja da praktički ni jedan termin nije iskoristio jer nije imao što govoriti i stalno je djelovao začuđen. On bi imao smisla jedino na listi SDP-a nakon onoga što je ponudio Siniša Hajdaš Dončić i interpelaciji za opoziv Andreja Plenkovića prije nekoliko tjedana, ali nigdje drugdje - kazao je za početak Puhovski i podvukao da ova dvojica predsjedničkih kandidata uopće niti ne spadaju na razinu na kojoj bi ih se kritiziralo.

Briefing Žarko Puhovski

Screenshot Hanza Tv/

- Najslabiji dojam nakon njih dvojice je ostavila Ivana Kekin koja nije bila u stanju izaći iz svoje osobne privatne pozicije. Ona nije rekla ni jednu jedinu riječ o ekologiji, ali je stalno govorila koliko se nju napada i koja se toliko zbunila da je počela braniti protukandidata Zorana Milanovića, pri čemu je kao i u cijeloj kampanji više napadala Primorca nego Milanovića što su i ostali činili. Kod nje je potreba da cendra prekrila nekoliko sadržaja s jasnim odrednicama, kao o Palestini i pravima žena, ali ne i ekologiji. Međutim, sve je to ostalo pokriveno dojmom kako je ona napadnuta - ocijenio je Puhovski.

Nastavio je kako su retorički, po njegovom sudu, najuspješniji bili Tomislav Jonjić i Marija Selak Raspudić, pri čemu je i Jonjić ostao zatvoren u recikliranju svojih desnih stavova, više manje poznatih, bez ikakve želje da se barem malo proširi na teren konkurencije, što znači Branke Lozo i djelomično Dragana Primorca za čije se biračko tijelo kandidira.

- Selak Raspudić je polemizirala s Primorcem i više od ostalih i sa Zoranom Milanovićem. Međutim, ma koliko da ona imala dobre formulacije, nejasno je koja je njena pozicija, gdje ona politički stoji, a to je nešto što bismo očekivali od kandidatkinje - smatra Puhovski.

Dalje kaže da mu je Branka Lozo djelovala kao ekstremistica na apaurinu. - Pokušavala je prenositi ekstremne stavove na jedan uzvišen način, a to je kontradikcija forme i sadržaja - kazao je.

U njegovoj analizi ostala su dvojica koji su bili u centru rasprave. - Tu je Dragan Primorac koji je opet pokazao da loše glumi kandidata. On je djelovao toliko neuvjerljivo da kada je i imao neke formulacije koje se mogu smatrati smislenima on ih je izgovarao kao da ni sam u njih ne vjeruje i kao da ne može pobijediti - kaže Puhovski.

Milanović je po njemu počeo dobro, ali je nakon pola emisije počeo gubiti koncentraciju i sve više je gubio živce i radio za njega neuobičajene tehničke greške pa tako čak i odgovarao Primorcu na primjedbe koje ovaj uopće nije uputio. Branio se puno više nego što je trebao jer je vjerojatno u početku odlučio da neće biti bahat, što je razumno iako nije njemu slično, pa je propustio dati do znanja da on jeste predsjednik i da vodi u kampanji.

- To je bilo doista naporno i dosadno gledati, ali nije bilo ni politički produktivno za same kandidate. Još važnije, javnost se o njima neće bolje informirati jer su svi oni, ali baš svi, ponavljali iste rečenice koje su po nekoliko puta iznijeli u javnim raspravama i nitko u međuvremenu nije napravio nikakav pomak - zaključio je prof. Puhovski.