DVIJE GODINE KOLINDE GRABAR-KITAROVIĆ Predsjednica istaknula ciljeve za budućnost, ali i naglasila koji je temeljni problem Hrvatske

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović točno prije dvije godine preselila je na Pantovčak. Tog 15. veljače 2015. održana je inauguracija na trgu Svetog Marka na kojoj je Grabar-Kitarović 'preuzela štafetu' od Ive Josipovića i postala prva hrvatska predsjednica u povijesti.

U dvije godine vladanja s predsjednicom su surađivala čak tri premijera - Milanović, Orešković i Plenković. Dakle, bila je tu situacija u kojoj se nije našao niti jedan njezin prethodnik. Dvaput su održavani izbori i prvi put u hrvatskoj povijesti pala je Vlada. Povodom dvije godine vladavine predsjednica je održala govor u kojem se osvrnula te burne situacije, dijagnosticirala glavne probleme u hrvatskom društvu i otkrila na što će se fokusirati u budućnosti. Govor prenosimo u cijelosti:

Drage Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu i sve hrvatske državljanke i državljani, poštovane dame i gospodo,

Srdačno vas pozdravljam u prigodi dvogodišnjice moje predsjedničke inauguracije. Preuzimanje predsjedničke dužnosti prisegom da ću služiti hrvatskom narodu i svim hrvatskim državljanima, pamtim kao svečan i častan trenutak, posebice stoga što sam izabrana neposredno, čime je moja odgovornost još veća.

Dužnost predsjednice Republike preuzela sam u vremenu u kojem su uz gospodarsku krizu izrastale i druge, poput one demografske. Istovremeno, Europa i svijet suočavali su se s terorističkim napadima i migrantskom krizom, a Europska unija i s krizom svojih vrijednosti, jedinstva i identiteta.

U tim okolnostima bilo je sasvim jasno da se i Hrvatska mora ubrzano mijenjati i prilagođavati novim izazovima.

Pri tome su se nametnule dvije zadaće: identificiranje ključnih društvenih i državnih problema te kreiranje prostora za društveni dijalog s ciljem postizanja zajedništva u njihovu rješavanju. Stoga sam tijekom travnja 2015. godine provela opsežne razgovore s političkim strankama, sindikatima, poslodavcima i predstavnicima akademske zajednice, koji su definirali sedam ključnih problema ili kako ja volim reći izazova:

- demografsko izumiranje nacije,

- nedostatak dijaloga i podjele u društvu,

- izostanak učinkovite gospodarske politike,

- višestruke slabosti državnih institucija i administracije,

- izostanak kvalitetne reforme obrazovanja

- i nedostatak hrabrosti za donošenje odluka.

- nedostatak strategije i vizije u kojem pravcu idemo kao država.

Nažalost, promjena triju vlada i održavanje dvaju izbora u protekle dvije godine nisu išli na ruku uspostavi potrebne sinergije svih sastavnica državne vlasti, nužne za njihovo rješavanje. Istodobno, u okolnostima burnih političkih previranja, u kojima smo imali prvi pad Vlade od uspostave državne neovisnosti, pokazala se važnost odgovorne primjene predsjedničke ustavne pozicije kao čimbenika stabilnosti državne vlasti. Uz poštivanje Ustava -- i bez kalkulacija --provela sam tri puta političke konzultacije. Nisam dopustila - niti ću ikada dopustiti - rastakanje institucija, kršenje zakonitosti ili bilo kakvu vrstu pritiska. Istodobno, promicala sam i promicat ću društveni dijalog i konsenzus, kad god i u čemu god je on potreban i moguć.

Područje od mojega najvećeg interesa ostaje demografija, koja mora biti temeljem svih politika. No, unatoč dramatičnosti demografske krize, taj problem još nije shvaćen s dovoljnom ozbiljnošću, a riječ je o pitanju izvanrednih gospodarskih, socijalnih, sigurnosnih i drugih implikacija. Radi se o biti ili ne biti hrvatske nacije i države! U tom segmentu imamo izvanredno stanje. A izvanredno stanje traži izvanredne mjere! Stoga tražim nove, brze i ambiciozne iskorake Vlade, Hrvatskoga sabora, ali i zauzetost svih relevantnih društvenih čimbenika, kako bismo zajedno preokrenuli negativne trendove.

Kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, od početka mandata snažno sam se zalagala za izradu nove strategije nacionalne sigurnosti, razvoj strategije domovinske sigurnosti i modernizaciju oružanih snaga. Taj je proces započeo i bit će odlučno nastavljen sukladno obrambeno-sigurnosnim potrebama, uključujući i javnu raspravu o pitanju uvođenja vojne obuke.

Kao su-kreatorica vanjske politike imam jasno definirane temeljne ciljeve:

Prvi je cilj repozicionirati Hrvatsku u okviru Europske unije i NATO-a, kao državu koja zna što hoće, državu koja je spremna voditi, a ne samo slijediti.

Drugi, ali ne manje važan cilj, jest jačati političku i svaku drugu potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, gdje su konstitutivan narod, a njihov ustavnopravni i stvarni položaj od prvorazredne je važnosti za Hrvatsku. Snažno ću ustrajati i na manjinskim pravima Hrvata u Republici Srbiji, pri čemu „Subotičku deklaraciju“ gledam kao važan korak u zaštiti njihova položaja.

Treći je cilj osnažiti položaj Hrvatske kao srednjoeuropske i mediteranske države, posebice kroz Inicijativu triju mora koja za cilj ima energetsko, prometno i gospodarsko povezivanje dvanaest zemalja Europske unije, koju sam pokrenula zajedno s poljskim predsjednikom Dudom.

Četvrti je cilj biti čimbenikom stabilnosti i pozitivnih promjena u Jugoistočnoj Europi, te kroz dijalog rješavati otvorena pitanja sa susjednim državama. Isto tako, pružati pomoć zemljama aspiranticama na njihovom putu u euroatlantske integracije, pritom vodeći računa o zaštiti strateških nacionalnih interesa.

Peti je cilj daljnje jačanje gospodarske diplomacije. U inauguracijskom govoru obvezala sam se biti prvim gospodarskim diplomatom naše države, s ciljem kontinuirane promocije hrvatskog gospodarstva u inozemstvu, u čemu je postignuto više konkretnih rezultata. Primjerice, na sedam gospodarskih foruma, koje smo organizirali, susrelo se i razgovaralo oko 1000 domaćih i stranih tvrtki. Pritom ću inzistirati na bitnim promjenama i daljnjem osnaživanju naše diplomatske službe, kako u kadrovskom, tako i u sadržajnom smislu.

I nadalje ću posebnu pozornost posvećivati hrvatskom iseljeništvu. Hrvati diljem svijeta integralni su dio hrvatskoga naroda i ne smiju biti isključeni iz života domovine. Njihova iskustva, znanja, lobističke mogućnosti, a prije svega njihovo domoljublje, velik je potencijal, koji mora biti iskorišten u svim našim razvojnim procesima.

Tijekom ove dvije godine mandata najbolje sam se osjećala boraveći među ljudima. Pritom je važnu ulogu imalo izmještanje Ureda, do sada u sedam županija. Brojni susreti s vodstvima županija, gradova i općina, susreti s građanima, posjeti školama, tvrtkama i visokim učilištima omogućili su mi iz prve ruke uvid u probleme, ali i u uspjehe i potencijale – iskustvo koje uvijek podijelim s Vladom i resornim ministarstvima. Do kraja mandata želim izmjestiti ured u sve naše županije, uz snažnu potporu mjerama Vlade koje trebaju omogućiti uravnotežen regionalni razvoj.

I ovom prigodom želim naglasiti kako sam se uvjerila u opravdanost županijskog regionalnog ustroja. Županije su izraz posebnosti hrvatskih krajeva, osobito onih koji su, poput Istre, Međimurja ili Baranje, sačuvali hrvatski karakter unatoč dobro poznatim povijesnim okolnostima. Upravo te posebnosti treba sagledavati i razvijati kao integrirajući čimbenik razvoja hrvatske nacije i države. Očekujem stoga od Vlade da budućim mjerama fiskalne i funkcionalne decentralizacije ojača razvojne kapacitete i odgovornosti jedinica regionalne i lokalne samouprave.

Premda je izvan moje izravne nadležnosti, procijenila sam da posebnu pozornost treba posvetiti gospodarstvu. Moje Vijeće za gospodarska pitanja, dalo je svoje preporuke kao prilog struke široj raspravi o budućim mjerama za poticanje proizvodnje, izvoza, zapošljavanja i gospodarskog rasta u cjelini. Svjesna sam kako neke od predloženih mjera izazivaju kontroverze i kako su pokrenule javnu raspravu, čime i jest postignut njihov cilj.

Jedna je od temeljenih gospodarskih i razvojnih poluga kvalitetno i moderno obrazovanje. Kurikularna reforma nije stvar pojedinaca i treba krenuti od toga što je do sada učinjeno. Zato se nadam kako su prijepori vezani za kurikulum završeni. Očekujem njegov skori završetak i eksperimentalnu, a zatim i punu primjenu. Ako je u ičemu nužno postići nacionalni konsenzus, to su upravo područja demografije i obrazovanja.

Ako mi političke prilike u protekle dvije godine nisu omogućile željenu suradnju s drugim sastavnicama državne vlasti, predvidiva stabilnost ove Vlade i otvorenost oporbe za politički dijalog jačaju moj optimizam obzirom na konstruktivnu suradnju svih sastavnica državne politike. Ideološke podjele sve češće zamjenjuje riječ „zajedništvo“ koja je postala dijelom političkog diskursa u Hrvatskoj. Sad se svi moramo usredotočiti na pitanja koja su od životne važnosti za naše građane, posebno za mlade. Institucije Republike Hrvatske, uključujući i Predsjednicu, imat će autoritet onoliko koliko budu služile svojim građanima. Vodeći se ustavnim odredbama, moja je zadaća i dalje biti glas svih hrvatskih građana i integrirajući čimbenik naših razvojnih ciljeva u uvjetima članstva u Europskoj Uniji i NATO-u, kao i suverenističke državne politike, kako u domovini, tako i u svijetu. I tu ću zadaću izvršavati dosljedno, s osloncem na jedinstvenu baštinu naše časne prošlosti i vjerom u bolju Hrvatsku.

Nakon obraćanja javnosti predsjednica je odgovarala na novinarska pitanja.

Na pitanje oko reizbora i o tome hoće li tražiti potporu HDZ-a kazala je kako su prošle tek dvije godine.

- Čekaju me još tri godine, preuranjeno je govoriti od izborima. Na vrijeme ću vas izvijestiti. Znate kako se kaže - političari razmišljaju o sljedećom izborima, a državnici o idućim generacijama - kazala je predsjednica, a potom na pitanje koju bi sama sebi ocjenu dala za ove dvije godine kazala:

- Teško je ocjenjivati, samokritična sam, neka drugi ocjenjuju.

Predsjednica je prokomentirala i gospodarski tim koji se zalaže za slabljenje kune.

- Treba pokrenuti javnu raspravu. Ne miješam se u njihov rad, dala sam im potpunu autonomiju. Treba razgovarati i o takvim, kontroverznim pitanjima, ne izvlačite te mjere iz konteksta, ne može jedna mjera izazvati promjene. Ono što nama treba je strategija, vizija njena ostvarenja i niz mjera. Na posljetku treba se postići i politički konsenzus - kazala je.

Upitana o pravom razlogu smjene Lozančića kazala je kako se ne želi vraćati u prošlost.

- Nisam imala nikakvih primjedbi da postane šef državne službe za spašavanje. Nisam takva osoba koja bi ljudima zagorčavala život - kazala je.

Na pitanje je li ikad dobila konačni izvještaj Povjerenstva za preseljenje kazala je kako je izvještaj predala ministru Mariću i kako je njezina želja preseliti se.

- Povjerenstvo je završilo svoj posao i to jako dobro. Predala sam izvještaj ministru Goranu Mariću i sada je na njima da predloži lokaciju. Ja sam predložila kompleks u Visokoj ulici, ali na kraju odlučuje ministarstvo. Moja želja je preseliti se s Pantovčaka, osjećam se izolirano od ljudi... Pitanje sjedišta nije pitanje moji osobnih preferencija, to je odgovorna odluka koju treba donijeti za državu.

Grabar-Kitarović kazala je i kako je podržala istragu oko izvještaja o putovanju u SAD, a potom komentirala odnose s Aleksandrom Vučićem koji želi biti predsjednik Srbije.

- S Vučićem sam imala korektne odnose, nakon našeg susreta i potpisivanje 'subotičke deklaracije' izvršio je nekoliko jako bitnih obećanja vezanih za hrvatsku manjinu u Srbiji. Želim im mirnu i prosperitetnu budućnost. Nadam se razmjeni posjeta između dviju država, ali da ti posjeti budu konkretni, a ne zabava za javnost.

Na pitanje o promjenama u hrvatskoj doplomaciji i oko novog veleposlanika u SAD-u kazala je kako nije dobila još nikakve prijedloge.

- Neka naša predstavništva nisu na ponos ni diku. Washington je jedno od bitnijih veleposlanstva, tamo trebamo imati osobu koje je spretna i koja se još nije debelo kompromitirala - kazala je.

Predsjednica je upitana i o pogoršanju odnosa s Rusijom.

- Vrijeme je za redifinranje odnosa s Rusijom, makar se moj stav od ranije nije promijenio. I dalje čvrsto stojimo na činjenici da Rusija mora poštivati međunardono pravo. Međutim, njih ne smijemo tretirati kao neprijatelja. Zato od samog početka zagovaram suradnju s Rusima. Iskreno vjerujem i nadam se u dijalog Putina i Trumpa i da će doći do završetka rata u Siriji. To bi vjerojatno riješilo i migrantsku krizu. S Rusijom treba raditi, ali i dalje poštujemo sustav sankcija. Istina je da su se odnosi s njima pogoršali, nemamo veleposlanika u Moksvi, ali tu smo i mi krivi. Jako smo aljkavo postupili u tom slučaju.

Na kraju je Predsjednica upitana i o 'slučaju Barišić'.

- Neću ulaziti u to, neću smijenjivati Plenkovićeve suradnike. Pitanje plagijata su ozbiljna pitanja, trebamo strožije definirati kriterija, ali isto tako svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja.