DRAMA UOČI ULASKA U EUROPSKU UNIJU Slavonski kulen i paški sir još su bez zaštite podrijetla!

Nevjerojatno, ali istinito: Hrvatska će u EU ući bez ikakve zaštite jednog od svojih najpoznatijih autohtonih proizvoda - slavonskog kulena!

Posljedica je to dugogodišnjeg natezanja oko načina i vrste zaštite slavonskog kulena koju je prije sedam godina pokrenula Udruga Slavonski kulen-kulin iz Bošnjaka. Lani je cijeli proces zapeo jer iz te udruge nisu željeli pristati na zaštitu zemljopisnog podrijetla (kao što se to dogodilo s baranjskim kulenom), nego su inzistirali da slavonski kulen dobije zaštitu izvornosti.

Osnovna i najvažnija razlika između zemljopisnog podrijetla i izvornosti je što kod izvornosti konačni proizvod mora proći sve faze proizvodnje u točno definiranom zemljopisnom području, a kod geografskog podrijetla to mora biti samo jedna od faza.

Podrijetlo mesa

- Nismo mogli pristati da se slavonski kulen pravi od mesa koje može biti uvezeno i iz Kine, kao što danas imamo dalmatinski pršut od butova uvezenih tko zna odakle. Pogledajte što se događa s takozvanim dalmatinskim pršutom, kakva mu je kvaliteta i koja cijena - rekao je Andrija Matić, tajnik udruge Slavonski kulen-kulin koja okuplja stotinjak malih proizvođača kulena iz cijele Slavonije. Članovima udruge osobito je zasmetala primjedba da bi inzistiranjem na domaćim sortama svinja proizvođači slavonskog kulena mogli utjecati na tržišnu utakmicu u EU.

- Naše količine kulena milijunti su dio od jedan posto godišnjeg prometa suhomesnatim proizvodima u EU, a nama se spočitava utjecaj na tržište ako uvjetujemo da sirovina mora biti slavonska!? Mi na tome inzistiramo kako bismo sačuvali ljude na seoskom, ruralnom prostoru, a spremni smo i dokazati da je kulen od slavonske svinje kvalitetniji od onog u kojem je meso drugog podrijetla - izjavio je Matić.

Najvažnije je pitanje može li se uopće u Slavoniji proizvesti dovoljno svinja koje će zadovoljiti proizvodnju kulena koja bi nakon zaštite bila i pod kontrolom točno određene količine i kvalitete. Čini se da je i to jedan od razloga zbog kojeg je Udruga Slavonski kulen-kulin zasad obustavila postupak zaštite za koji su u prošlih sedam godina dobili i nemala sredstva Ministarstva poljoprivrede.

Interesi proizvođača

- Ministarstvo poljoprivrede dugi je niz godina različitim vidovima potpore sufinanciralo i podupiralo projekt zaštite Slavonskog kulena/kulina kao jednog od najpoznatijih i najpriznatijih hrvatskih autohtonih proizvoda. Proces zaštite bio je započet i obustavljen zbog različitih interesa proizvođača u Udruzi. U međuvremenu se pojavio i problem sa sirovinom, potrebnom za registraciju i zaštitu proizvoda s oznakom izvornosti. Prije registracije na EU nivou treba proći proceduru na nacionalnom nivou. U Uniji je propisano, a RH je uskladila svoje zakonodavstvo, da nije potrebno da sirovina bude iz Hrvatske, ako se radi o oznaci zemljopisnog podrijetla, navodi se u pismenom odgovoru Ministarstva poljoprivrede.

No, ni Ministarstvo poljoprivrede nije bez grijeha, jer je, kako je ustvrdio Tomica Galović, najpoznatiji slavonski proizvođač kulena-kulina, zaštitu geografskog podrijetla propustilo napraviti na jednostavniji način. Naime, Galović je geografsko podrijetlo svoga Galović kulena-kulina napravio još 1997. pri HGK.

- Slao sam dopise i upozoravao resorne ministre da do 1. siječnja 2004. u Bruxelles pošalju listu proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom i tada bi zaštita bila automatski priznata. No, na moje apele nitko nije pravodobno reagirao - rekao je Tomica Galović.

Rigorozna kontrola

Kao jedini ozbiljni proizvođač slavonskog kulena, Galović je razvio svoju kooperaciju i u Slavonskom Brodu nedavno sagradio najmoderniji objekt za preradu mesa, proizvodnju i sušenje kulena.

Problem sličan slavonskom kulenu pojavio se i kod paškog sira koji također nije zaštićen jer se sve više proizvodi i od mlijeka iz Dalmacije, Istre, pa čak i Slavonije. Rigorozne kontrole poštovanja propisanih načina proizvodnje (kontrolira se čak i stočna hrana) mnogim su proizvođačima postale prepreka u namjeri da na svoj proizvod stave zaštitu zemljopisnog podrijetla ili izvornosti.

No, to je markica koja u zemljama EU znatno poskupljuje proizvod i jedina je preporuka kupcu da je proizvod doista iz određenog područja koje jamči kvalitetu. A proizvođačima i potporu iz EU.