Rad od kuće, zapošljavanje na pola radnog vremena, rad za više poslodavaca osnovne su smjernice u nastojanju Ministarstva rada i mirovinskog sustava pri izradi novog Zakona o radu, koji bi trebao donijeti veću fleksibilnost na tržištu rada i smanjenje nezaposlenosti.
Javna rasprava i pregovori Ministarstva s poslodavcima i sindikatima, koji traju već mjesecima, trebali bi iskristalizirati konačne prijedloge.
Dok se kroz medije najviše raspravljalo o reguliranju ugovora na određeno vrijeme, part time zapošljavanju te pauzi za topli obrok i godišnjim odmorima, gotovo je potpuno zanemarena činjenica da je prema sadašnjim odredbama Zakona praktički nemoguće legalno ostvariti dodatnu zaradu , osim ako se ne bavite kreativnim ili autorskim radom.
Primjer jednog Osječanina, koji je zaposlen u privatnoj tvrtki sa stalnim radnim odnosom i 40-satnim radnim tjedno, otvorio je i tu temu.
- Imam stalni posao s ugovorom na 40 sati tjedno i s obzirom na to da sam zbog kredita u švicarcima ušao u financijske probleme, potražio sam dodatni posao i uspio dogovoriti rad preko vikenda u jednom ugostiteljskom objektu. Dakle, u svoje slobodno vrijeme. No ni vlasnik tog objekta ni ja ne želimo da to bude na crno, već da sve bude u skladu sa zakonom. Želimo dakle platiti poreze, doprinose. No tu dolazimo pred zid - govori Osječanin. Kod nadležnih institucija raspitao se kako da dodatni posao realizira legalno.
Osiguranje minimuma
- Shvatili smo da je to nemoguće kad nam je prijatelj, inače inspektor rada, rekao da bi nam on u kontroli napisao kaznu jer bi takav rad bio protuzakonit. Strašno je što u ovoj državi ne možeš pošteno raditi i dodatno zaraditi. Dakle, želimo sve regularno plaćati, a to nam se ne dopušta - ogorčen je mladić.
Tog problema svjesni su i u Ministarstvu rada. No konkretnih rješenja za sada nemaju iako, poručuju, rade na tome.
Ističu da su sadašnje odredbe Zakona rezultat usklađivanja s Direktivom Europskog parlamenta u cilju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu radnika.
- Svrha je prvenstveno osigurati radniku minimum sigurnosnih i zdravstvenih uvjeta tako da se postavi ograničenje tjednih radnih sati, prekovremenog rada i radnog rasporeda. Sukladno tome, poslodavac i radnik ne mogu sklopiti ugovor o radu s radnim vremenom duljim od 40 sati tjedno, niti bi radnik koji radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca mogao sklapati ugovor o radu s drugim poslodavcem - kažu u Ministarstvu. Dodaju da se dodatna zarada može ostvariti primjerice ugovorom o djelu, no takav rad ne bi smio imati obilježja radnog odnosa. Drugim riječima, uvjet za obavljanje takvih poslova je da se ne izvršava sadržaj radnog odnosa i da ti poslovi nemaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos.
Što se zbiva na tržištu?
Dakle, Osječanin iz naše priče ne može s ugovorom o djelu raditi kao konobar jer je to osnovna djelatnost te tvrtke i takav bi posao imao sva obilježja radnog odnosa, što je zakonski nedopustivo. Iz Ministarstva u konačnici poručuju da razmatraju mjere koje bi omogućile da osobe koje su već u radnom odnosu na zakonit način obavljaju neke privremene i povremen poslove.
Da se ovakva situacija negativno odražava na tržište rada slaže se i prof. dr. sc. Mario Vinković s Katedre radno-pravnih i socijalnih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku. Primjerice, poslodavcu koji sklapa takve ugovore na teret se može staviti da krši zakon te onemogućava nova zapošljavanja.
- Navedena situacija negativno se stoga odražava na interese poslodavaca koji žele zapošljavati upravo takve radnike, a istodobno imaju namjeru poštovati hrvatske propise, ali i radnike koji u slobodno vrijeme žele dodatno zaraditi. Naravno, statistički gledano, ni u Europi nema puno država u kojima se takvi slučajevi rada kod više poslodavaca preko punog radnog vremena učestalo pojavljuju. Jer dugotrajno obavljanje poslova preko punog radnog vremena ima negativne posljedica na psihofizičko zdravlje i sigurnost na radu (iscrpljenost koja multiplicira opasnosti od ozljeda na radu ili ugrožavanje zdravlja i sigurnosti trećih, s kojima radnici dolaze u doticaj pri obavljanju poslova). Međutim, to ne znači da navedene slučajeve ne treba regulirati i pravno ozakoniti - smatra prof. dr. Vinković i dodaje:
- Štoviše, fleksibilizacija tržišta rada i želja za fleksibilizacijom radne snage morala bi predvidjeti praktično postojanje takvih slučajeva, a potom ih pokušati regulirati na što primjereniji način. To može imati višestruke pozitivne posljedice na porezni sustav, zapošljavanje, jačanje konkurentnosti među potencijalnom radnom snagom, a time i jačanje njezine produktivnosti te oživljavanje tržišta rada! Drugim riječima, na sve ono što se apostrofira kao problem hrvatskog tržišta rada i hrvatske radne snage - istaknuo je Vinković. On problem usklađivanja s Direktivom EU vidi u promjeni nacionalne regulative.
Uzor na sjeveru
- To se može učiniti tako da se u definiranju maksimalnog tjednog radnog vremena pribjegne opt-out rješenju kojim bi se izbjeglo definiranje maksimalnog radnog vremena od 48 sati (40+8) sati tjedno. Što je naravno moguće prema zakonodavstvu EU. Također, morao bi se i na zakonodavnoj razini, ali i u sudskoj praksi pažljivije preispitati institut zabrane takmičenja radnika s poslodavcem kako postojeći poslodavci ne bi pokušali onemogućiti svaki oblik zarade izvan radnog odnosa, odnosno za potencijalno drugog poslodavca - zaključio je Vinković. Dodao je da je najveći broj takvih slučajeva u nordijskim zemljama, gdje je to zakonski riješeno.