Damir je bio na rutinskoj operaciji. Iz bolnice je izašao kao invalid. Osam godina traži pravdu

Na hrvatskim je sudovima u posljednjih deset godina u zastaru otišlo 920 kaznenih postupaka što znači da su u tim predmetima odbijene optužbe. Ukupno je od 2010. do 2019. godine doneseno 11.920 odbijajućih presuda iz čega proizlazi da je u zastaru otišlo 7,7 posto kaznenih predmeta u kojima žrtve nisu dobile pravnu zadovoljštinu, tužitelji nisu dokazali krivnju optuženih, a troškovi postupaka pali su na teret državnog proračuna. Nije tajna da su neučinkoviti i dugotrajni sudski procesi jedna od bolnih točaka našeg pravosudnog sustava koji uvelike generiraju nezadovoljstvo i nepovjerenje građana u taj sustav.

Jedan od takvih slučajeva je i onaj u kojem je žrtva bio 41-godišnji Vukovarac Damir Kušnjir, koji je 18. siječnja 2012. godine podvrgnut, očekivalo se, rutinskoj operaciji varikokele lijevog testisa u Općoj županijskoj bolnici u Vukovaru. No, operacija je otišla u krivom smjeru, a epilog je teška tjelesna ozljeda, konkretno mehaničko oštećenje lijevog femoralnog živca.

- Operirao me dr. Dejan Kotlar, koji mi je u jednom trenutku umjesto vene podvezao femoralni živac čime ga je trajno oštetio i zbog čega sam ja postao trajni invalid. Dr. Kotlar mi je nakon operacije rekao da je greškom podvezao živac, ali da je brzo shvatio što je učinio, pa je to popravio. No, pokazalo se da to nije istina i meni je noga trajno oštećena - ispričao nam je Kušnjir, za kojeg je tada počela i životna i pravosudna agonija koja do danas nije okončana. Osim što su mu ostali trajni zdravstveni problemi, Kušnjir do danas nije dobio ni pravnu zadovoljštinu. Živi od 880 kuna invalidske mirovine, svakodnevno trpi bolove u lijevoj nozi na kojoj mu je natkoljenica atrofirala, ima tešku perifernu neuropatiju... Konstantno pije lijekove za bolove i smirenje, a javljaju mu se i problemi s kukovima, koljenima i kralježnicom.

Privatna parnica za naknadu štete koju je pokrenuo protiv vukovarske bolnice već je godinama u stanju mirovanja, jer se čekalo na završetak kaznenog postupka u kojem je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru optužilo dr. Kotlara za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz nehaja, članak 181, stavak 1., 2. i 6. Optužnica je podignuta godinu i pol dana nakon operacije, a u sljedećih šest i pol godina vođena su dva postupka na Općinskim sudovima u Vukovaru i Vinkovcima, no kazneni postupak na kraju je otišao u zastaru, koja u predmetima u kojima se može izreći kazna zatvora do godinu dana nastupa najmanje šest, a najviše osam godina od događaja zbog kojeg je pokrenut. Liječnik je, dakle, zbog zastare oslobođen optužbe, a ovo je samo još jedan primjer predugog postupka koji bi se mogao naći na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a koji je već donio brojne presude protiv RH zbog neučinkovitosti pravosuđa.

Tim se pitanjem bavi i profesor s Pravnog fakulteta u Osijeku dr. sc. Ante Novokmet, inače i član upravnog odbora Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, Hrvatske udruge za europsko kazneno pravo i Međunarodnog udruženja za kazneno pravo. On je prije tri godine objavio znanstveni rad pod naslovom "Neučinkoviti kazneni postupci pred sudovima – implementacija presuda Europskog suda za ljudska prava", u kojem je sa sucem Županijskog suda u Rijeci Zoranom Sršenom iznio analizu dugih sudskih postupaka zbog kojih je Hrvatska kažnjena na sudu u Strasbourgu. U toj je analizi predstavio i rješenja za ubrzanje sudskih postupaka.

Kao jedan od većih problema Zakona o kaznenom postupku naveo je što rokovi za postupanje nisu precizirani od trenutka kada predmet dođe na sud, pa tako nema konkretnih i točnih rokova u kojima se mora početi s raspravom, koliko ona smije maksimalno trajati, kada se mora završiti... Istaknuo je kako je neophodno donijeti pravno sredstvo koje bi ubrzalo postupak za što je kao primjer naveo austrijski Zakon o organizaciji sudova u kojem je propisan zahtjev za određivanjem roka za poduzimanje procesne radnje, koji može podnijeti svaki sudionik u postupku. U Portugalu, pak, takav zahtjev može podnijeti i žrtva. U Hrvatskoj to tijekom sudskog procesa nije moguće učiniti, nego samo u prethodnom postupku. Ipak, i Novokmet ističe kako ne postoji idealna formula kojom bi se sudski postupci ubrzali "jer bi je zakonodavac odavno primijenio".

Damir Kušnjir

Ivan Perić/Cropix

Više verzija "istine"

- Nije moguće tek tako uperiti prstom i nedvojbeno utvrditi univerzalni uzročnik dugotrajnih sudskih postupaka. Svaki kazneni predmet je stvar za sebe s kompleksnim činjeničnim stanjem koje se stavlja pred suca, a stranke u postupku imaju svoju verziju "istine" koju nastoje u svojem nadmetanju pred sudom pretočiti u sudsku odluku, a sudac je istovremeno vezan nizom formalnih pravila koja ograničavaju utvrđivanje materijalne istine. U takvim okolnostima puko inzistiranje na provođenju brzog postupka postaje maćeha pravdi i otvara opasnost donošenja pogrešnih odluka s kojima neće biti zadovoljne stranke, ali ni javnost.

Stoga je potreban sveobuhvatan angažman kako na normativnoj razini u cilju ubrzanja postupka, tako i davanjem većih ovlasti sudu za brže i jednostavnije rješavanje pitanja stranačkih zloupotreba (npr. opetovani zahtjevi za izuzeće sudaca, žalbe protiv rješenja o neizdvajanju dokaza kada je očito da je dokaz u spisu zakonit i sl.). Konačno, postoje objektivni razlozi kao što su bolest okrivljenika, svjedoka i vještaka i druge okolnosti na koje sud ne može utjecati, a koji u konačnici dovode do dugotrajnih postupaka - kazao je profesor Novokmet, koji se na naš upit posebno osvrnuo na probleme zastara.

- Generalno rečeno, zastara je uvedena u kazneno pravo jer se smatra da kazneno djelo nakon određenog vremena pada u zaborav, pa javnost i sama žrtva kaznenog djela postaju ravnodušni prema djelu i počinitelju, a izricanje kaznenopravne sankcije gubi svoj smisao. Značajan broj zastara kaznenog progona kao rezultat dugotrajnog postupka pred sudom Hrvatska je nastojala riješiti izmjenom Kaznenog zakona i značajnim produljenjem rokova zastare. To je dovelo do značajnog pada broja predmeta u kojima je nastupila zastara, ali i dalje je ostao problem predugih kaznenih postupaka. Stoga nastupanje zastare u aktualnim kaznenim postupcima u kojima su rokovi zastare prilično dugi nesumnjivo ukazuje na to da postupci i dalje predugo traju - istaknuo je Novokmet, kojega smo upitali i tko bi trebao voditi računa o zastarnim rokovima.

- Svakom sucu je službena dužnosti voditi računa o zastarnim rokovima. Njegova ažurnost u rješavanju pojedinih kaznenih predmeta podložna je kontroli predsjednika suda koji ocjenjuje je li sudac ispunio svoje sudačke obveze prema kriterijima za ocjenu obnašanja sudačke dužnosti, a jedan od tih kriterija jest je li uredno obnašao svoju sudačku dužnost (poštivanje rokova, određivanje ročišta, poštivanje redoslijeda rješavanja predmeta i dr.) i ako utvrdi da je sudac neuredno obnašao sudačku dužnosti, dužan je protiv njega pokrenuti stegovni postupak. Pored toga, predsjednik suda je dužan brinuti se o učinkovitosti suda u rješavanju predmeta, a posebno o rješavanju predmeta u kojima postupak traje više od tri godine. Dakle, odgovornost za pravodobno rješavanje pojedinih predmeta je kako na sucu, tako i na predsjedniku suda - istaknuo je Novokmet.

Vratimo se slučaju iz Vukovara. Prvo suđenje u Vukovaru kod sutkinje Branke Soldo trajalo je četiri godine i četiri mjeseca, pri čemu je 14 mjeseci 'potrošeno' na zakazivanje početka suđenja. Samo suđenje trajalo je tri godine, a nepravomoćna osuđujuća presuda donesena je 18. 12. 2017. Bilo je to točno mjesec dana prije isteka prvog, šestogodišnjeg, roka zastare koji počinje teći od dana kada je djelo počinjeno, a to je u ovom slučaju bio 18. 1.2012. To je, dakle, izbjegnuto u zadnji tren, pa su se stekli preduvjeti da se kazneni progon produlji za još maksimalno dvije godine.

Županijski sud u Slavonskom Brodu potom 16. 3. 2018. na žalbu dr. Kotlara, koji je cijelo vrijeme negirao krivnju, ukida nepravomoćnu presudu i predmet vraća na ponovno suđenje. Ovaj put na Općinski sud u Vinkovce. U rad ga 27. 3. 2018. dobiva sutkinja Mirna Kraljević. Do nastupa apsolutne zastare, dakle, ostaju još 22 mjeseca. Naoko, čini se dovoljno. No, čak je 18 mjeseci prošlo od dana kada je predmet dodijeljen sutkinji u rad do prve rasprave zakazane za 24. 9. 2019., odnosno četiri mjeseca prije nastupanja zastare.

- Sutkinja Mirna Kraljević namjerno je odvela sudski postupak u zastaru, iako sam i njoj i predsjedniku Općinskog suda u Vinkovcima Ivanu Katičiću u više navrata slao požurnice, ali se oni na to nisu obazirali. Isto tako, ni tužitelj nije slao požurnice - tvrdi Kušnjir.

Na Općinskom sudu u Vinkovcima tvrde da su na dugotrajnost postupka, među ostalim, utjecali zahtjevi i oštećenog i optuženog za izuzeće sutkinje i cijeloga suda, kao i nekoliko odgađanja rasprava zbog nedolaska svjedoka i vještaka. Tako navode da je oštećeni Kušnjir 18. 6. 2018. zatražio izuzeće sutkinje Kraljević, što je odbijeno tri mjeseca kasnije. Još jedan takav zahtjev oštećenog odbijen je 29. 2. 2019.

- Nevjerojatno je da to navode kao razlog dugotrajnosti postupka. Pa, ja sam izuzeće i tražio zato što nije zakazivala raspravu i što sam od početka ukazivao na opasnost nastupanja zastare - istaknuo je Kušnjir.

14 mjeseci za izuzeće

I optuženi dr. Kotlar je u dva navrata zatražio izuzeće sutkinje, odnosno cijelog Općinskog suda u Vukovaru sa stalnim službama u Vinkovcima i Županji. No, i tu ima nevjerojatnih činjenica. Naime, prvo izuzeće cijeloga suda, kako su nam odgovorili sa suda u Vinkovcima, optuženi je zatražio 18. 12. 2017., dakle na dan kada mu je izrečena prva prvostupanjska presuda. I što se onda dogodilo? Punih 14 mjeseci ništa. Naime, Općinski sud u Vukovaru zahtjev za izuzećem suda odbio je tek 11. 2. 2019., a Općinski sud u Vinkovcima to je učinio 21. 2. 2019. Podsjetimo, sutkinji je predmet dodijeljen 27. 3. 2018.

U tom trenutku na stolovima predsjednika sudova u Vukovaru i Vinkovcima bili su zahtjevi optuženoga za izuzećem sudova i sutkinje. Iako bi ih trebali riješiti u vrlo kratkom roku, predsjednicima sudova za to je trebalo nevjerojatnih 14 mjeseci. Kasnije je optuženi podnio još jedan zahtjev za izuzećem sutkinje koji je odbijen za samo dva dana!?! Dakle, jednom je za to trebalo tri mjeseca, drugi put 14 mjeseci, a treći put samo dva dana! Prva rasprava na ponovljenom suđenju održana je 27. 9. 2019., nakon toga neke su se odgađale zbog izostanaka vještaka, a posljednja je bila 18. 12. 2019. kada sutkinja Kraljević nepravomoćno osuđuje dr. Kotlara na osam mjeseci zatvora uvjetno na dvije godine. Bilo je to točno mjesec dana prije nastupa zastare i već tada bilo je jasno da pravorijek u ovom kaznenom postupku neće biti donesen.

Sve što se nakon toga događalo bilo je puka formalnost. Prvo je branitelj dr. Kotlara 14. 1. 2020. izjavio žalbu na presudu, koja je na Županijski sud u Slavonskom Brodu otpremljena 23. 1. 2020., odnosno pet dana nakon što je nastupila zastara. Sudu u Slavonskom Brodu nije preostalo ništa drugo doli donijeti odluku kojom se odbija optužba zbog nastupa zastare. Ako se uzme u obzir da je ponovljeno suđenje okončano u samo tri mjeseca, jasno proizlazi da bi ranije zakazivanje njegova početka i bolja organiziranost suda smanjili mogućnost nastupanja zastare. To bi, istina, ovisilo i o odluci drugostupanjskog suda, pa se ne može isključiti opcija da bi došlo i do trećeg suđenja, što bi opet u konačnici moguće dovelo do zastare kaznenog progona.

Epilog bi, dakle, bio isti, ali bi barem dojam bio drugačiji. Kušnjir je ogorčen raspletom prijavio nadležnim institucijama sutkinju Kraljević i predsjednika vinkovačkog suda Katičića zbog, kako je rekao, "namjernog odugovlačenja sudskog postupka s krajnjim ciljem zastare" te zatražio da se protiv njih pokrene stegovni postupak. On se sada osjeća kao žrtva i zdravstvenog i pravosudnog sustava. Ne ulazeći u konkretan slučaj, profesor Novokmet ističe kako nastupanje zastare u pojedinom predmetu najviše šteti žrtvi kaznenog djela, a pogoduje okrivljeniku.

- Jednom kad nastupi zastara kaznenog progona trajno je utrnulo pravo države da kazni počinitelja kaznenog djela i država više ne može istaknuti kazneni zahtjev niti može prema njemu ostvariti svoju kaznenu vlast. Žrtva, pak, s druge strane trpi u takvoj situaciji, a upravo ta loša iskustva žrtve generiraju njezino nepovjerenje u rad pravosudnih institucija. K tome, u praksi Europskog suda za ljudska prava odavno je razvijen koncept pozitivnih obveza države, a među njima je praktično najvažnija obveza provođenja učinkovite istrage koja jednako obvezuje državno odvjetništvo i sud – istaknuo je profesor iz Osijeka.

S Općinskog suda u Vinkovcima izvijestili su nas i kako su od 1. 1. 2019., kada su ponovno osnovani, riješili 582 kaznena predmeta, 400 predmeta kaznenog optužnog vijeća i 332 predmeta izvanraspravnog optužnog vijeća, od kojih je sutkinja Kraljević riješila 180 kaznenih, 134 optužnog vijeća i 74 izvanraspravnog kaznenog vijeća. Ukupno su njezina tri predmeta otišla u zastaru, a sa suda navode da je Kraljević tijekom 2019. okvirna mjerila za rad sudaca ispunila u omjeru od 159,7 posto.

U ovakvim slučajevima nije zanemariv ni financijski trošak. U ovome su samo troškovi vještačenja premašili 20.000 kuna, a tu su još i troškovi odvjetnika. Samo u jednom slučaju. A, takvih je, podsjetimo još jednom, unazad 10 godina bilo 920. Iz Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru na naš upit koliko su požurnica poslali Općinskom sudu u Vinkovcima kako bi ubrzali cijeli postupak dobili smo odgovor da su poduzimali "sve zakonom propisane radnje kako bi se isti efikasno dovršio".

O svemu ovome htjeli smo razgovarati i s dr. Kotlarom, ali on nije bio voljan za razgovor.