‘Da je sin uhićen vidjela sam na TV-u. Samo sam se srušila. Svoju bebu izgubili su pred porod‘

Nadica i Damir Magić početkom prosinca spakirali su kofere i krenuli u Afriku, u Zambiju. Za njih bi dvoje i jedan kofer bio dovoljan jer su kanili ostati tek koji dan, ali u drugi su stavili malo odjeće i potrepština za dijete u dobi od godinu i tri mjeseca, uključujući i plišanca. Išli su po svoje dijete posvojeno iz DR Konga.

Djevojčica im je predana i manje od 24 sati kasnije. No, 7. prosinca, umjesto u zrakoplovu na putu za Europu, bračni par Magić našao se u zambijskom zatvoru Kansenshi Correctional Facility, pod sumnjom u trgovinu djecom. Uz njih, pod istom su optužbom zatvorena još tri hrvatska para s još troje djece, sva u dobi od tri godine.

Dok se u Zambiji odvijala ova drama, u varaždinskom je predgrađu Mirjana Magić imala svoje svakodnevne rituale. U lijepoj i velikoj obiteljskoj kući nadomak Varaždinu, u kojoj živi sama, sedamdesetogodišnjakinja je u prizemlju gledala televiziju. Plan je bio da se kao i svakog dana zimi u 19 sati povuče na spavanje u sobu na katu. Netom prije nego što će ugasiti televizor na ekranu je vidjela svog sina Damira s grupom ljudi. Tada je saznala da je uhićen i da je priveden na sud.

Potpuni šok

- Pala sam na pod. Tu, samo sam se srušila. Nisam mogla vjerovati. Moj sin u zatvoru u Zambiji! Nisam niti znala da je uopće otišao u Afriku. Dok je glas s televizora govorio o uhićenju Hrvata, što je bilo i što tek slijedi, meni je glavom prolazila slika kad sam posljednji put vidjela sina. Dovezao se pred kuću i tu vani me pitao što bih rekla kad bi on i Nadica posvojili dijete. Rekla sam da mi ne bi to bilo drago i molila ga da to ne čini jer imaju još vremena dobiti djecu - kaže nam Mirjana Magić.

Mirjana Magić pogledom prelazi preko goblena na zidu. Na najdonjoj polici smeđeg regala od punog drva obiteljske su fotografije. Dominira ona s vjenčanja Damira i Nadice.

- Dakle, kad sam rekla ‘ne‘, Damir je sjeo u auto i odmah otišao. Nije pričekao niti da mu kažem zašto sam rekla ne. Vjerujem da su on i Nadica donijeli čvrstu odluku i što god ja rekla, ne bi se pokolebali. Uostalom, o cijeloj toj ideji čula sam tek tada, dan prije putovanja. Vjerojatno je Damir namjerno tako napravio jer nije želio da ga odgovaram, niti bi me poslušao. Što je i u redu, jer on sad ima svoju obitelj - kaže gospođa Mirjana. Damir joj je sin jedinac. Otkad joj je suprug prije dvije godine umro ima samo Damira.

Fotografija s vjenčanja Damira i Nadice Magdić

Privatna arhiva

Pošlo po krivu

- Nisam ga željela gnjaviti, on sada ima svoju obitelj. Kad bih ga baš trebala, nazvala bih i odmah bi došao. Ima odgovoran posao i htjela sam da bude spokojan. Pomagao mi je otići u kupovinu i donijeti kući stvari, odvezao bi me doktoru... Ali sve što sam mogla radila sam sama. Nisam željela da se mora i o meni brinuti. Dosta je imao svojih briga i tuge otkad su on i Nadica izgubili dijete u visokoj trudnoći.

Ispričala nam je to, kaže, teška srca, ali želi da znamo kroz što su njezin sin i snaha prošli i da su zbog djeteta doživjeli najgoru noćnu moru i željeli su svu tu ljubav dati djetetu bez šanse u svijetu u kojem se rodilo. Međutim, sve je pošlo po krivu.

Iako je od odlaska svog sina i njegove supruge u Afriku prošlo već mjesec dana, gospođa Mirjana ni od koga nije primila niti jednu vijest o slučaju. Sve što zna o sudbini Damira i Nadice u Zambiji ono je što vidi na televiziji.

- Nitko me nije nazvao. Apsolutno nitko od državnih vlasti ili što ja znam tko bi u ovakvim slučajevima trebao komunicirati s rodbinom, a ja sam Damiru jedini rod, jer je supruga s njim u Zambiji. Radi se o hrvatskim državljanima uhićenima u drugoj zemlji i pretpostavljam da diplomacija tu treba igrati neku ulogu. Na TV-u sam čula da je djelatnik konzularnog ureda posjetio mog sina, snahu i ostale uhićene i da su dobro. Nisu nas mogli barem ljudski nazvati i reći nam što se događa ako već ne mogu pomoći? Najgore je što uopće ne znam što bi moglo uslijediti. Slušam da mogu dobiti od 25 do 35 godina zatvora i noćima ne spavam. Probala sam popiti i tabletu, ali ne pomaže. Strah je jači - kaže gospođa Mirjana. Ne može zamisliti kako je njezinima najbližima u afričkom zatvoru, ili, kad ih u jamstvo puste na slobodu, nekom pansionu sa saznanjem da im prijeti 20 godina zatvora. I bez djeteta kojem su se toliko radovali.

Unatoč lošim prognozama, na sreću gospođe Mirjane, tamošnji sud je udovoljio zahtjevu obrane da ih se uz jamstvo pusti na slobodu.