MLADI POLJOPRIVREDNIK

Dejan Peharda iz Maruševca kod Varaždina: ‘Austrijanac od 15 grla koza živi bolje nego ja od 200‘

U kući obitelji Peharda najživlje je u pola pet ujutro i tako je svaki dan. Doje koze čije mlijeko liječnici preporučuju djeci koja boluju od bronhitisa

Dejan Peharda

 Željko Hajdinjak/Cropix

Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih.

Ovo su njihove priče


U pola pet ujutro u kući obitelji Peharda je najživlje. Svejedno je je li radni dan, nedjelja ili svetak. Vrijeme je to kad svi ukućani ustaju, piju kavu, doručkuju. Baka ritualno popije čašu kozjeg mlijeka. U pet sati svi su u štalama iza kuće, svatko ima svoja zaduženja, a najvažnije je nahraniti i podojiti koze. Uskoro dolazi otkupljivač i sve treba biti gotovo, spremno za ukrcaj i odvoz. Susjedova mješanka njemačkog ovčara Boni s nestrpljenjem čeka završetak pretakanja mlijeka.

Uvijek nešto iscuri, a ona neće dozvoliti da propadne. Puno joj je psećih godina, stalno je u pokretu i vesela, Dejan Peharda to pripisuje kozjem mlijeku.

Otkad je prije dvije godine, u svojoj tridesetoj, od majke Miljenke preuzeo vodstvo OPG-a, Dejan Peharda je započeo s modernizacijom imanja.

Prošle je godine pomoću mjere za potporu mladim poljoprivrednicima - bespovratno je dobio 50.000 eura - sagradio nove štale. Sve to kako bi mogao proširiti stado koza, čime se, uz ratarstvo, želi baviti u budućnosti.

Većina mještana Maruševca, brdovite općine u Varaždinskoj županiji koja se diči baroknim dvorcem, zdanjem osebujne ljepote, u sat kad su Peharde gotovi s prvom i najvećom rundom posla s kozama, tek se budi. I obitelj Peharda bi rado dulje spavala da igrom slučaja nisu prvi na ruti vozača kamiona za otkup mlijeka. Koze bi se jednako podojile i u sedam. No, što je tu je, naviknuti su pa se i mladi gazda OPG-a, Dejan Peharda, ne žali.

On i majka odlaze u štalu, otac na posao "jer treba netko imati i sigurnu plaću", a baka u svojoj sedamdeset i nekoj kuha za obitelj. Ostala je udovica s 24, nije se više udavala i život je posvetila djeci i unucima. Država joj daje 1500 kuna penzije po mužu.

Kad je Dejan preuzeo OPG, brojke su se brzo mijenjale.

image

Bespovratnu potporu od 50.000 eura Dejan je iskoristio da bi sagradio nove štale i proširio stado na 115 grla

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Vlastito organsko gnojivo

- Tada, ni dvije godine unatrag, imali smo 55 koza, francuskih alpina. Danas ih je 115, od kojih 85 dojimo. Počeo sam sa 6,89 hektara zemlje, a danas obrađujemo 19,51 hektar. Sadimo kukuruz, suncokret, uljnu buču, ječam, zob i pšenicu, imamo livadu i travu. Cilj mi je i dalje se baviti kozarstvom i ratarstvom te zaokružiti proizvodnju kako bi troškovi hrane za životinje bili što manji. Imamo vlastito organsko gnojivo koje doprinosi kvaliteti zemlje pa nam danas preskupog, mineralnog gnojiva treba znatno manje - kaže Dejan. S partnericom čeka dijete, za mjesec će se dana roditi Ela.

Iako on sam nikad nije namjeravao raditi ništa drugo nego ostati na selu, roditelji su ga uspjeli nagovoriti da ipak upiše nešto drugo, odabrao je ekonomsku školu. Željeli su da ima izbor, da ne bude osuđen na štalu i polje u hrvatskim uvjetima. Radio je u tvorničkim skladištima i pomagao roditeljima na imanju. U nekom trenutku to više nije imalo smisla, nije se stigao odmoriti. Živci su pucali i došlo je vrijeme odluke. Za Dejana nije bilo dvojbe.

- Kad si kao mali u tome, uvijek te vuče. Ali nije mi bilo svejedno, plaća je bila dobra, 7000 kuna. Bilo bi u redu zarađivati barem isto, ako ne i više, što je bilo teško očekivati - prisjeća se dana kad je prelomio.

Sa zvanjem ekonomskog tehničara dodatno se stručno osposobio za ovčarstvo i kozarstvo. Stalno je zaposlen u OPG-u, a još nekoliko sati dnevno sa svojom mehanizacijom u fušu radi i na susjednim poljima.

image

Dejan s majkom i bakom u štali u kojoj se svakodnevno brinu o 115 koza, a hranu za njih osiguravaju sami kako bi im troškovi bili što manji

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Od veljače do listopada koze u maruševečkim štalama daju 210 litara mlijeka dnevno. Podoji ih stroj muzilica, ali pravi gazde će ih uvijek do kraja izdojiti i izmasirati vime, što stroj ne može.

- S vrućinom im pada količina mlijeka, a u kolovozu se pare s nekim od tri jarca s farme pa OPG ima vlastiti pomladak. Domaćeg je mlijeka u Hrvatskoj sve manje, jednako kravljeg i kozjeg. Ljudima se ne isplati držati ih, trošak je velik i prognoze nisu dobre. Što su koze zadovoljnije, bez stresa, mlijeka je više i bolje je. Svakodnevno čišćenje je obaveza, jedu nekoliko puta na dan, bilo sijeno ili smjesu iz vlastite proizvodnje. Triput godišnje treba im odrezati papke. To je do lani radila mama, sve dok joj ruke nisu nastradale od dojenja koza. Završila je na operaciji karpalnih kanala obiju ruku - govori za Jutarnji Dejan Peharda.

Sve je skupo

Muči ga isto što i sve mlade koji se u Hrvatskoj odluče baviti poljoprivredom.

- Sve je skupo i svakim je danom sve skuplje, samo je otkupna cijena mlijeka jeftina. Za litru kozjeg mlijeka danas s tvorničkom premijom plaćaju 5,90 kuna po litri, a pogledajte koliko ono košta u dućanu. Isto prolaze i proizvođači kravljeg mlijeka. Uvijek drugi zarađuju, a proizvođač jedva preživljava - kaže.

Drago mu je što se obitelj bavi poslom od ljudske dobrobiti. Sve više djece ima bronhitis, a liječnici im uz ostalo savjetuju i konzumaciju kozjeg mlijeka.

image

Dejan Peharda

Zeljko Hajdinjak/Cropix

Dejan danas ne kroji planove. On bi možda, entuzijastičan kakav jest, i dodatno ulagao, ali majka odmah oštro kaže: - Ulagat će samo bude li mlijeko 10 kuna po litri, inače ja ne dam.

Ne želi da joj se sin ukopa u dugove. Bilo bi i teže da ne kupuju austrijsku smjesu koju im slovenski trgovac dovozi u dvorište.

- Cijena briketa s dostavom je bila dvije kune, kod nas 2,80 plus PDV, i to mljevena. Sam si ih voziš. A kad nam je slovenski dobavljač rekao da brikete vozi i ljudima na farme koza, čije je mlijeko u veleprodaji dva eura, shvatiš gdje si. Kad sam mu rekao da je kod nas manja od šest kuna, nije vjerovao. Da nam daju samo pola austrijske cijene... Austrijanac ima 15-20 koza i živi bolje nego onaj tko u Hrvatskoj ima 200 grla - razočaran je.

O mini bagerima za čišćenje i pomičnim podovima, standardima u europskim štalama, ne usudi se ni razmišljati.

Osobna karta

Ime i prezime: Dejan Peharda

Dob: 30 godina

Mjesto: Maruševec, Varaždin

Zanimanje: ekonomski tehničar

Površina: 19,5 hektara

Proizvodnja: 210 litara kozjeg mlijeka dnevno od veljače do listopada

Poslovni moto: Život je borba, nema predaje!

image
Jutarnji list
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 01:10