Cvetko Simić prva žrtva borbe za novog šefa narkomafije

Na narkotržištu u posljednje su vrijeme nastale velike promjene. Sreten Jocić je u zatvoru, raskrinkan je klan Darka Šarića i vjerojatno se ostali klanovi sada pokušavaju domoći pozicije glavnih narkodilera - zaključuju u srpskoj policiji gdje smo se raspitivali o saznanjima oko ubojstva Cvetka Simića.

SPECIJAL: Rat srpske mafije u Hrvatskoj

Kriminalnu grupu Luke Bojovića, u kojoj je Cvetko Simić (44), čije je masakrirano tijelo 8. ožujka pronađeno u jarunskom jezeru, bio visokorangirani član srpska policija povezuje s više ubojstava i pokušaja atentata na pripadnike i vođe suparničkih narkoklanova.

Na meti tog klana, prema policijskim pretpostavkama koje nisu potkrijepljene dokazima za podnošenje kaznene prijave, bili su Andrija Drašković, Zoran Nedović Šok i Branko Jevtović Jorga, ali i suradnici Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam. Na Andriju Draškovića atentat je izvršen 24. listopada 2004. na autocesti Beograd - Šid. Tada su nepoznati napadači pucali na kolonu vozila u kojoj se on nalazio. Jedan pripadnik njegova osiguranja je ubijen, trojica su ranjena, a Draškovića je spasio blindirani džip. Tada se doznalo da se u njegovu osobnom osiguranju nalaze aktivni pripadnici policije. Otad je Drašković rijetko boravio u Srbiji.

Zoran Nedović Šok, koji je u “bijeloj knjizi” o organiziranim kriminalnim grupama naveden kao suradnik kriminalne grupe Amerika, preživio je atentat iste godine, 29. srpnja, kada je na njega kod beogradske dvorane Limes iz vozila u pokretu pucao nepoznati napadač. Šok je tada ranjen, a njegov tjelohranitelj ubijen.

Branko Jevtović Jorga ubijen je krajem listopada iste godinedok je stajao na uglu Njegoševe i Ulice Koče kapetana u Beogradu. Napadač mu je prišao s leđa te ispalio hitac u glavu, a kada je Jevtović pao, još četiri. Sva trojica povezivani su s ubojstvom Željka Ražnatovića Arkana.

Deseci likvidacija

Andriju Draškovića izravno su optuživali Arkanova obitelj i prijatelji. Draškovića je optuživao i Vojislav Jekić, šef lozničke policije u vrijeme Arkanova ubojstva. Jekića su u travnju 2006. ubili nepoznati napadači u Beogradu. Jevtović je, pak, bio svjedok Arkanova ubojstva u hotelu Interkontinental 15. siječnja 2000. S druge strane, Luka Bojović bio je Ražnatovićev prijatelj i pripadnik njegove garde. Poslije Arkanove smrti smatran je njegovim nasljednikom čiji je glavni cilj osvetiti prijateljevo ubojstvo, što navodi izvor iz srpske policije.

Klan kojemu je pripadao Cvetko Simić bio je u sukobu i s ekipom Joce Amsterdama, osumnjičenog za organizaciju ubojstva Ive Pukanića, suvlasnika Nacionala. Jocićeva kriminalna karijera obilježena je ubojstvima 12 ljudi iz njegova okruženja, ali i trojice kumova: Uglješe Aranitovića Uga koji je ubijen 19. kolovoza 2008. u centru Beograda, Zorana Goluba Čarlame koji je likvidiran 10. kolovoza 2008. u istočnom Sarajevu te Srđana Miranovića na kojega je atentat izvršen 12. siječnja 2006. u Podgorici, za što je na 15 godina zatvora u Nizozemskoj osuđen Miloš Bata Petrović. Osim toga, Petrović je bio na glasu kao glavni Jocićev suparnik u narkoposlovima, ali i kao bliski suradnik Luke Bojovića.

- Cvetko Simić bio je u dobrim odnosima i s Ilijom Novovićem i Goranom Marićem, čija su tijela u travnju 2009. pronađena u zapaljenom džipu u Dobanovcima. Novović je bio Bojovićev suradnik, a Marić je prije bio dobar prijatelj s Jocićem od kojega je preuzeo i restoran Šeher u Beogradu. Zločin službeno nije rasvijetljen, ali imamo saznanja o tome tko stoji iza ubojstava Novovića i Marića. Očekujemo da će ubojstvo buditi brzo rasvijetljeno - izjavili su u srpskoj policiji. Također navode da se između ovog dvostrukog zločina i ubojstva Cvetka Simića može povući paralela, i to upravo temeljem zapaljenih vozila.

Hrvatska putovnica

- Mercedes koji je Simić unajmio, pronađen je zapaljen nekoliko dana prije nego što je isplivalo tijelo. Način ubojstva je takav da smišljeno upućuje jasnu poruku - kažu u policiji.

Simić je tijekom kriminalne karijere radio za više klanova, zbog čega je dobio nadimak Preletač. Posljednje utočište našao je u klanu Luke Bojovića koji je u Srbiji uhićen samo jednom, u rujnu 2007.. Tadašnji ministar policije Dragan Jočić je uhićenje Bojovića i njegova suradnika Veljka Banovića ocijenio kao velik uspjeh, a osumnjičene opisao kao vođe jedne od opasnijih kriminalnih grupa u Srbiji. Bojovića i Banovića je ministar Jočić tada osumnjičio za pomaganje u skrivanju članova tzv. zemunskog klana, više teških kaznenih djela počinjenih na području Srbije, ali i u inozemstvu te za pripremu likvidacije jednog od poznatih srpskih biznismena, zbog čega su se poslije višemjesečnog skrivanja po Italiji i Španjolskoj našli u Beogradu. O njihovim planovima policija je dobila dojavu, a prilikom uhićenja u pet tzv. štek stanova u Beogradu i Novom Sadu pronađeno je nekoliko desetaka “heklera”, pištolja, prigušivača, detonatorskih kapsula, crnih kombinezona i ručnih radiostanica te daljinomjer za snajpersku paljbu. U stanu u Lovačkoj 24, u kojem je uhićen Bojović, pronađene su i lažne osobne iskaznice te hrvatska putovnica.

Često izvan Srbije

Od svih djela koje je policija navela, Bojović je osuđen samo za nedopušteno posjedovanje jednog pištolja i krivotvorenje osobne iskaznice. Zbog toga mu je određena kazna od 15 mjeseci zatvora. - Taj klan je jak u poslovima s drogom. Njihovo tržište nije samo u Srbiji, nego i u zemljama u regiji, a upravo je Simić bio zadužen za distribuciju droge. Zbog tog posla je često bio izvan Srbije - kažu u srbijanskoj policiji.