Domovinski pokret je izdao priopćenje za medije u kojem poručuje da će u proceduru Hrvatskog sabora biti upućen zajednički prijedlog rezolucije DP-a i HDZ-a o Hrvatima u BiH.
Propćenje donosimo u cijelosti:
"Domovinski pokret ključni je partner u vladi te kao takav nastupa konstruktivno i u dobroj vjeri prema partnerima s ciljem ispunjavanja programskih ciljeva u svrhu podizanja kvalitete života svih građana Hrvatske i ostvarenja nacionalnih interesa u svim područjima. S tim u skladu, smatramo krajnje neprimjerenim svako curenje informacija sa zatvorenih sastanaka jer takvo nepošteno ponašanje stvara atmosferu nepovjerenja među partnerima i posljedično otežava funkcioniranje vladajuće većine.
Višetjedni proces usuglašavanja Domovinskog pokreta i Hrvatske demokratske zajednice o Rezoluciji Hrvatskog sabora o osnaživanju političkoga položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini protekao je u konstruktivnoj atmosferi iako je iz pojedinih napisa koji su se pojavili u internetskom prostoru jasno da su ga pojedinci ili određene interesne skupine željeli kontaminirati ili u potpunosti zaustaviti.
Nisu u tome uspjeli i ovim putem možemo objaviti da će u službenu proceduru Hrvatskog sabora biti upućen zajednički prijedlog rezolucije Domovinskog pokreta i Hrvatske demokratske zajednice.
U procesu usuglašavanja stajališta predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić odigrao je časnu ulogu, za razliku od onih koji ga pokušavaju difamirati vadeći pojedine izjave iz konteksta višetjednih pregovora.
Svi sudionici pregovora u svakom su trenutku zastupali stajalište da Republika Hrvatska mora snažno stati iza jačanja političkog položaja Hrvata u BiH, nastavno na važne aktivnosti koje su već odrađene prethodnih godina.
Rezultat je toga Rezolucija koju ćemo zajedno predložiti Hrvatskom saboru na usvajanje, a koja predstavlja još jedan važan iskorak u borbi za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini", stoji u priopćenju Domovinskog pokreta.
Zvonimir Frka-Petešić: Što sam doista rekao na zatvorenom sastanku o BiH
Tijekom današnjeg dana, a uoči objave priopćenja Domovinskog pokreta, na Facebooku je predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka Petešić iznio svoje stavove o zatvorenom radnom sastanku o Bosni i Hercegovini, negirajuči pritom neke tvrdnje
‘Posljednjih dana u javnosti objavljena su dva teksta stanovitog Marka Ljubića u kojima mi se pripisuju izjave i politički stavovi koji ne odgovaraju onome što sam govorio na zatvorenom radnom sastanku održanom 17. lipnja u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, sazvanom nakon što je Domovinski pokret predstavio prijedlog saborske rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Na sastanku su, uz ministra vanjskih i europskih poslova, sudjelovali i dužnosnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova, najviši dužnosnici Domovinskog pokreta te ja, u svojstvu predstojnika Ureda predsjednika Vlade. Cilj sastanka bio je razmotriti političke učinke pojedinih prijedloga sadržanih u nacrtu rezolucije i procijeniti na koji način najbolje zaštititi političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Budući da iz objavljenih tekstova proizlazi da je njihov autor raspolagao informacijama iz tog zatvorenog sastanka, smatram važnim naglasiti da nije bila riječ o javnom skupu niti konferenciji za medije, nego o internom radnom sastanku sazvanom radi razmjene mišljenja o prijedlogu rezolucije Domovinskog pokreta.
Svrha takvih zatvorenih radnih sastanaka jest omogućiti otvorenu i argumentiranu razmjenu mišljenja, bez bojazni da će pojedine izjave ili radne hipoteze biti izvučene iz konteksta i javno interpretirane.
U objavljenim tekstovima od predsjednika Vlade traži se da se očituje o riječima koje mi se pripisuju. Budući da se pritom iznose brojni netočni navodi o onome što sam govorio na zatvorenom sastanku, smatram svojom obvezom javnosti pojasniti nekoliko činjenica.
Politiku Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom, vodi i utvrđuje Vlada na čelu s predsjednikom Vlade. Ona se očituje kroz odluke koje Vlada donosi i politike koje provodi, a ne kroz naknadna tumačenja ili prepričavanja pojedinih razgovora. Stoga pokušaj da se interpretacija jednog zatvorenog sastanka predstavi kao navodna državna politika nema uporišta u načinu na koji funkcioniraju institucije Republike Hrvatske.
Prije svega, valja podsjetiti zbog čega je sastanak uopće održan. Nitko na njemu nije dovodio u pitanje potrebu zaštite političke ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Oko toga nije bilo nikakvog prijepora. Rasprava se vodila isključivo o metodama kojima se taj cilj može najučinkovitije ostvariti.
Polazeći od zajedničkog cilja zaštite političke ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, iznio sam procjenu da pojedini prijedlozi sadržani u nacrtu rezolucije, koliko god bili dobronamjerni, u postojećim političkim okolnostima mogu proizvesti učinak suprotan od željenoga.
Drugim riječima, umjesto da povećaju izglede da Hrvati na sljedećim izborima sami izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, mogli bi dodatno mobilizirati bošnjačko biračko tijelo i tako ponovno dovesti do ishoda u kojem bi Bošnjaci ponovno izabrali hrvatskog člana Predsjedništva. To nije odustajanje od zaštite hrvatskih interesa, nego procjena kako ih u danim okolnostima najučinkovitije zaštititi. U međunarodnim odnosima nije dovoljno znati što želimo postići; jednako je važno procijeniti kojim se metodama taj cilj u danim okolnostima može ostvariti. Upravo je to bio predmet mog izlaganja.
Nažalost, dio onoga što sam govorio kasnije je u javnosti prikazan na način koji nema mnogo veze s mojim stvarnim riječima. Pojedine su izjave skraćene, istrgnute iz konteksta ili im je pripisano značenje koje nikada nisu imale. U nekim su slučajevima u tekstovima objavljeni navodni citati koje se ne može pronaći ni u jednoj mojoj javnoj izjavi niti predstavljaju stavove koje zastupam.
Ne osporavam ničije pravo da se ne slaže sa mnom ili s mojim procjenama. Osporavam pravo da mi se pripisuju riječi koje nikada nisam izgovorio ili stavovi koje nikada nisam zastupao. Razlika između ozbiljne političke polemike i pamfleta jest u tome što se u polemici osporava ono što je sugovornik doista rekao, a ne ono što mu se naknadno pripiše. Kada se javna rasprava vodi pripisivanjem riječi koje nisu izgovorene, ona ne šteti samo osobi kojoj se takve riječi pripisuju. Tada se ozbiljna politička rasprava zamjenjuje raspravom o konstrukcijama.
U tekstovima mi se pripisuje tvrdnja da su "Bošnjaci naš strateški izbor" i da ih "ne smijemo ničim iritirati". To nije ono što sam govorio.
Moja se procjena odnosila na vrlo konkretnu političku situaciju i predstojeće opće izbore u Bosni i Hercegovini. Upozorio sam da bi pojedini dijelovi predložene rezolucije, upravo zbog svoje retorike i pojedinih prijedloga, u ovom trenutku mogli izazvati dodatnu mobilizaciju bošnjačkog biračkog tijela i tako paradoksalno ugroziti jednu od najboljih prilika u gotovo dva desetljeća da Hrvati demokratskim putem ponovno sami izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Posebno sam upozorio da se ovi izbori održavaju u okolnostima u kojima se Željko Komšić, zbog ustavnog ograničenja broja uzastopnih mandata, više ne može kandidirati, pa upravo zato postoje realni izgledi da hrvatski birači ovaj put sami odluče tko će biti njihov predstavnik. To je bio smisao moje argumentacije, a ne tvrdnje koje mi se danas pokušavaju pripisati.
Govorio sam pritom i o širem geopolitičkom kontekstu, jer se politička ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini ne može promatrati izolirano od ukupnih odnosa između triju konstitutivnih naroda, regionalnih okolnosti i međunarodnih čimbenika. Za Hrvatsku i Hrvate dugoročno je od iznimne važnosti da odnosi između Hrvata i Bošnjaka budu što bolji.
Upravo je hrvatsko-bošnjačko savezništvo omogućilo Washingtonski sporazum, vojni preokret 1995. godine i Daytonski mirovni sporazum. Ono je tada bilo presudno za opstanak Bosne i Hercegovine, a i danas predstavlja jedan od ključnih preduvjeta njezine stabilnosti i pune političke ravnopravnosti Hrvata.
Jednako tako govorio sam da je, nakon svega što je Hrvatska učinila za obranu Bosne i Hercegovine, za njezin opstanak i za njezin europski put, u hrvatskom strateškom interesu razvijati partnerske odnose s Bošnjacima i jačati međusobno povjerenje. Hrvati u Bosni i Hercegovini gotovo u cijelosti žive u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje su Bošnjaci više od tri puta brojniji. Upravo zato hrvatski je interes graditi takve političke odnose u kojima će i bošnjačka politika imati jasan interes poštovati načelo da svaki konstitutivni narod sam bira svoje legitimne političke predstavnike.
U takvim okolnostima poštovanje toga načela prestaje biti pitanje jednostranih ustupaka i postaje pretpostavka trajnog političkog partnerstva. To nije pitanje emocija niti popuštanja bilo kome, nego procjene političkih interesa i elementarne geopolitičke racionalnosti. U međunarodnim odnosima partnerstvo nije suprotnost zaštiti nacionalnih interesa. Ono je vrlo često upravo sredstvo njihova ostvarivanja.
Govorio sam i o međunarodnim okolnostima. Istaknuo sam da u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu, rata na Bliskom istoku i blokade Hormuškog tjesnaca, strateškog suparništva Sjedinjenih Američkih Država i Kine te niza drugih globalnih sigurnosnih izazova nije realno očekivati da će Sjedinjene Američke Države Bosni i Hercegovini posvećivati jednaku političku pozornost kakvu su joj posvećivale tijekom devedesetih godina.
Iz toga je potom izveden zaključak koji ne proizlazi iz onoga što sam govorio. Smisao mog izlaganja bio je da Hrvatska mora realno procjenjivati međunarodne okolnosti i koristiti sve političke instrumente koji joj stoje na raspolaganju, ponajprije unutar Europske unije, NATO-a i kroz bilateralne odnose sa svojim partnerima.
Kada sam govorio o međunarodnom položaju Hrvatske, kao primjer sam naveo događaje iz europskih pregovora o izboru predsjednika Europske komisije 2019. godine, koji dobro ilustriraju da Hrvatska danas uživa veći politički utjecaj nego prije desetak ili petnaestak godina te da i manje države mogu utjecati na konačne odluke kada djeluju promišljeno i u partnerstvu s drugima. Iz toga je potom izvedena apsurdna tvrdnja da sam rekao kako "Nijemci pitaju Hrvatsku za mišljenje", što nikada nisam izjavio niti to mislim.
Jednako je iskrivljen i dio mog izlaganja koji se odnosio na navodne izjave britanskog veleposlanika u Sarajevu. Rekao sam da osobno nisam upoznat s takvom izjavom te da državna politika ne može reagirati na svaku medijsku tvrdnju ili svaki pojedinačni diplomatski istup, nego mora razlikovati ono što doista predstavlja službenu politiku neke države od pojedinačnih izjava ili medijskih interpretacija.
U tom sam kontekstu govorio i o promijenjenim međunarodnim okolnostima nakon Brexita te o činjenici da je Ujedinjena Kraljevina danas zaokupljena nizom vlastitih unutarnjih i međunarodnih izazova. Iz toga je potom konstruiran navodni citat koji nema veze s onim što sam doista rekao.
Posebno odbacujem tvrdnje koje mi se pripisuju o tome da su Hrvati u Bosni i Hercegovini navodno "kolateral", da Hrvatska može "primiti milijun ljudi" ili druge slične konstrukcije. Takve besmislice ne samo da nisam izgovorio nego su potpuno suprotne svemu što godinama javno zastupam.
Svatko tko želi provjeriti moje stvarne stavove može ih provjeriti u mojim javno objavljenim tekstovima i predavanjima, a ne u tuđim interpretacijama mojih riječi. Dovoljno je pročitati moj tekst "Hrvatska – od rata do slobode" (https://shorturl.at/6je1g) te druge javne nastupe u kojima dosljedno zastupam zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, dosljednu provedbu Daytonskog sporazuma i europsku budućnost Bosne i Hercegovine. Ti su stavovi javni, dosljedni i nepromijenjeni.
U tekstovima koji su objavljeni također se sugerira da postoji tonska snimka zatvorenog sastanka. Ne znam postoji li takva snimka niti na koji je eventualno način nastala. Ako je tomu doista tako, podsjećam da Kazneni zakon Republike Hrvatske u određenim okolnostima neovlašteno zvučno snimanje, prisluškivanje i javno iznošenje nejavno izgovorenih riječi propisuje kao kazneno djelo, a za službene osobe koje takvo djelo počine u obavljanju službe predviđa i strože kazne.
Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da se u objavljenim tekstovima moje izlaganje ne prenosi vjerno, nego se pojedinim riječima i tezama daje značenje koje nisu imale. Nijedna izdvojena rečenica, metafora ili usputna opaska iz višesatnog zatvorenog razgovora ne može zamijeniti cjelinu iznesene argumentacije niti promijeniti stavove koje godinama javno zastupam. Upravo zato odbacujem pokušaje da se iz pojedinih navodnih citata izvode zaključci koji nemaju veze s mojim stvarnim stajalištima.
Ne osjećam potrebu polemizirati s takvim pamfletima ni odgovarati na svaku konstrukciju koja se u njima pojavljuje. Smatram, međutim, svojom obvezom ispraviti netočne navode kada se oni pokušavaju prikazati kao moje riječi ili kao službena politika Vlade.
Kada se javna rasprava temelji na riječima koje nisu izgovorene, njezina posljedica nisu samo pogrešni politički zaključci. Ona nerijetko potiče ozračje u kojem uvrede, osobne diskvalifikacije i govor mržnje zamjenjuju argumente. Upravo zato smatrao sam svojom obvezom javnosti pojasniti što sam doista rekao.
Na kraju želim ponoviti ono što je na sastanku bilo zajedničko svim sudionicima. Svi želimo isto: da Hrvati u Bosni i Hercegovini budu politički ravnopravni i da sami biraju svoje legitimne predstavnike. Razlikovati se možemo u procjeni kako taj cilj najbolje ostvariti. Takve su razlike u demokratskom društvu legitimne i korisne.
Ono što nije legitimno jest pripisivati sugovornicima riječi koje nisu izgovorili ili njihovim izlaganjima davati značenje suprotno od onoga koje su uistinu imala.
Upravo zato smatram svojom obvezom voditi javnu raspravu argumentima, a ne etiketama, te raspravljati o onome što je doista izrečeno, a ne o konstrukcijama koje se tomu naknadno pripisuju.‘, napisao je Frka-Petešić u svojoj objavi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....