'Devetoricu sam sinova poslala u rat, poplava mi je uništila sve, a sad sam i bolesna'

Preživjela je Ruža Lucić (78) u svom životu mnogo teških trenutaka. Gunjanska Majka hrabrost, kako smo je u medijima nazvali zbog činjenice da je u obranu domovine 1991. godine dala svih svojih devet sinova, ovih dana u vukovarskoj bolnici proživljava novu životnu bitku. Malo je reći kako tu ženu život nije mazio. Još 1988. godine, nakon prerane suprugove smrti, ostala je udovica sa svojih devet sinova i jednom kćeri. Uz pomoć kćeri i starijih sinova, podizala je mlađu djecu, obrađivala zemlju, uzgajala stoku... Tri godine poslije stigao je Domovinski rat, a Ruža je sinovima rekla: “Domovinu treba braniti”. Najstarijem Petru bilo je 29, a najmlađem Josipu samo 16 godina. Svi su stali na branik domovine, a majka ih je čekala u Gunji. Nikada nije napustila svoje selo.

- Znaš kako je to teško? Ne bih ti mogla ni ispričati koliko je to teško, kad ti svi odu iz kuće, a ti ne znaš hoće li se vratiti - pričala je Ruža u prosincu 2012. novinarima na Pantovčaku nakon što joj je predsjednik Republike Ivo Josipović uručio orden Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske zbog zasluga za promicanje moralnih i društvenih vrednota. Srećom, svi su joj se sinovi vratili živi. Kao gardisti, specijalci, policajci... obišli su ratišta od Slavonije do Dalmacije, sudjelovali u Bljesku i Oluji. Petar, Mijo, Stjepan, Cvjetko, Antun i Josip iz rata su izašli bez fizičkih rana, Zdravko je teško ranjen u Mirkovcima, Filip je naletio na minu u Strošincima i dan-danas nosi gelere u tijelu, Franjo je u Bogdanovcima bio zarobljen i 42 dana proveo je u zarobljeništvu. Sve to njihova majka Ruža nosila je u sebi. I od prije rata načeta zdravlja, oboljela od angine pektoris, ta je žena ipak imala toliko snažno srce da prebrodi sve nedaće koje su je snašle.

Dočekala je tako prije četiri mjeseca u svom domu i predsjednika Ivu Josipovića koji joj je na Pantovčaku obećao da će je posjetiti kada prvom prigodom bude dolazio u županjski kraj. No, posljednja nevolja i na njoj je ostavila traga. Kataklizmična vodena stihija koja je 17. svibnja u rekordno kratkom roku poplavila Rajevo Selo, a zatim i Gunju natjerala je i Ružu da prvi put napusti svoj dom. Rat je iz kuće nije istjerao, no pred prirodom i čovjek mora ustuknuti. Iz kuće nije uspjela ponijeti ništa. Djeca su je smjestila k sestri u Vukovar, a oni su se vratili braniti od bujice ostala sela. Oni koji su nezaposleni ili u mirovini punili su vreće, ostali su bili na svojim radnim mjestima u policiji, pošti i HŽ-u, a Ruža je u Vukovaru tugovala.

NA FOTOGRAFIJI: Ruža pozira sa svojim sinovima kojima je 1991. hrabro rekla da moraju ići u rat, a da će ih ona čekati doma koliko god treba. Poslije je rekla da se osjećala strašno dok je sama čekala FOTO: Danijel Soldo / CROPIX;

- Kada bismo je posjetili, malo bi pričala. Nije bila previše razgovorljiva, a tetka nam je kazala da samo plače ili se moli. Najviše se brinula za našeg brata Stjepana koji je bio na punjenju vreća danima i noćima, a inače boluje od PTSP-a. Strahovala je da će mu pozliti. Stjepan i Filip inače žive s mamom u našoj rodnoj kući. I sve je bilo više-manje dobro do nedjelje 8. lipnja, kada joj je odjednom pozlilo - priča nam Ružina kćerka Anica Kustura.

Zbog mučnine, bolova u trbuhu, slabosti... Ruža je prošle nedjelje završila u vukovarskoj bolnici, gdje je i danas pod stalnom medicinskom skrbi.

- Sada mi je malo bolje, ali nije najbolje. Što da vam kažem? Ostala sam bez kuće i svega što sam u njoj imala, ali hvala Bogu svi smo se izvukli živi i zdravi. Imam svoju djecu, unučad i praunučad i uz njih će mi biti lakše prebroditi i ovu situaciju. Nismo mi jedini koji smo nastradali. Tako je prošla cijela Gunja i sada ne vrijedi previše plakati, iako moram i poneku suzu pustiti - rekla nam je kratko gospođa Ruža iz svoje bolesničke postelje u vukovarskoj bolnici.

FOTO: Danijel Soldo / CROPIX;

Poplava joj je uništila kuću. Inspekcija ju je označila opasnom za boravak, a njezina djeca već danima rade na raskrčivanju i uklanjanju uništenog pokućstva, uspomena... I njima je poplava poharala domove. Njih šestorica i Anica sa svojim obiteljima žive u Gunji, a dvojica su u Zagrebu. Sin Stjepan također je u međuvremenu završio u bolnici. Sve to ostavilo je traga i na Ruži, no njezina obitelj - sinovi, kći, snahe, zet, dvadesetero unučadi i dvoje praunuka vjeruje da će njezino srce izdržati i ovu ranu. U Gunji još nije bila. Kuću nije vidjela, a njezina kći kaže da je, s obzirom na njezino zdravstveno stanje, možda i bolje tako.

- Bit će prilike kad je obnovimo - poručila je Ružina kći.

A tada će možda u svom domu ponovno dočekati i predsjednika Republike. Vodena stihija koja je poharala tolike domove se sobom je odnijela i mnogo uspomena. Među njima, negdje je Savom otplovio i orden koji joj je predsjednik Josipović uručio u prosincu 2012. Ruža Lucić zaslužila je da joj se taj orden ponovno uruči.