DRAMA ZBOG DJETETA 'Strah me doći u Hrvatsku, uhitili bi me, a nasilnom mužu bi dali Reu'

Životnu dramu 32-godišnje Nataše Matijević i njezine trogodišnje kćeri zna cijela Srbija. Koga god zapitate u Ljigu, mjestu uz Ibarsku magistralu, 85 kilometara južno od Beograda, gdje je kuća u kojoj žive Nataša i Rea Matijević, bez razmišljanja će vam pokazati put.

Prošloga listopada, kada je Rea, odlukom suda u Ljigu, trebala biti dodijeljena ocu Robertu u Zagreb, cijeli je Ljig opkolio zgradu tamošnjeg Centra za socijalnu skrb kako bi onemogućio da otac preuzme djevojčicu.

Starateljski status

Slika prosvjeda u Ljigu obišla je ne samo Srbiju, već i Hrvatsku. Između brojnih neriješenih problema dviju država, pojavio se još jedan: slučaj djevojčice Ree koju je majka Nataša Matijević iz Zagreba odvela u Ljig i nakon sudske presude odbila je dati ocu. Ta lijepa, vedra djevojčica, čvrsto stisnuta uz svoju majku dok razgovaramo u obiteljskoj kući Natašinih roditelja u Ljigu, nije - na svoju sreću - svjesna što se sve oko nje događa i kakvu bitku vode njeni roditelji ne bi li pripala jednom od njih.

Natašu Matijević sredinom studenoga prošle godine primio je srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, obećavši joj pomoć u rješavanju starateljskog statusa nad kćerkom Reom. Tako se priča o obiteljskoj drami Nataše i Roberta Matijevića, Srpkinje i Hrvata koji su se upoznali u Beogradu pa vjenčali u Zagrebu, gdje im se rodila kćerkica Rea, preselila s novinskih stupaca i televizijskih ekrana u najviši politički vrh u Srbiji.

Nataša Matijević, rođena Đorđević, vrlo otvoreno govori o drami u kojoj se našla. Njen jedini cilj je zadržati malu Reu i ne dopustiti da se provede odluka srbijanskog suda da djevojčica nastavi živjeti s ocem u Zagrebu.

Čini sve što može kako bi je zadržala. Dok razgovaramo u njihovoj skromnoj, ali urednoj, čistoj i lijepo namještenoj kući u Ljigu, Nataša priča kako je sve započelo.

Kad je početkom srpnja 2009. upoznala 18 godina starijeg Roberta, bilo joj je 28 godina. On je u Beogradu bio poslovno, zastupao je tvrtku koja je nudila franšizu za prodaju Disneyjevih igračaka.

Osobna trenerica

U slobodno vrijeme, kao osoba koja je željela zadržati svoju sportsku figuru, navraćao je u fitness centar, gdje je Nataša, nakon studija na Kineziološkom fakultetu, radila kao instruktorica i osobna trenerica.

Upoznali su se i počeli izlaziti. Svatko je živio u svom unajmljenom beogradskom stanu, oboje su imali solidna primanja i bili financijski neovisni. Kaže da joj je imponirala Robertova marljivost, njegov šarm, pedantnost, činjenica da je bio sportaš i nepušač. Kako su oboje bili vrlo zaposleni, za druženja su im ostajale jedino večeri. Zaljubili su se i Nataša će ubrzo otkriti da je trudna. Robert je, međutim, završio svoj posao u Beogradu i vratio se u Zagreb. Javila mu je da je trudna i da namjerava pobaciti.

- U to vrijeme imala sam fiksnu protezu na zubima, nekoliko operacija na nepcima i bila sam pod jakom terapijom lijekovima. Bojala sam se da bi to moglo imati posljedice na plod. Kako sam jedno vrijeme radila s djecom s posebnim potrebama, znala sam s kakvim se problemima suočavaju njihovi roditelji - priča Nataša.

Ipak, odlučila je otići svom liječniku, stručnjaku za kirurgiju čeljusti i lica koji je obavio operacije i posavjetovati se. Rekao joj je da lijekovi koje je uzimala ne mogu štetiti plodu. Promijenila je odluku i odustala od pobačaja. Javila je to Robertu. Došao je u Beograd, njihova se veza nastavila, a onda ju je Robert počeo nagovarati da se presele u Zagreb, vjenčaju i ondje dočekaju rođenje djeteta.

Patrijarhalni odgoj

- Patrijarhalno sam odgojena, moji su roditelji imali četvero djece i mislila sam da je prirodno da žena slijedi muškarca kojeg voli. Dala sam otkaz, spakirala svoje stvari i s Robertom pošla u Zagreb. U početku je sve sličilo na bajku. Robert je živio u Petrovoj, u kući svojih roditelja, nedaleko od Maksimira. Voljela sam Zagreb, dobro sam se osjećala u tom gradu. Zagreb mi nije bio nepoznat, dolazila sam onamo i ranije na fitness konvencije. Robert mi je pričao kako se borio protiv nepravde na Carini, gdje je radio, da je bio izložen užasnom mobbingu jer je otkrio korupciju, pa je zbog toga pobjegao u mirovnu. To mi je imponiralo, bila sam impresionirana, jer sam uvijek na strani pravde.

Vjenčali su se 14. listopada 2009. pred matičarom u Područnom uredu Medveščak. No, ubrzo su počeli problemi.

- Nakon nekoliko tjedana - nastavlja Nataša - Robert mi je uzeo putovnicu i onako u šali rekao da je to učinio kako ne bih pobjegla. Zamjerao mi je što zovem roditelje, slijedio je svaki moj korak, doslovce - sama nisam mogla ni u toalet. Optužio me da sam lezbijka, samo zato što sam se na vjenčanju poljubila sa svojom kumom i jer me sestra pljesnula po stražnjici, rekavši da sam smršavila. Plakala sam, njegova mati vidjela me svakog jutra natečenu. Jednog mi je jutra rekla: ‘Nataša, ti imaš kamo otići. Vrati se kući’. Njen dobronamjerni savjet me šokirao. Nakon tjedan dana rekla mi je to isto. Kasnije sam shvatila razlog: dobro je poznavala Robertovu ćud.

Nataši je bilo čudno što Robert sedam godina ne razgovara s ocem s kojim živi pod istim krovom. Počela je, kaže, saznavati obiteljske tajne koje su je frustrirale.

Zbunjeno je gledala u stotinjak registratora u njihovoj sobi u kojem su bile kaznene prijave koje je Robert podnosio protiv različitih ljudi. Nije mogla shvatiti da mu se život sveo na to. Ali šutjela je i trpjela, nadajući se da će se dolaskom djeteta stvari ipak popraviti.

Fizički napad

Kad je 18. svibnja 2010. rodila Reu, zdravu, lijepu djevojčicu, ponadala se da bi dijete moglo stabilizirati brak. Ali prevarila se. Robert je postajao sve grublji. Jedne noći, sredinom srpnja, fizički ju je napao.

- Vrištala sam, njegova mati sjurila se s kata. Po pogledu sam shvatila kao da mi govori: ‘Jesam li te upozoravala’. Ako me pitate što je bio povod naših svađa i sukoba, ne bih vam znala reći. Neke trivijalne rečenice, povodi koji se u braku lako rješavaju, banalne stvari preko kojih se jednostavno prelazi bile su povod njegovoj agresiji.

Sljedećeg dana, nakon što je Robert otišao iz kuće, Nataša traži liječničku pomoć na Rebru. Odnosi u obitelji teško su poremećeni, u njihov život upleće se maksimirski Centar za socijalnu skrb. Obitelj će dobiti i nadzor nad roditeljskom skrbi, dolazit će i inspektori Ministarstva unutarnjih poslova jer je Nataša prijavljivala nasilje.

Brak su pokušavali spasiti odlascima na razgovore u obiteljsko savjetovalište, ali odnosi bračnih partnera postaju sve nesnošljiviji. Nataša je sama, izolirana, bez prijatelja i poznanika, bez zaštite.

Kada Robert sredinom prosinca 2010. odlazi poslom u Beograd, Nataša s malom Reom spas traži u jednoj od zagrebačkih sigurnih kuća. No, ondje nije mogla ostati neograničeno pa se odlučuje vratiti s Reom roditeljima u Ljig.

Njezin suprug prijavljuje je za otmicu djeteta, a Nataša dospijeva na Interpolovu listu. Robert Matijević drži konferencije za novinare po Srbiji, nastupa u televizijskim emisijama u kojima prezentira svoje viđenje bračnih odnosa i problema. U emisiji Ćirilica, na beogradskoj TV Happy početkom studenoga prošle godine, predstavljajući se žrtvom, iznosi i vrlo intimne detalje iz bračnoga života.

- Znala sam da ima kameru jer je povremeno snimao Reu, ali nisam imala pojma da snima i naše intimnosti. Ostala sam šokirana kad su se snimke pojavile u emisiji - kaže Nataša.

Za dobrobit djeteta

U tom trenutku briznula je u plač. Tijekom razgovora, dužeg od sat i pol, bio je to jedini trenutak u kojem se ta krhka žena potpuno slomila.

Ne osjeća se otmičarkom vlastite kćeri jer joj je sud u Zagrebu dodijelio skrbništvo nad djetetom i ta odluka nikada nije opozvana. Započela je brakorazvodnu parnicu, no ne usudi se doći u Hrvatsku da bi prisustvovala ročištima u strahu da ne bude uhićena, jer postoji presuda suda u Srbiji po kojoj Reu mora vratiti Robertu.

Istodobno, ne može pokrenuti brakorazvodnu parnicu u Srbiji, jer je brak sklopljen u Hrvatskoj.

- Ne protivim se da Robert viđa Reu i ne želim onemogućavati njihove susrete. Ali on uopće ne mari za dijete, ne posjećuje je, ne plaća alimentaciju. On je virtualni otac koji se u javnosti prikazuje žrtvom, a u praksi se uopće ne brine o svojoj kćeri. Pravosudne institucije u Srbiji, a znamo kako ovdje pravosuđe radi, stale su na njegovu stranu. Po njima, ja sam otela svoje dijete, zato što sam pobjegla iz pakla braka kako bih svoju djevojčicu poštedjela trauma, a sebe lišila psihičkog i fizičkog zlostavljanja.

- Ne želim da Rea ode ocu jer sam sigurna da će sa mnom imati sve što je djetetu njene dobi potrebno. Ne protivim se da je Robert viđa i nikada mu neću oko toga praviti smetnje. Ako mu je stvarno stalo do dobrobiti našeg djeteta, neka se ponaša u skladu s tim - završila je svoju mučnu priču Nataša Matijević, čvrsto stiščući Reu u zagrljaju.