Dariya Pavlešen: ‘Ukrajinci su superjunaci. Ako sad ne pruže otpor, Ukrajine neće biti‘

"Proživljavam ono što su Hrvati proživljavali za vrijeme Domovinskog rata. Sve su emocije pomiješane, nije lako, ali je puno teže mojoj obitelji i prijateljima u Ukrajini koji ostaju tamo i nose se sa svime. Ovo je sedmi dan otvorenog rata, ali za Ukrajince je rat počeo još 2014. godine aneksijom Krima i stvaranjem separatističkih republika na istoku zemlje. Nadam se da sad svi razumiju da su to bili loše prikriveni pokušaji zauzimanja Ukrajine. Više od 14.000 vojnika u proteklih osam godina dalo je svoje živote za Ukrajinu", ističe u emisiji "Briefing" dr. sc. Dariya Pavlešen, viša lektorica na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

"Ukrajinci su superjunaci. Cijela Europa i svijet zadivljeni su koliko su složni i jaki bez obzira na vojnu nadmoć neprijatelja. Ako Ukrajinci sad ne pruže otpor i ne obrane svoju zemlju, Ukrajine neće biti. Toga smo itekako svjesni. Želim zahvaliti Hrvatima na podršci koju vidim na svakom koraku, od riječi podrške do konkretnih djela. Ljudi nude prijevoz, smještaj, donacije… Pomoć iz drugih zemalja je presudna. U početku su Ukrajinci spontano izlazili na ulice i golim rukama branili svoju zemlju, zaustavljali tenkove. Potrebna nam je pomoć u tehnici, medicinskoj opremi i lijekovi. Sve ono što je u ratu bilo potrebno i Hrvatskoj. Ta potpora će biti 50 posto pobjede", kaže Pavlešen, koja u Zagrebu živi 23 godine. Došla je u Hrvatsku zahvaljujući svojoj teti koja živi u Zagrebu i omogućila joj da završi studij ukrajinskog i ruskog jezika te književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nakon što je prije toga diplomirala u Lavovu.

Rođena je i odrasla u gradu Ivano-Frankivsku na zapadu Ukrajine gdje joj i danas žive roditelji. Svakodnevno se s njima čuje telefonom.

"Oni su dobro koliko mogu biti. Preko noći su bile dvije zračne uzbune iako je Ivano-Frankivsk trenutno daleko sigurniji od Kijeva, Harkiva ili Mariupolja. Harkiv bombardiraju iz zraka, dok u Kijevu pokušavaju onesposobiti telekomunikacije pa su usput pogodili i Babin Yar, memorijalni centar na mjestu stradanja Židova i Ukrajinaca za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je još jedna strašna poruka koju rat donosi. Kijev je presudan. Ne želim da ijedan grad bude zauzet i da ijedna osoba strada, i na jednoj i na drugoj strani.

Većina vojnika koja dolazi na ukrajinski teritorij nema dovoljno informacija i nisu do kraja svjesni toga da napadaju neovisnu zemlju. Telefonom sam se čula s rođacima i prijateljima u Kijevu i Harkivu. Tamo ljudi nigdje nisu sigurni osim donekle u podrumima i skloništima. Mnogi su iz tih gradova odvezli svoju djecu na sigurno. Muškarci ostaju u Ukrajini, javljaju se na mobilizaciju koju je proglasio predsjednik Volodimir Zelenski i drago mi je da je Ukrajina u tome jedinstvena, da svi vide tko im je neprijatelj i da kompromisa i dogovara nema", govori Darya Pavlešen i otkriva kako joj je i njezin otac, koji ima 81 godinu, rekao da će se javiti jer želi biti koristan svojoj domovini.

"Nagovaram roditelje da privremeno odu iz Ukrajine, a oni se odupiru. Moj bratić je ostao u Kijevu i ne planira odlaziti. Svi moji prijatelji su rekli da ostaju. Samo se mole da se, ako bude potrebno, na sigurno sklone njihova djeca. Automobilom više nije moguće napustiti Kijev. Može se samo vlakom. U zapadnoj Ukrajini puno je izbjeglica, ali ljudi su jako dobro organizirani i pružaju izbjeglicama smještaj i svu drugu pomoć", naglašava Dariya Pavlešen. Otkriva kako je prije invazije standard života u Ukrajini bio niži nego u Hrvatskoj i mnogi su Ukrajinci odlazili raditi u inozemstvo.

"Kroz cijelu povijest Ukrajincima je bio najvažniji osjećaj slobode, a 2014. pokazali su proeuropski smjer kojim žele ići", ističe Pavlešen. Prema njezinim riječima, prva neovisna država na ukrajinskom teritoriju bila je Kijevska Rusija još u 9. stoljeću i trajala je do sredine 13. stoljeća kad su zavladali Litavci, pa nakon njih Poljaci, da bi u 17. stoljeću bila snažna Kozačka država koja u 18. stoljeću postaje dio Moskovskog carstva na temelju pogrešno tumačenog ugovora.

Od 1917. do 1919. postoji Ukrajinska narodna republika koja je bila neovisna i cjelovita država, a 1922. pokorili su je boljševici te je istočni dio ušao u sastav SSSR-a, a zapadni dio tek 1939. Ruske vlasti su, kaže Pavlešen, kroz proteklih nekoliko stoljeća pokušavale zabraniti ukrajinski jezik koji je ipak opstao i danas njime govori većina Ukrajinaca. Na istoku Ukrajine neki Ukrajinci ipak govore ruski. Ukrajinski i ruski se, dodaje ona, razlikuju otprilike koliko hrvatski i slovenski. Napominje da je slavni ruski pisac Nikolaj Gogolj rođen u Ukrajini te je njegov ukrajinski jako utjecao na ruski kojim je pisao. Otkriva kako se za Kijev na ukrajinskom jeziku kaže Kijiv.

"Moji kolege rusisti na Filozofskom fakultetu, od kojih su neki i Rusi, dali su nama na Katedri za ukrajinski punu podršku u ovim teškim trenucima. Cijeli Filozofski stao je uz nas. Znanost i kultura nemaju veze s politikom. Ne može se suditi o narodu po tome kakvog predsjednika ima", zaključuje Dariya Pavlešen.