Dragan Paravinja i bez Antonijina tijela može biti osuđen, problem je što obitelj Bilić tvrdi da je živa

Antonija Bilić zavedena je u evidencije MUP-a kao nestala. Za njom tragaju policajci, obitelj i prijatelji, a istovremeno počinje suđenje Draganu Paravinji za njezino ubojstvo . U kojoj mjeri sud može vjerovati da je ona mrtva i kako bez dvojbe može donijeti presudu optuženom Paravinji? Oko tih pitanja lome se koplja u kavanskim razgovorima, ali i u stručnim pravničkim krugovima.

Zatvaranje kruga indicija

Neki se pravnici u takvim diskusijama pozivaju na zatvaranje kruga indicija i diskrecijsko pravo suca da donese odluku, čak i da zanemari materijalne dokaze i logiku. No, jedno od temeljnih pravnih načela je načelo ‘in dubio pro reo’, odnosno ‘u dvojbi sudi u korist optuženog’. Za pravo je veći poraz kada jedan nedužni završi u zatvoru, nego da deset krivaca izbjegne kaznu.

Priznanje također nije dokaz, pogotovo ako je izrečeno tijekom predistražnih radnji, prije formalnog početka kaznenog postupka. Sudska praksa poznaje slučajeve priznanja danih kako bi se prikrilo drugo djelo, preuzelo krivnju umjesto pravog počinitelja ili, još češće, ispoštovao zakon šutnje zbog straha za obitelj.

Kada se hladne glave promotri slučaj Antonije Bilić, pravo je u svakom pogledu na strani Dragana Paravinje.

Pet godina bez vijesti

Optužnica protiv njega temelji se na nizu dokaza koji, prema nekim tumačenjima, mogu zatvoriti krug indicija i dovesti do presude, dok drugi pravnici smatraju da bi poštivanje zakona i načela moralo dovesti do oslobađajuće presude. To pak ne znači da istraga nestanka Antonije Bilić mora prestati. Naprotiv.

Prema Zakonu o proglašenju osoba umrlima i dokazivanju smrti, osobu se smatra umrlom tek ako pet godina nije bilo nikakvih vijesti o njezinu životu. Proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti svaka osoba koja za to ima pravni interes te državni odvjetnik. S druge strane, Zakon o policiji kaže da traganje za nestalom osobom vremenski nije određeno. Mjere traganja za nestalom osobom mogu se obustaviti samo kada je nestala osoba nađena živa ili mrtva, odnosno kad je nedvojbeno utvrđeno gdje se nalazi.

Tijelo nije jedini dokaz

Obitelj Antonije Bilić inzistira na tvrdnji da je ona živa i mala je vjerojatnost da će se složiti s eventualnim zahtjevom državnog odvjetnika da je se proglasi umrlom.

Univerzalno načelo kriminalistike i forenzičkih znanosti je da bez leša nema ubojstva i u vezi s tim policijski istražitelji nemaju dvojbi. Da je drugačije, ne bi se na potragu za Antonijom Bilić utrošilo nekoliko milijuna kuna iz državnog proračuna. A s druge strane, odvjetnici smatraju da tijelo nije jedini dokaz koji potvrđuje ubojstvo. Ugledni ‘krivičar’ Ivan Kern branio je ubojice, a godinama je bio tužitelj.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista