Prijedlog uvođenja doživotnog zatvora u hrvatski kazneni sustav formalno zadovoljava minimalne zahtjeve Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), ali suštinski zanemaruje temeljne penološke i ljudskopravne standarde, smatra prof. Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
- Naime, Sud u Strasbourgu je presudom Vinter i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva uspostavio doktrinu "prava na nadu". ESLJP je tada jasno poručio da niti jedan zatvorenik, neovisno o brutalnosti počinjenog zločina, ne smije biti sveden na puki objekt državne odmazde. Kazna doživotnog zatvora mora sadržavati zakonski propisan mehanizam preispitivanja i realne izglede za otpust. U protivnom prerasta u nečovječno postupanje koje krši članak 3. Europske konvencije. Da bi takva sankcija bila konvencijski dopuštena, država mora najkasnije nakon 25 godina procijeniti rehabilitaciju osuđenika. Vodeći se isključivo ovim okvirom, predložene izmjene Kaznenog zakona predvidjele su uvjetni otpust s izdržavanja doživotne kazne točno nakon tih maksimalnih 25 godina koje je postavio Sud u Strasbourgu - kaže naš pravni stručnjak.
Međutim, dodaje, postavljanje donje granice za uvjetni otpust na četvrt stoljeća ima razoran učinak na ljudsku psihu. Znanstvena istraživanja potvrđuju da boravak u strogo kontroliranim uvjetima dulji od 15 do 20 godina dovodi do ireverzibilnog oštećenja ličnosti. Osuđenik potpuno gubi autonomiju, a njegove kognitivne, emocionalne, socijalne i radne vještine nepovratno atrofiraju, upozorava profesor na Katedri za kazneno pravo.
O tome što se događa kad takav osuđenik izađe na slobodu te koji su rizici po obitelj, ali i cijelo društvo, prof. Maršavelski kaže:
- Kada takva osoba izađe na slobodu, lišena je obiteljske podrške i radne sposobnosti te društvu pristupa kao potpuni socijalni invalid. Zbog toga će nakon 25 godina rijetko tko biti pušten na slobodu jer će se procijeniti da se više ne može integrirati u društvo, ne zbog opasnosti od činjenja teških kaznenih djela, nego zbog posljedica dugotrajnog boravka u zatvoru. Takvi zatvorenici bit će pušteni na slobodu zbog bolesti ili starosti, ali time neće biti zadovoljeno njihovo ljudsko pravo na nadu. Osobno mislim da je pitanje vremena kada će ESLJP spustiti tu granicu na 20 godina jer se zatvorenik koji je više od 20 godina u zatvoru praktično više ne može integrirati u društvo.
Zbog toga razvijeni europski sustavi imaju znatno niže pragove za prvo preispitivanje. Njemački Savezni ustavni sud još je 1977. godine utvrdio da doživotni zatvor može opstati isključivo ako ne zadire u ljudsko dostojanstvo. To državu obvezuje da aktivno priprema zatvorenika za povratak na slobodu, zbog čega njemački, austrijski i švicarski zakoni obvezno sudsko preispitivanje propisuju već nakon 15 godina. Usporedbom s njihovim rješenjima hrvatski prag od 25 godina primarno služi društvenoj odmazdi, zanemarujući ideju resocijalizacije.
Kada je riječ o mlađim punoljetnicima, osobama od 18 do 21 godine, osuđenima na doživotni zatvor, prag za uvjetni otpust trebao bi biti manji, a on je isti kao i za sve ostale. Zakonodavac im tako oduzima drugu šansu koju bi im jedno civilizirano društvo koje vodi računa o mladima moralo pružiti. Primjerice, 19-godišnjak osuđen na doživotni zatvor neće ni teoretski moći razmatrati povratak na slobodu sve do svoje 44. godine. Kriminološki gledano, stopa povrata (recidivizma) kod delinkvenata u kasnim tridesetima i četrdesetima biološki naglo opada, no socijalna, psihološka i profesionalna šteta nanesena njihovu razvoju zbog boravka od četvrt stoljeća u kaznionici je nepopravljiva.
Ustav Republike Hrvatske u članku 35. također jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog života i dostojanstva svakog čovjeka, koje je zanemareno visokim pragom za uvjetni otpust. Zbog toga smatram da je bolje sada tu granicu spustiti na 20 godina, a za mlađe punoljetnike na 15 godina, kako se ne bismo doveli u situaciju da u budućnosti ESLJP i Ustavni sud moraju intervenirati - zaključuje naš sugovornik.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....