'Da dobijem posao, glavnoj medicinskoj sestri sam morao dati 4000 eura!'

OSIJEK - Da bih dobio posao u Kliničkom bolničkom centru Osijek, morao sam dati mito od 4000 eura - kaže 23-godišnji Siniša Simić iz Jarmine pokraj Vinkovaca, potvrđujući glasine koje se već dugo šire Osijekom - da je u bolnici posao jedino moguće dobiti na taj način.

Davanje mita Jutarnjem je potvrdio i Alojz Seleši, predsjednik Hrvatskog društva sudskih vještaka. On je, kaže, znao za praksu koja vlada u bolnici, pa je Simićevoj teti - koja mu se požalila da njezin nećak bezuspješno traži posao - rekao da zna osobu koja u tome može pomoći.

Platila i spremačica

- Nepromišljeno sam se upleo u tu priču i od Sinišine tete uzeo 3000 eura, te ih u drugoj polovici 2008., u osječkoj kavani Waldinger, dao E. Z-u. No, nakon nekoliko dana E. Z. mi je rekao da osoba iz bolnice, koja je obećala zaposliti Simića, traži još 1000 eura. Rekao sam to Sinišinoj teti, a ona je odgovorila da taj novac nema. Ponudio sam da im posudim 1000 eura, pa sam E. Z.-u dao taj novac. Ubrzo je Siniša dobio posao. To je sva moja uloga, a ako sam u bilo čemu kriv, spreman sam odgovarati - kaže Seleši.

Na pitanje kako je znao da se u KBC-u Osijek može zaposliti uz davanje mita, Seleši kaže da su mu poznata još dva slična slučaja. Da bi dobila posao spremačice, M. H. (podaci poznati redakciji) morala je dati 3000 eura. Nedugo nakon što je primljena i kraće vrijeme radila kao spremačica, dobila je posao u administraciji jer je imala potrebnu stručnu spremu. Seleši spominje i M. J. (podaci poznati redakciji) koji je također dao mito da bi njegova prijateljica u bolnici dobila posao.

Siniša Simić uputio je u travnju ove godine pismo ravnatelju Kliničke bolnice Osijek, Željku Vranješu, u kojem navodi da je za posao morao dati mito.

‘Točno je, primila sam ga’

Pismo je uputio i tadašnjoj glavnoj sestri Tei Farkaš, za koju tvrdi da je bila osoba u bolnici kod koje su završili njegovi euri.

Simić je to pismo uputio nakon što je, unatoč odličnim rezultatima na poslu i preporukama s plućnog odjela, gdje je radio kao medicinski brat, početkom 2010. dobio otkaz. - Nisam primila nikakav novac. Ugledna sam osoba, a kao glavna medicinska sestra za svoj sam rad dobila brojna priznanja - kaže Tea Farkaš.

- Točno je da sam Sinišu primila na posao. Osjetljiva sam prema onima iz socijalno ugroženih obitelji. Njegova majka ima status hrvatske braniteljice i to je drugi element o kojem vodim računa kada nekog primamo.

- Da bi se Siniša nekako zaposlio, podigla sam kredit i kupila 2000 eura. Moj suprug dao je još 1000. Onu 1000 koju je posudio Seleši, Siniša je vratio od svojih prvih plaća. Sada smo svi prevareni. Siniša je opet bez posla, a mi u dugovima - kaže Sinišina teta Dragica Puljko. Simićevo priznanje moglo bi biti putokaz istrazi. Očito je postojao lanac u koji je bilo uključeno više osoba kako bi se teže saznalo gdje novac završava.

No, problem je što je jedna od karika u tom lancu - E. Z. (podaci poznati redakciji), osoba koju Seleši navodi kao onu koja je dalje prosljeđivala novac i dogovarala zapošljavanje u Bolnici - umro početkom ove godine. O davanju mita tako postoje jedino izjave Siniše Simića i Alozija Selešija.

Zajedno do ravnatelja

- Kad sam Tei Farkaš poslao pismo u kojoj sam je podsjetio da sam za posao morao dati 4000 eura, te kad smo potom zajedno, u svibnju 2010., išli do ravnatelja Vranješa da o tome razgovaramo, u jednom trenutku, dok smo bili sami, upitala me hoću li povući iskaz o davanju mita ako ponovno budem primljen na posao. U razgovoru s ravnateljem zalagala se da me vrate na posao, no on je rekao da to u ovom trenutku nije moguće - kaže Siniša Simić.