Jedno od suđenja generalu Vladimiru Zagorcu, koji služi sedmogodišnju zatvorsku kaznu zbog slučaja dragulji, na Općinskom sudu u Zagrebu odgođeno je u ponedjeljak do 30. siječnja jer se na ročištu nije pojavila drugookrivljena Suzanne di Mauro Bunjevac.
Terenska provjera
Dostava poziva nije bila uredna, zbog čega je sutkinja Jasna Zoretić Rendulić naložila terensku provjeru njezinih adresa u Popovači i Ivanić Gradu, a diplomatskim putem zatražit će se i provjera dviju adresa u Italiji, u Trstu i Rimu. Njezini su odvjetnici sudu javili da ne mogu stupiti u kontakt sa svojom branjenicom.
Sutkinju je zbunilo i prezime “di Mauro”, koje nigdje nije mogla pronaći, pa je u spis unijela samo prezime Bunjevac i konstatirala njezin nedolazak na sud. Naložila je provjere, a ako one budu negativne, “onda ćemo s mjerama”. Drugim riječima, sutkinja bi mogla raspisati potragu, odnosno dovedbeni nalog, za Suzanne ako je talijanska i hrvatska policija ne lociraju i ne uruče joj sudski poziv.
Zbog toga nije održana glavna rasprava oko zametanja dokaza i navođenja DORH-a na krivi trag u aferi dragulji, na koju je Zagorec pod jakim policijskim osiguranjem dovezen na sud. Riječ je o ponovljenom procesu, nakon što su u veljači prošle godine oboje oslobođeni. Općinski kazneni sud od jutra je bio pod policijskom blokadom, a Zagorca su na sud dovezli u pravosudnom kombiju pod pratnjom dva policijska džipa, puna do zuba naoružanih pripadnika Interventne policije.
U spisu Zagorac
Zagorec uopće nije odavao nervozu, a nije toliko primjetna ni dosad uobičajena bahatost. Mirno je, gotovo skrušeno, pozdravio, nakratko pogledao praznu sudnicu u kojoj, osim Jutarnjeg lista nije bilo novinara, i sjeo na optuženičku klupu okružen s četiri pravosudna policajca. Njihova nazočnost, barem naizgled, nije mu nimalo smetala. Povremeno bi popravio kravatu. Ruke je držao u krilu. Sutkinji se ubacio u riječ tek prilikom čitanja svog imena jer je ona u spisu pogrešno navela prezime Zagorac, a ne Zagorec.
S uzorkom jabuka
- Da, uvijek vas vodimo u spisu kao Zagorac - ispričala se sutkinja Zoretić na pogrešci. On je pristojno klimnuo glavom. Mirno je saslušao donošenje rješenja o odgađanju glavne rasprave, a zatim zatražio konzultaciju s odvjetnicom Višnjom Drenški Lasan. Govorio je tiho i odmjereno, a nervozu je odavao tek povremeno, cupkajući nogama. Odvjetnici se pomalo šeretski osmjehivao i počeo joj gorljivo šaputati.
Pritom joj je kemijskom olovkom pokazivao retke ispisane u malenu crvenu bilježnicu s uzorkom jabuka, u kojoj je očigledno pripremio bilješke. Nije se dalo razabrati o čemu govore, osim što je u jednom trenutku, vjerojatno komentirajući nedolazak Suzanne, rekao “njoj je netko morao javiti”. Zagorec je govorio tiho, na granici šapta, a odvjetnica nešto glasnije. No, ni iz njezinih se riječi nije dalo razabrati ništa, osim da govore o nekom plaćanju, odnosno transakciji za koju je odvjetnica ustanovila da “tu nitko ništa ne spori”.
Tjelesnu formu u Remetincu održava bacanjem lopte u zid
Zagorec se pojavio u 12.10, uredno obrijan i ošišan, u crnom elegantnom odijelu, savršeno izglačanom “na crtu”. Nosio je očigledno skupe, crne kožne cipele, ulaštene do sjaja. Bilo je jasno da i dalje, unatoč vremenu provedenom iza rešetaka, pomno brine o svom izgledu. Iako je već godinama u Remetincu, Zagorec se u ponedjeljak činio jednako samopouzdanim, a i tjelesno je u dobrom stanju. Samo su mu oči bile pomalo upale, kao da se nije dobro naspavao noć uoči suđenja.
Doznajemo kako u zatvorskom dvorištu tjelesnu formu održava bacanjem košarkaške lopte u zid.
U pravosudni je kombi nakon neuspjelog suđenja ušao žustro, niti se ne osvrnuvši oko sebe, a policija ga je, opet pod jakim osiguranjem, vratila u remetinečki zatvor.
- Ovo je bilo brzo - prokomentirao je jedan od policajaca samo 15-minutno ročište.