SADRŽAJ OMOGUĆAVA VINDIJA

DOSSIER: KAKO ZNATI DA JEDEMO GMO FREE HRANU 'Ako se životinja hranila GMO-om, to treba pisati i na deklaraciji proizvoda'

 Profimedia, Sciencephoto RM

Na osobnoj razini izbor hrane bez GMO-a je stvar pismenosti, stila, identiteta i estetike. Na nacionalnoj razini, pak, GMO free politika je izraz suverenosti i poljoprivredne neovisnosti. Toksikologija GM hrane i usjeva nije i ne smije biti jedini argument u javnoj raspravi.

To je nedavno uvažila Europska komisija koja je prihvatila izmjene briselskog zakona o GMO-u, odnosno Direktive 2015/412. Prema novom tekstu Direktive države članice Europske unije imaju pravo zabraniti sjetvu GMO na svojem teritoriju na temelju novih imperativnih razloga, koji uključuju javni poredak, ciljeve okolišne i poljoprivredne politike, društveno-ekonomske utjecaje te urbanističko i prostorno planiranje. Dakle, ni riječi o sigurnosti ili štetnosti GM usjeva.

Pravila označavanja

To zapravo znači, ako službeni Bruxelles da zeleno svjetlo za GM kukuruz, službeni Zagreb još ima na raspolaganju instrument, takozvani “opt-out” prigovor, kojim može zaštititi hrvatska polja od bilo kakve sjetve tog kukuruza.

Trenutačno, na hrvatskome su tržištu GM hrana i GM usjevi - zabranjeni. Nijedan GM prehrambeni proizvod nije nikada odobren za uvoz i prodaju. Niti je itko ikad tražio takvu dozvolu. Bilo proizvođač, bilo uvoznik. Jedino što je moguće locirati na policama naših trgovina jesu proizvodi s minimalnim tragovima GMO-a.

Dopušteni udio neželjenih, modificiranih gena u takvoj hrani iznosi 0,9 posto, a određen je pravilnicima koji vrijede na području cijele EU. Ta je brojka kompromis između dobavljača, regulatornih institucija i prehrambene industrije. U smislu toksikologije i znanosti, to je brojka koja se ne temelji na znanstvenim dokazima. Zapravo, 0,9 posto stranih gena u prehrambenom artiklu tehnološki je neizbježno onečišćenje proizvoda.

Ukratko, mnogi proizvodi na našem tržištu na bazi soje, riže ili kukuruza sadrže zakonski blagoslovljenu količinu GMO-a. Povremene kontrole sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva pokazuju da se u 10 do 20 posto prehrambenih proizvoda nalazi GMO. Budući da je udio stranih gena u granicama dopuštenog, takav proizvod nije potrebno obilježiti deklaracijom ili napomenom da sadrži GMO. Prema tome, potrošači su zakinuti za tu informaciju i preostaje im jedino nada da stručnjaci u nadležnim institucijama znaju što rade.

Drugo je pitanje - što ako proizvod sadrži više od dopuštenih 0,9 posto GMO-a? Je li nužno obilježiti takav proizvod? Odgovor je - ne. Jer takvih proizvoda ne smije biti na tržištu. To je ilegalna roba koja se mora povući s polica. Isto vrijedi za GM usjeve na hrvatskim poljima. Zakonom o GMO-u nije dopuštena sjetva GM sjemena. Svaka eventualna pojava GM kukuruza ili GM soje na teritoriju Republike Hrvatske je incident, provokacija ili jednostavno kriminal. No, koliko je poznato, ne postoji nikakav sustavan pokušaj da se hrvatsko tlo kontaminira GM sjemenom. To su samo povremeni izgredi na poljima koji su s one strane zakona i podložni su mjerama represivnih aparata.

Druga važna informacija koja nedostaje potrošačima jest sljedivost robe, posebice prehrambenih proizvoda životinjskog porijekla. Niti zakon nalaže, niti proizvođači objavljuju način prehrane životinja. S obzirom da Europska unija, uključujući Hrvatsku, svake godine uvozi više od 35 milijuna tona genetski modificirane soje, koja se uvozi isključivo kao stočna hrana, to je pitanje jako važno. To znači da se mnoge životinje, prije klanja, tove GM sojom. Rijetki su proizvođači koji na svojim deklaracijama mogu jamčiti kupcima da meso u hladnjačama nije natopljeno tragovima modificiranih gena, da je “GMO free”.

Herbicid glifosat

Koje su posljedice prehrane mesom onih životinja koje se hrane GM sojom? Znanost nema jasan odgovor na to pitanje. Toksikologija prehrane životinja GM sojom prilično je nepoznato područje. Postoje studije koje pokazuju štetne posljedice takve prehrane za zdravlje životinja. Kao primjer, nedavno je dansko-njemačka studija pokazala da prehrana svinja GM sojom izaziva pet puta veću učestalost malformacije ploda. Ti rezultati nisu konačna istina, ali su upozorenja koja se ne smiju ignorirati.

Čini se da je toksikološki profil GM hrane usko povezan sa štetnim svojstvima herbicida glifosata. To je kemijski satelit GM usjeva i GM hrane. Gdje se sije GM sjeme, tamo se masovno prska glifosatom. Stoga su GM usjevi transportno sredstvo za glifosat od polja do stola. To je, još 2011. godine, izmjerilo američko ministarstvo poljoprivrede - više od 90 posto GM soje kontaminirano je glifosatom i njegovim razgradnim produktima.

Inicijativa u EU

Godinu dana kasnije britanska agencija za hranu (FSA) potvrđuje - svaki četvrti kruh sadrži 0,2 mikrograma glifosata, a prošle je godine bavarski institut za okoliš izmjerio da svako njemačko pivo sadrži jedan do trideset mikrograma glifosata. To je 300 puta više od dopuštene koncentracije glifosata u pitkoj vodi. Drugim riječima, takvo pivo nije pitko!

Prema tome, životinje koje se hrane GM sojom, hrane se i glifosatom. To vrijedi i za čovjeka koji konzumira meso tih životinja. I to je izmjereno - prije četiri godine medicinski institut iz Bremena proveo je mjerenje glifosata u urinu Europljana. Više od 50 posto ljudi ima “pristojne” doze glifosata u urinu, a najveća koncentracija razgradnog produkta glifosata (takozvana AMPA) izmjerena je u uzorku iz Hrvatske! Gotovo tri mikrograma po litri urina. Za utjehu, mjerenje glifosata u urinu Amerikanaca otkrilo je da slijepe probe - nema! Nije “detektiran” nijedan američki ispitanik bez glifosata u urinu.

Pretprošle je godine u službenom izvješću Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije glifosat svrstan u “zloglasnu” skupinu 2A, što znači da je vjerojatno kancerogen za ljude. To je još jedno upozorenje. Stoga je nedavno u Europskom parlamentu pokrenuta inicijativa za potpunu zabranu glifosata u Europskoj uniji, no njegova će tržišna sudbina zasigurno biti kompromis između agrokemijskih kompanija i politike.

U međuvremenu bi potrošači trebali izbjegavati prehrambene proizvode koji sadrže glifosat. No, to je tehnički neizvedivo ako im nadležne institucije stalnim monitoringom i kontrolama ne omoguće pristup informacijama.

Tu se isprepliću dva važna europska načela, pravo na informaciju, “right to know” (imam pravo znati), te derivacija načela opreznosti - “no data, no market” (bez podataka nema tržišta). Europska kultura odnosa prema riziku “better safe than sorry” (bolje spriječiti, nego liječiti) razlikuje se od američke potjere za progresom s pokličem “no risk, no profit” (bez rizika, nema profita).

Scenarij za budućnost

No, hoće li europski političari zagovarati europske vrijednosti, ovisi o njihovom intelektualnom i moralnom profilu, ali i o pritisku javnosti. Ako se zabrani glifosat, upitan postaje i uvoz genetski modificirane soje, jer ona je zapravo impregnirana glifosatom. Takav bi scenarij bio ekološki i ekonomski povoljan za Hrvatsku, jer GM soja i glifosat su uvozna roba sumnjive vrijednosti i sasvim izglednih rizika.

Nisu poznate prednosti GM hrane pa je njezina pojava na tržištu pomalo upitan događaj. Obećanja o višim prinosima, smanjenoj uporabi agrokemikalija i boljim nutritivnim vrijednostima proizvoda su neostvarena, a genska kontaminacija susjednih polja nije spriječena. S druge strane, bez obzira na (ne)uspjeh GM projekta, potrošači moraju imati pravo na izbor, jasne deklaracije i na potpunu informaciju.

Pravila u Hrvatskoj: Ne smije se saditi, ali smije se uvoziti GM hrana za životinje
  • otkako je Hrvatska ušla u EU, na snagu je stupio niz pravila usklađenih s europskim direktivama, a među njima je i reguliranje uvođenja GM proizvoda – od 1. srpnja 2013. postoji mogućnost stavljanja genetski modificirane hrane na hrvatsko tržište, uz poštivanje dodatnih nacionalnih odredaba provedbenih propisa
  • u Hrvatskoj se prisutnost GMO-a prati od 2003. godine, do sada nije prijavljen niti jedan negativan utjecaj na zdravlje
  • svi proizvodi koji sadrže 0,9% i više GMO-a moraju imati GMO deklaraciju, dok se količina manja od 0.9% smatra slučajnom i tehnološkom kontaminacijom pa stoga ne mora biti obilježena. To je trenutno jedina regulativa po pitanju obilježavanja GMO-a u Hrvatskoj
  • 2015. godina – od 145 uzoraka hrane u RH s naglaskom na proizvode na bazi soje, mesne proizvode poput kobasica, rižu, papaju, kukuruzne i pšenične proizvode te dodatke prehrani, četiri su bila GMO pozitivna, i to unutar dopuštene granice od 0,9%
  • 2016. godina – iz Ministarstva zdravlja navode da je sva GM hrana koja je odobrena za stavljanje na tržište EU prošla procjenu zdravstvene ispravnosti od strane Europske agencije za hranu u smislu utjecaja na zdravlje ljudi, životinja i učinaka na okoliš; GM organizmi koji su odobreni na tržištu EU prošli su dodatne procjene učinaka na ljudsko zdravlje
  • veljača 2017. – europska građanska inicijativa predvođena Greenpeaceom pokrenula peticiju protiv uvođenja herbicida glifosata/GMO proizvodnje. EU zastupnik iz Hrvatske, Davor Škrlec, podržava inicijativu

GMO u Europskoj uniji

58 autorizacija za genetski modificirane organizme koji se koriste u hrani, hrani za životinje ili kao usjev izdano je 2015. godine u Europskoj uniji.

  • odobrenja se odnose na genetski modificirani kukuruz, pamuk, soju, uljanu repicu, šećernu repicu i mikroorganizme. Odobrenja su vremenski ograničena na 10 godina, nakon čega moraju proći novu autorizaciju

35 milijuna tona genetski modificirane soje uvozi se svake godine u EU, uključujući i Hrvatsku, isključivo kao stočna hrana

  • u Sjedinjenim Američkim Državama odobren je uzgoj 25 genetski modificiranih biljaka

90% soje, 85% kukuruza i 88% pamuka u Americi je GMO

------------------------------------------

Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Vindije, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 10:03