Dirigent trenutka i raspoloženja koji je orkestar pretvarao u instrument

Vjekoslav Šutej rođen je 1951. godine, a na opernu pozornicu zakoračio je već kao dijete uz svoje roditelje operne pjevače, tenora Josipa Šuteja i sopranisticu Alemku Štefanini Šutej. U svijet glazbe tako je ušao na operna vrata, operna pozornica bila je poprište njegovih najvećih uspjeha, a operni pjevači, među kojima i neke od najvećih svjetskih zvijezda, bili su i ostali njegovi najbolji prijatelji i najveći obožavatelji.

Šutej je bio dirigent trenutka i raspoloženja, a najbolje je plivao upravo na valovima zanosnih melodija opernih arija. Tu je najviše do izražaja dolazio njegov temperament i sposobnost da čitav orkestar pretvori u instrument kojem je jedini zadatak omogućiti pjevaču što ljepše razviti glas, što lakše doseći visine, što dulje u njima ostati i tako što više očarati publiku.

Zbog toga su ga voljeli i impresariji, među kojima je za Šuteja ključnu ulogu odigrao Talijan Mario Dradi, majstor za velike operne gala spektakle u kakvima je Šutej bio dobrodošao suradnik. Među priredbama te vrste koje je dirigirao bili su, primjerice, koncert na Crvenom trgu u Moskvi, nastup s Placidom Domingom u Veronskoj areni pod naslovom “Corona di pietra”, te gala koncerti s Montserrat Caballe, Carrerasom, Dianom Ross, Ramonom Vargasom i još ponekom zvijezdom u Beču, Berlinu, Rimu, Orangeu, Monte Carlu, Mexico Cityju ili Tokiju.

Šutej je oduvijek njegovao sliku o sebi kao o zagrebačkom fakinu, dečku s asfalta koji nikada nije usvojio izvještačene manire elitističkoga umjetničkog svijeta. Nije krio da mu dirigentski honorari omogućavaju ostvarenje snova o brzim automobilima i motorima, kao i prema plovidbi morem. Nakon predstava u Beču, redovito je ravno iz garderobe, ne presvlačeći se, silazio ravno u garažu, sjedao u automobil i jurio kući u Zagreb, hvaleći se usput i brzinskim rekordima te prepričavajući anegdote o bliskim susretima s prometnom policijom.

U skladu s takvom osobnošću bila je i najkarakterističnija Šutejeva dirigentska gesta: obješenjačko namigivanje glazbenicima i solistima, što sigurno nije naučio od profesora Igora Gjadrova u čijoj je klasi diplomirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Prvi stalni angažman, kao prvi dirigent, a potom i ravnatelj Opere, imao je u Splitu od 1979. do 1989. godine. Za to vrijeme već je dobivao i prve međunarodne angažmane. Od 1990. do 1993. bio je glazbeni ravnatelj venecijanskog Teatra Fenice.

U isto vrijeme postao je i šef dirigent Kraljevskog simfonijskog orkestra Seville, čijim se osnivanjem naročito volio hvaliti. Ipak, vrhunce karijere ostvario je u prvom redu kao operni dirigent.

Od 1992. do 1998. bio je na mjestu glazbenog ravnatelja i prvog dirigenta Grand Opere u Houstonu, kamo su ga i kasnije redovito pozivali. Šuteja je tako u Houstonu i u rujnu ove godine čekalo mjesto za dirigentskim pultom u izvedbama Traviate, kao i angažmani u nekoliko sljedećih godina. Gostovao je i u nizu drugih većih američkih i europskih opernih kuća kao što su one u San Franciscu, Seattleu, Berlinu, Münchenu i Napulju, te na brojnim festivalima, uključujući i niz nastupa u veronskoj Areni, a također i u novoj Tokijskoj operi.

Dugi niz godina bio je redoviti gost Bečke državne opere u kojoj je imao ukupno 136 dirigentskih nastupa. Među većim bečkim uspjesima bila mu je predstava Mayerbeerove opere “Židovka” s Neilom Schiffovom u glavnoj ulozi, čija snimka (CD i DVD) zauzima jedno od najvažnijih mjesta u Šutejevoj diskografiji. Ipak, najveći diskografski uspjeh, mjeren milijunima prodanih CD-a, Šutej je ostvario na području nešto lakših nota i podijelio ga s Carrerasom, Domingom i nizom drugih popularnih pjevačkih zvijezda koje su pod njegovim ravnanjem nastupale na prva četiri šlagerska koncerta pod nazivom „Božić u Beču“.

Zahvaljujući prijateljevanju s opernim zvijezdama, kumovao je i gala koncertu Placida Dominga u Splitu, a njegov najveći doprinos programima Dubrovačkih ljetnih igara, dok je tamo bio ravnatelj glazbenog programa, bili su upravo koncertni nastupi opernih zvijezda poput Ramona Vargasa, Inve Mule, Denyce Graves, Cristine Gallardo Domas te legendarnog baritona Lea Nuccija.

Zadnji Šutejev angažman bila su, tijekom posljednjih šest godina, dva mandata na mjestu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, a bio je i profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.