Čobanković u USKOK-u: 'Bojao sam se Sanadera'

Velik dio ljudi u Vladi znao je da je Planinska Fiolićeva. Kada se donosila odluka, svi su bili sretni što oni nisu ti koji su dobili zadaću od premijera da to riješe. Čobanković dobio zadaću, Čobanković riješio - izjavio je bivši ministar regionalnog razvoja Petar Čobanković u svojoj obrani koju je kao osumnjičenik u aferi Planinska iznio u prostorijama USKOK-a 11. travnja navečer.

Ispitivanje Petra Čobankovića trajalo je nepunih sat i pol vremena. U prisutnosti branitelja, odvjetnika Mate Matića, Čobanković je uglavnom sam govorio o svim okolnostima pod kojima je njegovo ministarstvo kupilo zgradu u Planinskoj, te je odgovorio na nekoliko pitanja nadležnog zamjenika ravnatelja USKOK-a Tonćija Petkovića. Iako je Ministarstvo regionalnog razvoja formalno kupilo zgradu od Hypo Leasinga, i iz Čobankovićeva iskaza jasno je da je Hypo Leasing samo poslužio za prikrivanje činjenice da se zgrada kupuje od saborskog zastupnika HDZ-a Stjepana Fiolića.

Čobanković je istražiteljima ispričao kako je 2006. Fiolić dio zgrade u Planinskoj nudio Hrvatskim šumama, ali je predsjednik uprave Darko Beuk odbio tu kupnju zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i previsoke cijene koja je iznosila između 25 i 27 milijuna kuna. Otprilike mjesec dana kasnije

Sanader je Čobankovića, kako tvrdi, pitao zašto Beuk nije kupio tu nekreninu, te mu je Čobanković naveo razloge, ali je shvatio da Sanader nije zadovoljan.

Nedugo nakon toga, prisjetio se Čobanković, Sanader je na jednom stranačkom skupu u Karlovcu oštro napao Beuka prigovarajući mu što još nije zaključio kolektivni ugovor i što nije stigla neka zaštitna oprema. Čobanković smatra da su to bile samo izlike za napad na Beuka, a da je stvarni razlog bio to što nije kupio Planinsku od Fiolića.

- Od trenutka kada nije prihvatio ponudu za Planinsku, Beuk više nije bio u milosti predsjednika Vlade i stranke. To je bio pravi razlog da ne dobije drugi mandat u Hrvatskim šumama - rekao je Čobanković.

Dvije godine kasnije, 2008., najprije mu je Sanader, ispričao je Čobanković, predložio da njegovo ministarstvo krene u kupnju neke nekretnine govoreći mu kako su veliki troškovi zakupa prostora i slično, a potom je kod njega s istom pričom došao Fiolić i ponudio mu Planinsku.

- Saslušao sam ga i nisam previše komentirao. Rekao sam mu: ‘Štef, ti znaš tko takve odluke donosi’.

- Tko? - upitao je tužitelj.

- Takva odluka nije se mogla donijeti bez blagoslova predsjednika Vlade - odgovorio je Čobanković ispričavši kako je potom uslijedio sastanak s Fiolićem kod Sanadera, a onda ga je Sanader u srpnju 2008. pozvao i rekao da zatraži ponudu od Hypo leasinga za kupnju Planinske putem leasinga. Sanader je i poslije više puta izražavao interes za Planinsku i davao upute, da bi Čobankovićevo ministarstvo polovicom ožujka 2009. iz Hypo leasinga dobilo i ponudu, prijedloge ugovora te elaborat o procjeni vrijednosti nekretnine koju je po zahtjevu Mesnica Fiolić izradio Inženjerski Biro. Nekretnina je bila procijenjena na blizu 8,5 milijuna eura, a u ugovoru je istaknuta cijena od 8 milijuna eura, plus troškovi leasinga, kamate za 10 godina i PDV, ukupno 11,5 milijuna eura.

S obzirom na to da je cijena bila previsoka, Čobanković je, kaže, zatražio sastanak kod Sanadera i upozorio ga, na što ga je Sanader pitao tko je radio procjenu.

Kad je čuo da je riječ o Inženjer Birou, Sanader je rekao da je to društvo koje je u stanju napraviti kvalitetnu procjenu i da je ta procjena u redu.

- Rekao sam mu da se pomalo pribojavam cijelog tog posla jer se sjećam da je to bilo nuđeno i Hrvatskim šumama, da je cijena bila niža, a da nije prihvaćena.

On mi je rekao da nisam ja taj koji donosi odluku, da će odluku donijeti Vlada, a da je moje da pripremim prijedlog i pošaljem ga na mišljenje nadležnim tijelima.

To je, uz takvu cijenu, što je kod mene uvijek stvaralo grč u želucu i iskreno govoreći bio sam najsretniji bježeći od toga, kada se to nije spominjalo, da ne mislim na to - istaknuo je Čobanković dodavši kako se uvijek moralo slušati predsjednika Vlade.

Nisam imao izlaza pa sam se vratio u Ministarstvo i rekao tajniku da uputi prijedlog Ministarstvu financija na mišljenje - istaknuo je Čobanković i napomenuo da su za taj posao od Uprave za javnu nabavu Ministarstva gospodarstva u jednom danu dobili odgovor na dopis sa stavom da se ovaj posao izuzima iz javne nabave, iako se na takva mišljenja u najhitnijim slučajevima inače čekalo najmanje tjedan dana. Uz ishođenu suglasnost Ministarstva financija, prijedlog nije, kako je uobičajeno, išao stručnoj radnoj skupini, već ga je Sanader ugurao na dnevni red užeg kabineta Vlade 2. travnja te je preuzeo ulogu resornog ministra, tvrdi Čobanković, sam prezentirajući potrebu kupnje nekretnine i pozitivne strane posla.

Potom je, na zatvorenom dijelu sjednice Vlade, pod predsjedanjem Jadranke Kosor, prijedlog i usvojen, a dan-dva kasnije potpisan je ugovor.